Stanična jezgra
| Stanične strukture |
 |
| Plazmatska membrana |
| Jezgra |
| Jezgrica |
| Mitohondrij |
| Kloroplast |
| Endoplazmatski retikulum |
| Golgijev aparat |
| Lizosom |
| Peroksisom |
| Vakuole |
| Ribosomi |
| Citosol |
| Citoskelet |
| Stanična stijenka |
Stanična jezgra nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je dvjema membranama (jezgrinom ovojnicom), sastavljena od bjelančevina i dvaju slojevaa lipida. Ona sadrži brojne rupice (jezgrine pore), koje propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru. Jezgra sadrži jezgricu u kojoj se formiraju dijelovi ribosoma koji odvojeno izlaze u citoplazmu gdje se spajaju u ribosom.
Prvi ju je opisao R. Braun 1831. godine. U jezgri se nalazi mali organel, jezgrica koja diktira sintezu molekule RNK. Uloga: u sebi nosi genski materijal iz kojeg dolaze upute za sve životne aktivnosti stanice, u njoj je smještena molekula DNK koja je povezana proteinima i smještena u nukleoplazmu, unutarnji prostor jezgre.
Nedovršeni članak Stanična jezgra koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
