Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
Ovaj članak je dio niza o |
| Stari vijek |
|
|
| Srednji vijek |
|
|
| Novi vijek |
|
|
| BiH (1918.-1992.) |
|
|
| Suvremena BiH |
|
|
SR Bosna i Hercegovina (SR Bosna i Hercegovina; SRBiH) preimenovana je u "Socijalističku Republiku", Ustavom iz 1963., kad i ostale jugoslavenske republike, a stekla je neovisnost 1992. kada je promijenjen i naziv u "Republika Bosna i Hercegovina". Pripadala je među srednje razvijene jugoslavenske republika. Bila je treća po veličini poslije SR Srbije i SR Hrvatske. Osamostalila se 1992., te promijenila naziv u "Republika Bosna i Hercegovina"
Odmah po utemeljenju, NR Bosnu i Hercegovinu su jugoslavenske vlasti gradile da bude model "male Jugoslavije", pri čemu su zadaću "čuvanja bratstva i jedinstva" dobili su zaslužni Srbi, ali i Muslimani.[1] Bh. Hrvati su zbog svoje naklonjenosti radikalnom hrvatstvu za vrijeme drugog svjetskog rata bili malobrojni u partizanima te je to njihovo opredjeljenje bilo jednim od izlika za sustavnu represiju nad njima.[1] S druge strane, vlasti su postupno i sustavno "zaboravljale" ulogu Muslimana u drugom svjetskom ratu, iako su rat većinom proveli u domobranskim i ustaškim postrojbama te u milicijama osnovanim uz blagoslov vojnih vlastiju NDH.[1], pa je sva stigma spala na bh. Hrvate[1].
Sadržaj |
[uredi] Stanovništvo
Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika sa ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi etničku.
Sarajevo je bilo treći grad po broju stanovnika i po prostornoj veličini u SFRJ. SRBiH je po razvijenosti je bila 4. republika u SFRJ. Sarajevo je imalo preko 520.000 stanovnika, a Banja Luka je bila odmah iza glavnog grada sa 127.855 stanovnika (stanovništvo Banje Luke do danas je udvostručeno). Tuzla je bila glavni proizvođač soli, ugljena i kemijskih proizvoda, a bila je treći grad po broju stanovnika u tadašnjoj SRBiH s oko 71.455 žitelja. Zenica, najveći jugoslavenski metalurški centar imala je 63.144 stanovnika. Prema tadašnjem popisu stanovništva, grad Mostar je imao 45,62% Muslimana i 45,61% Hrvata od oko 47.118 stanovnika i bio je gospodarsko središte Hercegovine.
[uredi] Industrijska razvijenost
Industrijska razvijenost BiH bila je 33%, što je bilo ispod jugoslavenskog prosjeka. Istovremeno, razvijenost Sarajeva iznosila je oko 300% što je preko 9 puta više od državne razine. Grad Banja Luka bila je 98,7% što je 3 puta iznad prosjeka BiH. Tekstilna i metalurška industrija, te industrija oružja i lijekova je donosila najviše prihoda. Neki dijelovi zemlje su imali izuzetno mali prosjek industrijske razvijenosti. Sarajevo je pak važilo za jedan od najrazvijenijih gradova u SFRJ.
[uredi] Poznati bosanskohercegovački komunisti
[uredi] Poveznice
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Nacionalna sigurnost i budućnost sv.1/2001. Davor Marijan: Rat u Bosni i Hercegovini ili nepodnošljiva lakoća "povjesničarenja"
Nedovršeni članak Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|
|||||||