Socijalizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
 v · r · u 
Socijalizam
Red flag II.svg

Socijalizam ime je za socijalne i ekonomske sisteme koje karakterizira društveno vlasništvo sredstava proizvodnje i kooperativnog stila upravljanja ekonomijom[1][2] također je ime za političku teoriju i pokret čiji cilj je da se stvori takav sistem.[3][4] "Društveno vlastništvo" se odnosi na kooperativne tvrtke, zajedničko vlasništvo, državno vlasništvo, vlasništvo građana nad kapitalom, ili kombinacija gore navedenih.[5]


Marksistička definicija socijalizma[uredi VE | uredi]

Socijalizam je društveno-ekonomska formacija koja nastupa nakon revolucionarnog obaranja kapitalizma (eksproprijacije) i koja - prema marksističkoj viziji - čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. U socijalističkom načinu se nastoji ukinuti privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju: naime marksisti smatraju da je nepotrebno i štetno postojanje jedne posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju i prisvaja dio proizvoda što ga stvara druga klasa; postojanje kakve klase čini bitnu sastavnicu kapitalizma. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo.

Kritičari upozoravaju da pripadnici vladajućeg sloja okupljenog u komunističku partiju u socijalističkom sustavu - monopolizira kako političku, tako i gospodarsku vlast. U praksi nije zabilježen baš niti jedan slučaj socijalističke zemlje bez takvog komunističkog monopola, i bez značajne socijalne privilegiranosti (pristup atraktivnim radnim mjestima, stručnom napredovanju, boljim stanovima i kućama, elitnom školovanju, mogućnosti putovanja po svijetu, čak i liječenju u boljim medicinskim ustanovama) pripadnika komunističke elite; pri tome je opaženo da osobito komunisti na višim hijerarhijskim razinama uspješno prenose svoj socijalni status na članove svoje obitelji. Za razliku od kapitalista, komunisti se nisu pokazali toliko usmjerenima na uvećavanje ekonomske uspješnosti, nego u prvom redu na održavanje političke vlasti.

Socijalizam u novom vijeku[uredi VE | uredi]

Socijalizam je bio politički pokret posve drukčiji od konzervativizma i liberalizma. Socijalisti su smatrali da će pravedno društvo nastupiti tek onda kada se poboljša položaj tvorničkih radnika. Smatrali su da se to ne može ostvariti političkom borbom na izborima i u parlamentu. Tvrdili su da će radnicima biti bolje tek kad sami postanu vlasnici tvornica u kojima rade. Pritom su se socijalisti podijelili u dvije suprotstavljene skupine. Socijalisti utopisti tvrdili su da će tvorničari, kada shvate kako je položaj radnika očajan, dobrovoljno prepustiti vlasništvo nad tvornicama. Socijalisti marksisti sumnjali su da će vlasnici predati tvornice radnicima dobrovoljno. Stoga je Karl Marx, osnivač markrsističke grane socijalizma, razradio plan prema kojem će radnici predvođeni komunistima revolucijom osvojiti vlast u državi, a tek onda promjeniti vlasničke odnose.

Prema Marksistima, nakon revolucije treba uslijediti tzv. diktatura proletarijata, u kojoj tzv. "elita radničke klase" - zapravo članovi Komunističke partije - bez nepotrebnih skrupula treba obračunati s tzv. "klasnim neprijateljima". U praksi zemalja koje su faktično imale takve dugotrajne komunističke vladavine (tako do danas na Kubi i u Sjevernoj Koreji) kao klasne neprijatelje se sagledava (i progoni) tvorničare, bankare, velike i srednje trgovce, imućnije obrtnike, ribare i seljake; također i službenike vjerskih zajednica i intelektualce koji se idejno ne slažu sa marksizmom. U relativno kratkom vremenu nakon preuzimanja vlasti u pojedinoj zemlji, "radnička vlast" se sa "klasnim neprijateljem" u pravilu obračunava uz korištenje revolucionarnog terora; kasnije se koriste pravne mjere - od masovne eksproprijacije imovine do slanja političkih oponenata u zatvor; u najblažim slučajevima sprječavanjem zapošljavanja, sprječavanjem napredovanja u službi (npr. profesor koji nije član komunističke partije ne može postati direktor škole, novinar koji nije član komunističke partije ne može postati urednik, "nepodobni" radnici ne mogu dobiti zaposlenje na razini svoje stručne spreme, "nepodobni" gimnazijalci ne mogu upisati fakultet i sl.), te onemogućavanjem djelovanja režimu nesklonih umjetnika (te politički "nepodobni" književnici ne mogu objavljivati knjige, "nepodnobni" slikari ne mogu održavati izložbe) i znanstvenika (kojima se onemogućuje stjecanje akademskih zvanja i objavljivanje znanstvenih radova). Sve socijalističke zemlje bile su (tj., i danas jesu) ustrojene kao totalitarni režimi.

Prve dvije zemlje sa socijalističkim društvenim ustrojem bile su Sovjetski Savez (1918. godine) i Mongolija (1924. godine). Na početku II. svjetskog rata je Sovjetski Savez slijedom Pakta Molotov-Ribbentropp u suradnji sa Hitlerom zauzeo nekoliko manjih država na istoku Europe (Litva, Letonija, Estonija, Moldavija) i gotovo polovicu Poljske, i ondje odmah zaveo socijalistički državni poredak. Neposredno nakon II. svjetskog rata je socijalizam nametnut u nizu europskih zemalja iz kojih je 1945. godine Crvena armija potisnula nacističke okupatore; potom su u nekoliko narednih desetljeća u nizu zemalja Trećeg svijeta - od Kine i Vijetnama do Mozambika i Etiopije - provedene komunističke revolucije nakon kojih je u znatan dio svijeta uveden socijalizam.

Od 1990. godine cijeli niz zemalja odustaje od socijalizma - te se čak i Sovjetski Savez raspada na više država od kojih zacijelo jedino Bjelorusija pokazuje privrženost socijalizmu. U najmnogoljudnijoj socijalističkoj zemlji Kini na vlasti je još uvijek Komunistička partija, ali uz ekonomiju koja je u sve većoj mjeri kapitalistički organizirana.

Mnogobrojne političke grupe širom svijeta i danas pokazuju odlučnu privrženost idejama socijalizma, te evidentni neuspjeh socijalističkih zemalja iz prošlosti (i današnjice) da svoje gospodarske i političke sustave ustroje na način da mogu parirati kapitalističkim zemljama smatraju tek posljedicom loših i neuspješnih politika - a ne posljedicom fundamentalne pogrešnosti ideje da se može organizirati uspješno društvo utemeljeno na gospodarstvu bez privatnog vlasništva.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Stjepan Haladin: "Osnove marksizma za srednje škole" (Školska knjiga - Zagreb, 1979. godine)



Society.svg

Nedovršeni članak Socijalizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. (2011) International Encyclopedia of Political Science, SAGE Publications, Inc. “Socialist systems are those regimes based on the economic and political theory of socialism, which advocates public ownership and cooperative management of the means of production and allocation of resources.” ISBN 978-1412959636
  2. socialism Britannica ACADEMIC EDITION. Retrieved 19 January 2012.
  3. "2. (Government, Politics & Diplomacy) any of various social or political theories or movements in which the common welfare is to be achieved through the establishment of a socialist economic system" "Socialism" at The Free dictionary
  4. "The origins of socialism as a political movement lie in the Industrial Revolution." "Socialism" in Encyclopedia Britannica Online
  5. O'Hara, Phillip (September 2003). Encyclopedia of Political Economy, Volume 2, Routledge. “In order of increasing decentralisation (at least) three forms of socialized ownership can be distinguished: state-owned firms, employee-owned (or socially) owned firms, and citizen ownership of equity.” ISBN 0-415-24187-1