Srednjoniskonjemački jezik

Srednjodonjonjemački jezik (ISO 639-3: gml; srednjosaksonski, mittelniederdeutsch), povijesni zapadnogermanski jezik koji se razvio od starosaksonskog [osx]. Govorio se u Srednjem vijeku između 1100. i 1400. u Sjevernoj Njemačkoj i uz latinski je bio lingua franca Hanzeatske lige.^[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Cordes, Gerhard; Möhn, Dieter. 1983. Handbuch zur niederdeutschen Sprach- und Literaturwissenschaft. Erich Schmidt Verlag. str. 119. ISBN 3-503-01645-7

anglijski	engleski (afroamerički engleski • jingliš • srednjoengleski • staroengleski) • fingalijski • škotski (stariji škotski) • yola

frizijski	starofrizijski — istočnofrizijski (saterlandski frizijski) • sjevernofrizijski • zapadnofrizijski

starofranački — afrikaans • flamanski • limburški • nizozemski (srednjovjekovni nizozemski) • zelandski

povijesno:	staronordijski

zapadnoskandinavski	ferojski • islandski • norn † • norveški (staronorveški)

istočnoskandinavski	danski (jutski • ostali dijalekti) • švedski (älvdalski • dalekarlijski • gutnijski • skonski • jemtlandski)

gotski † • burgundijski † • vandalski †

† – izumrli jezici; kurziv – povijesne inačice; (zagrade) – inačica jezika prije zagrada