Solvayska konferencija

Sudionici prve Solvayske konferencije u briselskom hotelu Metropole 1911

Međunarodni Solvay institut za fiziku i kemiju, sa sjedištem u Bruxellesu, osnovan je 1912. od strane belgijskog industrijalca Ernesta Solvaya, nakon povijesnog sastanka tzv. Solvayskog vijeća, koje je bilo prva svjetska konferencija posvećena fizici. Institut danas organizira sastanke, seminare, radionice i kolokvije.

Nakon prvobitnog uspjeha 1911., odlučeno je da se Solvayska konferencija održava svake tri godine, te da bude posvećena otvorenim problemima u područjima fizike i kemije. Na ovim konferencijama sudjeluju najeminentniji fizičari i kemičari svijeta. Posljednja održana Solvay konferencija, 23. po redu, bila je u Bruxellesu od 1. do 3. prosinca 2005., na temu Kvantna struktura vremena i prostora.

Prva konferencija

Predsjedavajući prve Solvayske konferencije održane u jesen 1911. bio je Hendrik Lorentz. Tema konferencije bila je Radijacija i kvant. O problemima se raspravljalo iz dva različita kuta: s pretpostavkama klasične fizike te kvantne teorije. Najmlađi sudionik konferencije bio je Albert Einstein. Bili su tu još mnogi ugledni znanstvenici poput Marie Curie, Henri Poincaré i Max Plancka.

Peta konferencija

Možda najpoznatija konferencija, peta po redu, održana je u listopadu 1927. godine, a diskutiralo se o elektronima i fotonima. Najprominentniji fizičari su diskutirali o, tada novoj, kvantnoj teoriji. Glavne ličnosti oko kojih se sve vrtilo bili su Einstein i Niels Bohr. U polemikama koje su se vodile, Einstein je uzviknuo, nezadovoljan Heisenbergovim principom neodređenosti: Bog se ne igra kockicama, na što mu je Bohr odgovorio: Ne govori Bogu šta da radi. Od 29 sudionika konferencije, sedamnaest ih je dobilo, ili će kasnije dobiti, Nobelovu nagradu, uključujući i Marie Curie, koja je jedina od njih dobila dvije Nobelove nagrade u dva različita znanstvena područja.

Vanjske poveznice

• Međunarodni institut za fiziku Solvay
• Američki institut za fiziku - pregled argumenata sa 5. konferencije