Sredozemna medvjedica
Izvor: Wikipedija
|
Sredozemna medvjedica Status zaštite: Kritično ugroženi |
||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
| Monachus monachus (Hermann, 1779.) |
||||||||||||||||
 Rasprostranjenost morske medvjedice
|
||||||||||||||||
Sredozemna medvjedica (lat. Monachus monachus) je vjerojatno najrjeđi perajar ali i jedan od najugroženijih sisavaca na Svijetu. Dio je porodice pravih tuljana (Phocidae).
Sadržaj |
[uredi] Opis
Ovaj rod životinja rađa se s oko 80 cm dužine, a kad odrastu, mogu doseći dužinu od oko 2,40 metara. Težina im može biti sve do 320 kg, pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Krzno im je crno (mužjaci) ili smeđe do tamno sivo (ženke) sa svjetlijim trbuhom koji je kod mužjaka gotovo bijel. Mladunci se rađaju u jesen, a u vodu ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Rađaju se s crnim krznom, često s mjestimičnim bijelim flekama. Šare, odnosno oblik i mjesto ovih bijelih fleka mogu se koristiti za prepoznavanje pojedinih jedinki. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivan životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže.
To su dnevne životinje koje se hrane ribom i školjkašima, no primarno glavonošcima. Dnevno im je potrebno više od 3 kg hrane.
[uredi] Status
Sredozemne medvjedice nekada su nastanjivale obale Sredozemnog i Crnog mora i dijelove obala Atlantika na jug do Zelenortskih otoka a na zapad do Madeire.
S vremenom, niz razloga doveo je do dramatičnog pada brojnosti populacije. To je ranije bio uglavnom komercijalni lov (naročito u vrijeme Rimskog carstva i u srednjem vijeku. U 20. stoljeću ribari ih doživljavaju kao konkurenciju i smatraju, da im oštećuju mreže, a velik problem morskim medvjedicama je i urbanizacija obala.
U Mramornom moru vrsta je izumrla zbog zagađenja i vrlo velikog brodskog prometa kroz Bospor i Dardanele. Pored toga, u Crnom moru je zadnji put viđena kasnih 1990ih.
Procjenjuje se, da ukupna populacija broji nešto manje od 600 jedinki raspršenih na vrlo velikom području, što znači da je vrsta kritično ugrožena. Smatra se, da su dva mjesta ključna, jer imaju relativno velike populacije, Egejsko more i, naročito, populacija koja nastanjuje obalu zapadne Sahare, odnosno kod poluotoka Ras Nouadhibou (Mauritanija, Zapadna Sahara) i mogla bi podržati malenu ali u porastu, populaciju na otočju Desertas (Portugal). Ova dva ključna mjesta za opstanak sredozemne medvjedice toliko su međusobno udaljena, da praktično ne postoji mogućnost razmjene genetskog materijala između ovih skupina.
U ljeto 1997. godine dvije trećine najveće populacije (one kod Zapadne Sahare) uginule su u roku od dva mjeseca, ugrozivši na taj način njenu vitalnost. Nije jasno što je izazvalo ovaj pomor. Pretpostavke su različite, no niti jedna nije dokazana. U međuvremenu, iako je još daleko od brojnosti koju je kolonija imala (procjena je 300 jedinki 1887.) prije ove epidemije, postepeno se oporavlja i narasla je na oko 150 jedinki.
Iako je sredozemna medvjedica bila stanovnik Jadrana, zna se da je 1964. ubijen zadnji primjerak sredozemne medvjedice koji je živio u hrvatskom dijelu Jadrana. Od 2003. godina raste broj dojava o viđenju (od okolici Biševa, do okolica Opatije).[1][2] Potvrde li se ova izviješća, postoji mogućnost da je, usprkos uvriježenom mišljenju da je u Jadranu izumrla, nekoliko jedinki preživjelo i da se populacija donekle obnovi.
U Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta. Udomaćeno neznanstveno ime ove vrste u Hrvatskoj je "morski čovik", "morski medvid" ili "morski fratar".
[uredi] Napori za očuvanje vrste
Sredozemne medvjedice, kao i neke druge vrste morskih sisavaca, smatrane su štetočinama jer su ribarima činile štete na njihovom ribarskom priboru i smanjivali im ulov ribe. Stoga su ih lokalni ribari često iz osvete za pričinjenu štetu lovili i ubijali. Velike napore u zaštiti ove vrste od početka 1970-ih ulažu razne organizacije, fundacije i sveučilišta. Jedna od većih grupa za zaštitu je turska Grupa za istraživanje mediteranskih tuljana (tr. Akdeniz Foklarını Araştırma Grubu) koje djeluje u sklopu Zaklade za podvodna istraživanja (tr. Sualtı Araştırmaları Derneği). U Španjolskoj postoji Projekt za povratak sredozemne medvjedice u Španjolsku, kojeg provode Sveučilište u Barceloni i Sveučilište u Las Palmas de Gran Canaria. Cilj studije je pokušati ponovno vratiti ovu vrstu u vode Kanarskih otoka. Također provode se kampanje za edukaciju građana u Maroku, Alžiru i Tunisu.
Gotovo da je sigurno da u Jadranu danas više ne postoji autohtona populacija ovih životinja, nego povremeno pojedine jedinke u Jadran dolutaju iz Jonskog mora. Dana 14. kolovoza 2008. godine primjerak sredozemne medvjedice snimljen je u akvatoriju otoka Cresa na lokaciji Sveti Blaž.[3] Sredozemna medvjedica je u Hrvatskoj službeno zaštićena od godine 1935. Odlukom Pomorskog ravnateljstva u Splitu.[4] 1990-ih godina provedena su istraživanja staništa u špiljama oko otočića Svetog Andrije, Biševa i Jabuke, u kojima je nekad obitavala sredozemna medvjedica, a u svrhu mogućeg ponovnog nastanjivanja u poluzatočeništvu. [5] Također u Hrvatskoj su bili tiskani plakati "SOS za sredozemnu medvjedicu".
[uredi] Sredozmena medvjedica u djelima
O sredozemnoj medvjedici govori se u najranijoj hrvatskoj poeziji, u satiričnoj pjesmi dubrovačkog benediktinca Mavre Vetranovića Remeta. Sredozemnu medvjedicu u Velikom Jezeru na Mljetu relativno potanko opisuje i još jedan dubrovački benediktinac Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi koje je objavio na talijanskom jeziku godine 1601.
[uredi] Izvori i bilješke
- O morskoj medvjedici (hr)
[uredi] Poveznice
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Morska medvjedica |
 |
Wikivrste imaju podatke o: Morska medvjedica |
