Srednječakavski dijalekt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovaj je članak dio niza o
čakavskom narječju

Osobine

Dijalekti

Srednječakavski dijalekt pripada hrvatskom čakavskom narječju, ovaj dijalekt je ikavsko-ekavski i ima znatna kajkavska svojstva.

Govori se na području između sjevernočakavskog dijalekta i južnočakavskog dijalekta: obuhvaća Dugi otok, Kornate, Lošinj, Krk, Rab, Pag, na kopnu Senj, Vinodol, Ogulin, Brinje, Otočac, Dugu Resu, dio središnje Istre i područje od Muna u sjevernoj Istri do Obrova u Sloveniji[1].

U ovom dijalektu jat je postao u e ili i, po sljedećim pravilima (tzv. pravila Meyera i Jakubinskoga)[2]:

  • ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ako iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e (leto, koleno, mera)
  • u svim drugim slučajevima, prelazi u i (dica, vrime, rika, brig).

Na srednječakavskom dijalektu temelji se standardizirani jezik gradišćanskih Hrvata.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Silvana Vranić: Prilog istraživanju govora Obrova
  2. Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.


P linguistics.svg Nedovršeni članak Srednječakavski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.