Sredozemna medvjedica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sredozemna medvjedica
Phoque Moine Monachus.jpg
Status zaštite

Status zaštite: kritično ugroženi
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Pinnipedia
Porodica: Phocidae
Rod: Monachus
Vrsta: M. monachus
Dvojno ime
Monachus monachus
(Hermann, 1779.)
Raspon
Rasprostranjenost morske medvjedice

Rasprostranjenost morske medvjedice

Sredozemna medvjedica (lat. Monachus monachus) je vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu. Dio je porodice pravih tuljana (Phocidae). Rasprostranjena je ograničeno na Antlantiku, oko Madeire i Kanarskih otoka, a najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora. U Jadranskom moru je poznata od najstarijih vremena, pa su joj različiti narodi i autori nadjenuli i različita imena kao dalmatinska medvjedica, jadranska medvjedica, morski fratar i morski čovjek.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Veličinom je vrlo sličan običnom tuljanu. Težina im može biti sve do 320 kg[nedostaje izvor], pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Tijelo im je zbito i pokriveno kratkom dlakom, s gornje strane tamnosmeđom ili sivkastom, s donje znatno svijetlije, a može biti i potpuno bijela. Glava im je okrugla, na kratkom i debelom vratu. Vretenasto tijelo s debelim potkožnim slojem masti je prilagođeno za život u vodi. Prednji udovi su prilagođeni za kretanje u vodi, jer su prsti povezani plivaćom kožicom, a nokti su zakržljali. Stražnji udovi su potisnuti uz tijelo i služe pri plivanju kao repne peraje. Sredozemna medvjedica hrani se ribama, rakovima i mekušcima koje hvata oštrim zubima. Oko ustiju ima dugačke osjetilne dlake. Vid im je slabo razvijen, ali imaju dobro razvijen sluh i njuh. Pretežito je noćna životinja. Prilikom zarona zatvara nosne i ušne otvore, a pod vodom može izdržati nekoliko minuta. Na kopnu se kreće teško i nespretno, podupirući se prednjim udovima. Obitava u priobalnim vodama u području pustih i ne naseljenih otoka. Na kopno izlazi radi odmora i parenja.[1]

Ovaj rod životinja koti se sa oko 80 cm dužine, a kad odrastu, mogu doseći dužinu oko 2,40 metara. Mladunci se kote u jesen, a u more ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Kote se zelenog krznom, često s mjestimičnim bijelim mrljama. Šare, odnosno oblik i mjesto ovih bijelih mrlja mogu se koristiti za raspoznavanje pojedinih jedinki. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivani životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže.[nedostaje izvor]

U 19. stoljeću bila je rasprostranjena po cijelom Jadranu, dok je u 20. znatno prorijeđena.[1]

Kostur sredozemne medvjedice

Status[uredi VE | uredi]

Sredozemna medvjedica je nekad nastanjivala obale Sredozemnog i Crnog mora i dijelove obala Atlantika na jugu do Zelenortskih otoka, a na zapadu do Madeire.

S vremenom, niz razloga doveo je do dramatičnog pada brojnosti populacije. To je ranije bio uglavnom komercijalni lov (naročito u vrijeme Rimskog carstva i u srednjem vijeku. U 20. stoljeću ribari ih doživljavaju kao konkurenciju i smatraju, da im oštećuju mreže, a velik problem morskim medvjedicama je i urbanizacija obala.

U Mramornom moru vrsta je izumrla zbog zagađenja i vrlo velikog brodskog prometa kroz Bospor i Dardanele. Pored toga, u Crnom moru je zadnji put viđena kasnih 1990ih.

Procjenjuje se, da ukupna populacija broji nešto manje od 600 jedinki raspršenih na vrlo velikom području, što znači da je vrsta kritično ugrožena. Smatra se, da su dva mjesta ključna, jer imaju relativno velike populacije, Egejsko more i, naročito, populacija koja nastanjuje obalu zapadne Sahare, odnosno kod poluotoka Ras Nouadhibou (Mauritanija, Zapadna Sahara) i mogla bi podržati malenu, ali u porastu, populaciju na otočju Desertas (Portugal). Ova dva ključna mjesta za opstanak sredozemne medvjedice toliko su međusobno udaljena, da praktično ne postoji mogućnost razmjene genetskog materijala između ovih skupina.

Tijekom ljeta 1997. godine dvije trećine najveće populacije (one kod Zapadne Sahare) uginule su u roku od dva mjeseca, ugrozivši na taj način njenu vitalnost. Nije jasno što je izazvalo ovaj pomor. Pretpostavke su različite, no niti jedna nije dokazana. U međuvremenu, iako je još daleko od brojnosti koju je kolonija imala (procjena je 300 jedinki 1887.) prije ove epidemije, postupno se oporavlja i narasla je na oko 150 jedinki.

Iako je sredozemna medvjedica bila stanovnik Jadrana, zna se da je 1964. ubijen zadnji primjerak sredozemne medvjedice koji je živio u hrvatskom dijelu Jadrana. Od 2003. godina raste broj dojava o viđenju (od okolice Biševa, do okolice Opatije).[2][3] Potvrde li se ova izviješća, postoji mogućnost da je, usprkos uvriježenom mišljenju da je u Jadranu izumrla, nekoliko jedinki preživjelo i da se populacija donekle obnovi.

U Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta. Udomaćeno neznanstveno ime ove vrste u Hrvatskoj je "morski čovik", "morski medvid" ili "morski fratar".

Napori za očuvanje vrste[uredi VE | uredi]

Sredozemne medvjedice, kao i neke druge vrste morskih sisavaca, smatrane su štetočinama jer su ribarima činile štete na njihovom ribarskom priboru i smanjivali im ulov ribe. Stoga su ih mjesni ribari često iz osvete za pričinjenu štetu lovili i ubijali. Velike napore u zaštiti ove vrste od početka 1970-ih ulažu razne organizacije, fundacije i sveučilišta. Jedna od većih grupa za zaštitu je turska Grupa za istraživanje mediteranskih tuljana (turski: Akdeniz Foklarını Araştırma Grubu) koje djeluje u sklopu Zaklade za podvodna istraživanja (tr. Sualtı Araştırmaları Derneği). U Španjolskoj postoji Projekt za povratak sredozemne medvjedice u Španjolsku kojeg provode Sveučilište u Barceloni i Sveučilište u Las Palmas de Gran Canaria. Cilj studije je pokušati ponovno vratiti ovu vrstu u vode Kanarskih otoka. Također provode se kampanje za edukaciju građana u Maroku, Alžiru i Tunisu.

Gotovo da je sigurno da u Jadranu danas više ne postoji autohtona populacija ovih životinja, nego povremeno pojedine jedinke u Jadran dolutaju iz Jonskog mora. Dana 14. kolovoza 2008. godine primjerak sredozemne medvjedice snimljen je u akvatoriju otoka Cresa na lokaciji Sveti Blaž.[4] Sredozemna medvjedica je u Hrvatskoj službeno zaštićena od godine 1935. Odlukom Pomorskog ravnateljstva u Splitu.[5] Tijekom 1990-ih godina provedena su istraživanja staništa u špiljama oko otočića Svetog Andrije, Biševa i Jabuke, u kojima je nekad obitavala sredozemna medvjedica, a u svrhu mogućeg ponovnog nastanjivanja u poluzatočeništvu. [6] Također u Hrvatskoj su bili tiskani plakati "SOS za sredozemnu medvjedicu".

Sredozmena medvjedica u djelima[uredi VE | uredi]

O sredozemnoj medvjedici govori se u najranijoj hrvatskoj poeziji, u satiričnoj pjesmi dubrovačkog benediktinca Mavre Vetranovića Remeta. Sredozemnu medvjedicu u Velikom jezeru na Mljetu relativno potanko opisuje i još jedan dubrovački benediktinac Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi koje je objavio na talijanskom jeziku godine 1601.

Izvori i bilješke[uredi VE | uredi]


Poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Morska medvjedica
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Morska medvjedica