Split

Split
	; grb
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Površina
- ukupna	79 km2
- gradskog naselja	63 km2
Stanovništvo (2001.)
- ukupno	188.694 stan.
Gradonačelnik	Željko Kerum
Gradska naselja	8 naselja
Dan grada	7. svibnja
Zaštitnik	Sv. Dujam
Poštanski broj	21 000
Pozivni broj	+385 021
Autooznaka	ST
Službena stranica	www.split.hr
Zemljovid
	; Split Split na zemljovidu Hrvatske Koordinate: 43°31′N 16°27′E / 43.51°N 16.45°E

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Split je najveći grad u Dalmaciji, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, uže gradsko područje broji više od 220.000 stanovnika (procjena 2007.), druga je po veličini hrvatska luka i treća luka na Mediteranu po broju putnika. Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split), te dio Hercegovine, pa i Bosne. U luci Lora na sjevernoj strani poluotoka nalazi se sjedište Hrvatske ratne mornarice. Gradsko središte čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-vom zaštitom od 1979. godine), što je jedinstven primjer u svijetu.

[uredi] Ime

Split

Pretpostavlja se da je na području današnjeg centra grada još u antici postojalo naselje Aspalathos/Spalatos (grč.). Podrijetlo njegova imena se izvodi od biljke brnistre (žuke, lat. Calicotome villosa) koja ondje raste u izobilju. Grčki naziv za nju je aspalathos (ασπάλαθος).

U srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad se naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena je Spalato. Hrvatsko ime grada bilo je Split, a tijekom 19. stoljeća Spljet, da bi potom opet bilo promijenjeno u današnje ime grada.

Po drugoj teoriji, koju navodi Toma Arhiđakon ime grada je nastalo od latinske riječi za Dioklecijanovu palaču (palatium = S-palatium).^[2]

Druga zabilježena imena su: Spalatrum, Spalathron, Spalantum, Spaleta, Spalat^[3], Spalatro.

[uredi] Sveci zaštitnici

Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana.

[uredi] Zemljopis

[uredi] Položaj

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom (Marjanskom) poluotoku. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera planina Mosor, sa sjeverozapada brdo Kozjak, s istoka brdo Perun, a najstarija gradska jezgra se nalazi podno brda Marjana, koje se nalazi zapadno od stare gradske jezgre. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže sa prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.

[uredi] Gradska naselja

Gradu Splitu pripada 8 naselja (stanje 2006), to su: Donje Sitno, Gornje Sitno, Kamen, Slatine, Split, Srinjine, Stobreč i Žrnovnica. Split je podijeljen na više gradskih kotareva: Bačvice, Blatine-Škrape, Bol, Brda, Firule, Grad, Gripe, Kman, Kocunar, Lokve, Lovret, Lučac-Manuš, Mejaši, Meje, Mertojak, Neslanovac, Žnjan-Pazdigrad, Plokite, Pujanke, Ravne njive, Sirobuja, Skalice, Smokovik, Split 3 (Smrdečac), Sućidar, Šine, Špinut, Trstenik , Veli Varoš, Visoka, Žnjan ^[4].

[uredi] Stanovništvo

[uredi] Popis 2001.

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. grad Split ima 188.694 stanovnika. Po narodnosti, 95,15% čine Hrvati, dok ostalih 4,85% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska i srpska.

88,37% Splićana se uzjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere, njih 2,121% su pripadnici pravoslavne vjere, 3,78 % je bilo neizjašnjenih, 5,26% agnostika i ostalih 0,469% se izjasnilo kao pripadnici drugih vjera. Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Split imalo je 189.388 stanovnika.

Izvor: Državni zavod za statistiku

[uredi] Popis 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Split

[uredi] Aglomeracija naselja

Šire područje Splita (Eurostatov Larger Urban Zone-LUZ) broji približno 400.000 stanovnika.

Prema statutu Grad Split obuhvaća područje naselja: Split, Kamen, Stobreč, Slatine, Donje Sitno, Gornje Sitno, Srinjine i Žrnovnica, te pripadajući akvatorij.

Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju:
sjeverno - Vranjic, Solin, Mravince, Kučine, Klis, Dugopolje
zapadno - Kaštela, Sveti Kajo, Divulje, Plano, Trogir, Seget Donji,
sjeveroistočno - Žrnovnica, Gornje Sitno, Donje Sitno, Srinjine,
istočno - Kamen, Stobreč, Strožanac, Podstrana, Sveti Martin, Mutogras, Bajnice, Krilo, Jesenice, Suhi Potok, Sumpetar, Mali Rat, Orij, Dugi Rat, Duće, Omiš.
Pojeftinjenjem trajektnih karata na cijenu autobusne karte za 1. zonu, slobodno se može reći, i s obzirom na kratkoću vremena putovanja, i gradić Supetar na otoku Braču je postao južna splitska "četvrt", što bi se moglo reći i za otok Šoltu, a zanimjivo je da je Šolta nekad i bila u sastavu općine Split, kao što je i danas istočna polovica (polu)otoka Čiova u sastavu grada Splita.

[uredi] Poteškoće u razvoju aglomeracije

Split u posljednjih dvadesetak godina nezavidno stagnira. Ovo se pak ogleda u krajnjem slučaju čak i u demografskim pokazateljima. Mogu se samo nagađati razlozi, ali zasigurno je jedan od najvažnijih teritorijalna usitnjenost i nedostatak koordinacije među pojedinim gradovima u aglomeraciji, koja je potpuno nepromišljena kao cjelina. Nažalost sve je veće zaostajanje Splita, kao i ostalih regija u Hrvatskoj koji su uvjetovani prevelikom centralizacijom Hrvatske, globalizacijom, promjenama na tržištu, te nespremnosti u regijama za promjene.

Put razvoju je dugotrajan; u zadnje vrijeme vide se pomaci, otvaranjem autoceste Zagreb-Split (A1) razbija se prometna izoliranost, u Dugopolju gradi se velika industrijska zona, stvara se novi generalni urbanistički plan (2005.) jedan od prvih je od pomaka prema otvaranju debate o tome kako bi se grad trebao razvijati. U prvoj polovici 2006. splitsko gospodarstvo je bilo u porastu od čak 6%, dok je strano ulaganje u grad bilo u porastu nevjerojatnih 76% čime je postao grad s jednom od najbrže rastućom ekonomijom u Republici Hrvatskoj.

Veliku nadu pruža i izgradnja novog (i jedinog u Hrvatskoj te vrste) sveučilišnog kampusa na Pisanom kamenu tj. Smrdečcu, te otvaranje Mediteranskog instituta za istraživanje života, koji bi trebali osigurati da Split postane jedan od velikih europskih sveučilišnih središta.

[uredi] Gospodarstvo

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis velikih gospodarskih subjekata iz Splitsko-dalmatinske županije

[uredi] Gradska uprava

Upravna tijela Grada Splita su:

Gradonačelnik
Gradsko vijeće

Aktualni saziv Gradskog vijeća izabran je na općim lokalnim izborima održanim 17. svibnja 2009. godine. Od ukupno 106.738 birača glasovalo je 75.158 ili 46,76%. Nezavisna gradska lista Željka Keruma osvojila je 20.377 glasova, koalicija SDP-HNS-HSU-DC 17.479 glasova, koalicija HDZ-HSS-HSLS 10.394 glasova, koalicija HČSP-HSP-HDS 4.169 glasova, Nezavisna gradska lista Nikole Grabića 4.017 glasova i Nezavisna gradska lista Ljubice Vrdoljak 3.835 glasova.

Stranka	Broj zastupnika
Nezavisna gradska lista Željka Keruma	9
SDP, HNS, HSU, DC	8
HDZ, HSS, HSLS	4
HČSP, HSP, HDS	2
Nezavisna gradska lista Nikole Grabića	5
Nezavisna gradska lista Ljubice Vrdoljak	4

[uredi] Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Splita

[uredi] Pretpovijest

Najstariji tragovi naselja na području grada Splita su nađeni na gradskom predjelu Gripe.

[uredi] Stari vijek

Iako se nastanak grada Splita povezuje s gradnjom Dioklecijanove palače, 295.-305.godine, tj. u 4. stoljeću, arheološki nalazi iskopani poslije 2000. godine (sakralni objekti, amfiteatar, luka na sjevernoj strani Marjana), dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno u starorimskom dobu, davno prije Dioklecijana. Moguće je da je tu bila i jedna od grčkih kolonija, a zbog povoljnog zemljopisnog položaja vjerojatno i ilirsko naselje.

Dioklecijan, rimski car od 284. - 305., potekao je iz skromne obitelji i originalno se zvao Diokles. Poznat je kao veliki reformator Rimskoga Carstva jer je uveo sustav zvan tetrarhija, što je simultana vladavina četiri vladara. Bio je progonitelj kršćana koji se smatrao bogom. Velika palača na području današnjega Splita sagrađena je da u njoj provede umirovljeničke dane (Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je odstupio bez prisile).

Dioklecijanova palača najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Istočni i zapadni zid dugački su 216 m, južni 181 m, a sjeverni 175 m. U sjevernom dijelu palače bila je smještena posluga i vojska dok su južno bile same careve odaje. U upotrebi je bio vodovod koji dovodi vodu s izvora rijeke Jadro, a koristi se jednim dijelom i danas. Najnovija od teorija tvrdi da Dioklecijanova palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune. Godine 480. u palači je otrovan posljednji zakoniti car Zapadnog Rimskog carstva Julije Nepot (često navođeni Romul Augustul 'vladao' je samo Italijom). Jedna ulica današnjega Splita nosi njegovo ime.

Danas su od kompleksa sačuvane zidine, 4 vrata (Zlatna - Porta Aurea, Srebrna - Porta Argentea, Željezna - Porta Ferrea i Mjedena - Porta Aenea), carev mauzolej (danas Katedrala sv. Dujma), kutne kule, Jupiterov hram ili Hram svih bogova, središnji trg - Peristil, te neposredno na jug od Peristila, Vestibul.

Katedrala sv. Dujma u Splitu

[uredi] Srednji vijek

Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače započelo je vjerojatno od 7.st., u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Kasnije se Split proširio i izvan zidina. Poslije doseljenja Hrvata, Split je ostao romanski grad. Dugo je bio dio takozvane Bizantske Dalmacije budući da je kao i drugi gradovi na obali povremeno bio pod vlašću Bizanta, a povremeno pod kontrolom hrvatskih knezova i kraljeva . Split je kristijaniziran u to doba, pa je tako i carev mauzolej postao crkva. Naknadno je, u baroku za vrijeme nadbiskupa Marka Antonija de Dominisa dodan kor, a od 13.-18. st. dozidan je monumentalni zvonik, (u 19. st. temeljito obnovljen.)

U 10. stoljeću su se u Splitu održali ključni crkveni sabori, koji su odlučili o sudbini glagoljaša, Ninske biskupije (vidi Grgur Ninski) i crkve u Hrvata.
Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis, sub pinis^[5]). Po istome je taj poluotočić i nazvan - Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira . Izvori spominju ovaj samostan prvi put 1020.^[5].

Od 11. stoljeća, bizantsku vlast u Splitu nastavljaju različiti vladari (normanski, ugarski), a grad sve do XV. stoljeća djeluje kao samostalna komuna, s vlastitim Vijećem i Statutom iz 1312. godine. Statut grada Splita i Libro d`oro ili Zlatna knjiga čine jedinstvenu cjelinu i dragocjeno su vrelo za upoznavanje pravno-političkog i uopće društvenog života grada od 13. stoljeća do propasti Mletačke Republike 1797. godine. Prvi statut nazvan Capitularium iz 1240. godine nije se sačuvao. Sastavljen je za prvog potestata Gargana de Arscindisa, koji je pozvan iz Ankone za gradonačelnika po ideji Tome Arhiđakona. Novu kodifikaciju splitskog prava načinio je Perceval, sin Ivana, iz Ferma, također iz talijanske regije Marche 1312. godine i pisan je kako je tada bilo uobičajeno u Europi, latinskim jezikom. Postoje razni prijepisi.

[uredi] Novi vijek

Od 15. stoljeća do pada Mletaka 1797., cijela je Dalmacija bila je pod mletačkom vlašću. Za vrijeme turskih osvajanja, dijelom splitskog zaleđa zavladali su Osmanlije pa se Split počeo razvijati kao grad na granici i kao uvozno-izvozna luka. Grad je i ranije bio kulturno središte u kojem je djelovao jedan od prvih i najboljih hrvatskih književnika, pisac Marko Marulić, autor poznatog epa Judita.

Od 1805. do 1813. Splitom je, kao i cijelom Dalmacijom, vladala napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas Marmontova, i marjanski vrh Telegrin. Po Napoleonovom porazu, Dalmacija je pripala habsburškoj Austriji.

Splitska riva u 19. stoljeću

Splitska riva 2007. godine

Kip Grgura Ninskog u Splitu

Nakon austro-ugarske nagodbe i stvaranja dvojne monarhije, Dalmacija i Split su pripali austrijskom dijelu Monarhije. Split je bio jedno od žarišta borbe pro-talijanskih (u početku ne pro-talijanskih) autonomaša i narodnjaka koji su se zalagali za čvršće veze s ostatkom Hrvatske.
28. listopada 1882. narodnici su preuzeli vlast u splitskoj gradskoj općini. Ipak, do kraja prvog svjetskog rata Dalmacija nije ujedinjena s ostatkom Hrvatske. Unatoč velikom lučkom prometu, izgradnja poveznice s kontinentalnom željezničkom mrežom započela je tek 1912., ali je prekinuta zbog izbijanja prvog svjetskog rata.

Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija). Grad od tada dijeli sudbinu Hrvatske i Hrvata u njoj.

Od tog trenutka Split je počeo intenzivno rasti, postajati sve važnije kulturno, administrativno i gospodarsko središte. Gospodarskom razvitku Splita vrlo je pridonijelo, zalaganjem tadašnjeg gradonačelnika dra Ive Tartaglie, dovršenje željezničke pruge prema Zagrebu (Ličke pruge) godine 1925.. I pripojenje Italiji Zadra, Istre i Rijeke (gradova i krajeva koji su bili većinski hrvatski) ili Trsta (koji je imao značajnu slovensku i hrvatsku zajednicu) doprinosi tome. Brojni Hrvati koji ne žele pod talijansku vlast i žele izbjeći talijaniziranje i tal. vlast, sele, prenoseći svoje glavnice i poduzeća, i u Split. Uza sve to, Split je postao i sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine.

U socijalističkoj Jugoslaviji je Split zabilježio veliki porast stanovništva i veliku stopu industrijalizacije.

Početkom Domovinskog rata su velikosrpske snage jutra 15. studenog 1991. napale Split s mora, a noć uoči napada je prethodila izmjena paljbe između hrvatskih postrojaba i iz vojarna JNA i JRM. Malo je poznato da je Split već jednom prije bio napadnut, ali u manjem obujmu. 24. rujna 1991. su torpedni čamci JRM ispalili nekoliko granata na Marjan. .

U Splitu je sjedište imala 4. gardijska brigada Hrvatske vojske.

[uredi] Arhitektura i znamenitosti

[uredi] Obrazovanje i znanost

[uredi] Sveučilište

Sveučilište u Splitu utemeljeno je 1974. godine. Sadašnji rektor Sveučilišta je prof. dr. sc. Ivan Pavić. U slopu Sveučilišta u Splitu djeluje dvanaest fakulteta. Pripajanjem splitskog Filozofskog fakulteta sa sjedištem u Zadru novonastalom zadarskom sveučilištu 2002. godine, u Splitu je osnovan novi Filozofski fakultet.

[uredi] Znanstvene institucije

U Splitu djeluje nekoliko instituta od kojih su najznačajniji Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji se bavi istraživanjem mora i morskoga života, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Hrvatski hidrografski institut, Teološko-katehetski Institut, Franjevački institut za kulturu mira, Mediteranski institut za istraživanje života (MEDILS) koji je pokrenuo znanstvenik dr. Miroslav Radman i Institut Građevinarstva Hrvatske.

[uredi] Osnovne i srednje škole

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Osnovne i srednje škole u Splitu
U Splitu djeluju 23 osnovne škole i 18 srednjih škola.

[uredi] Kultura

[uredi] Mediji

U Splitu djeluje nekoliko lokalnih televizijskih (TV Jadran, TV Dalmacija, Splitska televizija i Kanal 5) i radio postaja (HR Split, Radio Dalmacija, Radio KL-Eurodom , Radio Riva, Radio Sunce).

Najveće dalmatinske dnevne novine Slobodna Dalmacija izlaze u Splitu (odnedavno se tiskaju u Dugopolju).

[uredi] Sveci zaštitnici

Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana.

[uredi] Crkvena upravna organizacija

[uredi] Rimokatolička crkva

U Splitu je sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije. Grad je podijeljen na dva dekanata i na 26 rimokatoličkih župa:

Sv. Dujma biskupa i mučenika	Sv. Petra apostola	Materinstva BDM - Brda
Sv. Roka - Manuš	Marije Pomoćnice - Kman	Gospe od Zdravlja - Dobri
Sv. Pavla - Pujanke	Gospe od Milosrđa - Žnjan	Gospe od Ružarija - Lučac
Sv. Spasa - Mejaši	Sv. Stjepana - Meje	Gospe od Pojišana - Pojišan
Sv. Trojice - Poljud	Gospe od Pohođenja - Špinut	Sv. Obitelji - Sukoišan
Gospe Fatimske - Škrape	Sv. Križa - Veli Varoš	Srca Isusova - Visoka
Sv. Leopolda Bogdana Mandića - Sirobuja	Sv. Andrije apostola - Sućidar	Sv. Josipa - Mertojak
Sv. Ivana Krstitelja - Trstenik	Sv. Mateja - Ravne njive	Sv. Marka - Neslanovac
Sv. Luke Evanđelista - Kocunar	Sv.Mihovila - Šine, Kamen

[uredi] Crkve reformacijske baštine

U Splitu djeluje nekoliko aktivnih crkava reformacijske ili protestantske baštine. Objedinjuje ih vjera u Isusa Krista kao jedinoga Spasitelja, da je Sveto pismo jedini autoritet vjere i ponašanja i da se ljudi trebaju klanjati i moliti jedino Trojedinom Bogu koji se objavio u Bibliji

[uredi] Šport

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu".

U Splitu su se održala i brojna međunarodna športska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981. i atletsko EP 1990. godine.

U Splitu djeluju brojna športska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluju:

nogomet: Hajduk, Split, Krilnik, Galeb, Dalmatinac, Adriatic
košarka: Split (znan i kao KK Jugoplastika), Dalvin
vaterpolo: POŠK, Jadran, Mornar, ŽVK Bura, Lubinski porat, Pauk, Split, Veteran '70, Zenta
rukomet (muški): RK Split, RK Brda
rukomet (žene): Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica KPK), Split Kaltenberg
kuglanje: među brojnima ističemo Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split; Split je imao svoju kuglačku ligu još prije 2. svj. rata
veslanje: VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar
jedrenje: Labud, Mornar, Split, Zenta, Špinut
ragbi: RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) i Ragbi 59
bejzbol: Nada
plivanje: POŠK, Jadran, Mornar
planinarski klubovi: HPK Dalmacija
atletika: ASK, AK Hajduk
balote: Marjan, Nada, FINA, Elektrodalmacija
Koturaljaško-klizački klub Split ^[6]
Hokej Klub Split ^[7]
džudo: Pujanke, Student
karate: Sokol
odbojka: OK Brda, OK Split 1700
američki nogomet: Split Sea Wolves^[8]

U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih sportova (karate, tae-kwon-do, judo, aikido, boks, kick-boks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Izbornik hrvatske karataške reprezentacije Slaven Mikelić je jedan od najtrofejnijih hrv. izbornika ^[9].

Nadalje, Split ima teniski klub (Goran Ivanišević), boćarske klubove, klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov).

Iz Splita je poznati vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilot prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.

Od športskih priredaba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama.

Do kasnih 1980-tih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjana", na kojemu su sudjelovali brojni veliki svjetski nogometni klubovi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.) i velike svjetske nogometne reprezentacije, među kojima su najpoznatije SSSR i Hrvatska.

Prokurative

[uredi] Povezani članci

[uredi] Zanimljivosti

Nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. Split je grad sa najviše olimpijskih medalja na svijetu u odnosu na broj stanovnika.^{[nedostaje izvor]}
U samom centru Splita nalaze se toplice s vlastitim izvorom ljekovite sumporne vode.
JRM je 15. studenog 1991. godine gađala grad Split s vojnog broda "Split".

[uredi] Bilješke

↑ dzs.hr, Državni zavod za statistiku, KONTINGENTI STANOVNIŠTVA, PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2001., Splitsko-dalmatinska županija, pristupljeno 26. lipnja 2011.
↑ Toma Arhiđakon, Historia Salonitana
↑ Archive.org Denkschriften: Der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische classe]
"In der Umgebung von Spalato, ,Spalato' (Local) der Tab. Peut., Spalatrum, Spalathron des Ravennaten, Spalatum, -et- im Mittelalter, seltener Spalantum (c. 1325) oder Spaleta (Albericus), Spalat des Venetianers Martin da Canal im XIII. Jahrhundert (Arch. storico it. 8, 1845, 294, 700), ra 'AmdXcßov oder ■r t 'AcKäAa6o; des Kaisers Konstantin, sl. Spljet, im Localdialekt Split, dessen Name unwillkührlich an Spoletum in Uinbrien erinnert..."
↑ GIS Grada Splita Gradski kotari (PDF)
↑ ^5,0 ^5,1 Časopis Građevinar 59 (2007.) 9 Krešimir Regan, Branko Nadilo: Stare crkve izvan središnje jezgre Splita (II.) i na otoku Šolti, str. 811
↑ KKK Split
↑ HK Split
↑ Dalmacija News Split Seawolves želi u Hrvatsku ligu, 25. veljače 2011., pristupljeno 26. veljače 2011.
↑ Karate klub Sokol

[uredi] Galerija

Predloženo je da se ova galerija premjesti na zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons).

Split - pogled na Rivu
Kip Grgura Ninskog
Hrvatsko narodno kazalište u Splitu
Trg Prokurative
4. i 5. Opća gimnazija (stara Realka)
Crkvica Svetog Nikole
Kupalište Ježinac
Pogled iz Varoša
Pogled s marjanske vidilice
Sustipan
Šetnica prema Ježincu
Topovi na tvrđavi Gripe
Varoške skaline
Pogled sa Matejuške
Zlatna vrata
Riva sa palmama
Crkva sv. Frane

[uredi] Gradovi pobratimi/prijatelji

Gradovi pobratimi		Predložena pobratimstva	Povelja o prijateljstvu
Cockburn Mostar Ostrava Antofagasta Punta Arenas Gladsaxe Ancona Pescara	Bet Shemesh Štip Trondheim Charlottenburg-Wilmersdorf (okrug u Berlinu) Dover Odesa Los Angeles Velenje	Debrecen (mađ.prijedlog još iz 1. polovice 1990-ih) Rosario (arg.ponuda stigla 25. srpnja 2006.)	Jeruzalem