Socijalni nauk Katoličke Crkve

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Socijalni nauk Crkve temelji se na razmatranju ''Ordo Socialis ("društveni poredak") racionalnim poredku društvene zajednice i suživota.

Socijalni nauk kršćanstva može se podijeliti posebno na katolički, protestantski i pravoslavni nauk.

Temelji[uredi VE | uredi]

Učenje Katoličke Crkve je tijekom svoje povijesti davalo smjernice i određene vrline za suživot ljudi. Načela djeluju kao putokaz kršćaninu i svakom čovjeku, koji to učenje prihvaća.

Nova socijalna učenja su se probila enciklikom (Rerum novarum) pape Lava XIII. godine 1891. pod utjecajem velikih posljedica industrijske revolucije i urbanizacije na socijalnu situaciju radnika.

Glavni stupovi socijalnih nauka Rimokatoličke Crkve na ovom području su: papinske enciklike koje se temelje na praktičnoj primjeni katoličkih teoloških i filozofskih smjernica te etičkih načela.

Najpoznatije socijalne enciklike su:

  1. Rerum novarum 1891.
  2. Quadragesimo anno 1931.
  3. Mater et Magistra 1961.
  4. Pacem in terris 1963.
  5. Populorum progressio 1967.
  6. Laborem exercens 1981.
  7. Sollicitudo rei socialis 1987.
  8. Centesimus annus 1991.
  9. Deus caritas est 2005.

Socijalna etika[uredi VE | uredi]

Socijalna etika je praktična primjena teološkog tumačenja Crkve. Utjelovljuje načelo ljudsko dostojanstvo, osobnosti (posebno značaj slobodne volje čovjeka), dobrobiti, ljudska prava, solidarnosti, te supsidijarnosti i brige za siromašnima.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]