Srđan Mrkušić
| Srđan Mrkušić | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Nadimak | "treći bek" | |
| Rođenje | 26. svibnja 1915. Podgora, Hrvatska | |
| Smrt | 30. listopada 2007. Beograd, Srbija | |
| Pozicija | vratar | |
| Mlađi uzrasti | ||
| ? - 1934. 1934. – 1935. |
AŠK (Split) Hajduk | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1935. – 1936. 1936. – 1944. 1945. 1945. 1946. – 1954. |
Hajduk BSK (Beograd) Milicionar (Beograd) NR Srbija Crvena zvezda (Beograd) |
|
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1941. – 1950. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
11 (0) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Srđan Mrkušić (Podgora, 26. svibnja 1915. – Beograd, 30. listopada 2007.), hrvatski je bivši nogometaš, reprezentativac Jugoslavije i šumarski inženjer.
Nogometna karijera[uredi | uredi kôd]
Klupska karijera[uredi | uredi kôd]
Poznat je bio kao "treći branič" odnosno "treći bek", jer se nije bio zadržavao na vratarskoj crti, nego je često istrčavao i ispucavao loptu kao još jedan zadnji igrač, branič.
Nogomet je zaigrao u splitskom AŠK-u, iako su se njegovi roditelji protivili, smatrajući to igrom koja nije za fine ljude.[1] Očeva je riječ presudila te je Mrkušić zaigrao nogomet.[1]
Mrkušića je uočio legendarni Hajdukov trener Luka Kaliterna koji ga je 1934. doveo u Hajduka.[1] Za Hajduka je igrao jednu sezonu, nakon čega je otišao u beogradski BSK. I nakon Drugog svjetskog rata je ostao u Beogradu, igrajući za Milicionara, a potom je otišao u Crvenu zvezdu. Sa Zvezdom je osvojio jedno prvenstvo i 3 jugoslavenska kupa. Na svojoj oproštajnoj utakmici 9. rujna 1953. godine već je bio ušao u 39. godinu života[1] te je tada bio najstariji igrač koji je ikad igrao u prvoligaškom susretu bivše Jugoslavije.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao prije i poslije Drugog svjetskog rata i odigrao 11 utakmica.[2] Prvi je put nastupio 1941. godine na utakmici protiv nogometne reprezentacije Mađarske (1:1) u Beogradu, 23. ožujka 1941. godine[3] a ta je utakmica bila posljednja utakmica Jugoslavije pred Drugi svjetski rat.[2] Mnogo je pomogao u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1950. godine. Sudjelovao na Svjetskom prvenstvo u nogometu 1950. godine u Brazilu.[2] Od reprezentacije se je oprostio 1950. godine u Beču, 8. listopada, na utakmici protiv nogometne reprezentacije Austrije (2:7), oslobodivši mjesto novoj vratarskoj legendi, Vladimiru Beari.[2][4]
Nakon što je prestao igrati nogomet, ostao je živjeti u Beogradu sve do kraja života.
Priznanja[uredi | uredi kôd]
Individualna[uredi | uredi kôd]
Klupska[uredi | uredi kôd]
- Prvak Jugoslavije (1) : 1938./39.
- Prvak Jugoslavije (1) : 1951.
- Kup maršala Tita (3) : 1948., 1949., 1950.
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
- Diplomirao je hortikulturu na beogradskom sveučilištu. U nogometu je ostao i kroz posao: angažirao se na održavanju i izgradnji nogometnih igrališta.
- Godine 1945. igrao je za nogometnu selekciju NR Srbije.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Novi list: Mišo Cvijanović: Nije balun za fini svit!, 1. siječnja 2007. Preuzeto 9. listopada 2011.
- ↑ a b c d Nogometni leksikon: Mrkušić, Srđan Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2018. (Wayback Machine) Preuzeto 9. listopada 2011.
- ↑ (engl.) Rsssf: Yugoslavia National Team List of Results 1940-1949 Preuzeto 9. listopada 2011.
- ↑ (engl.) Rsssf: Yugoslavia National Team List of Results 1950-1959 Preuzeto 9. listopada 2011.
