Stellerova morska krava

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stellerova morska krava
Lubanja
Lubanja
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Sirenia
Porodica: Dugongidae
Potporodica: Hydrodamalinae
Palmer, 1895
Rod: Hydrodamalis
Retzius, 1794
Vrsta: H. gigas
Dvojno ime
Hydrodamalis gigas
(Zimmermann, 1780)
Područje života

Stellerova morska krava (Hydrodamalis gigas) je izumrla vrsta sisavaca iz reda morskih krava (Sirenia) i porodica porodice dugonga (Dugongidae). Nekada je bila rasprostranjena širom sjevernog Pacifika, ali se s vremenom održala samo u priobalju nenaseljenih Komandorskih otoka. Europljani su je otkrili 1741., za vrijeme ekspedicije Vitusa Beringa, kada je opisao prirodoslovac Georg Steller. U slijedećih 27 godina je ova je vrsta izlovljena do izumiranja.

Opis[uredi VE | uredi]

Kostur stellerove morske krave u Pariškom muzeju.

Stellerova morska krava bila je puno većih dimenzija od svojih preživjelih srodnika, lamantina i dugonga. Duljina joj je iznosila preko 8 metara,[1] i jila je teška do 12 tona. Prema zapisima Stellera, nalikovala je velikom tuljanu, ali je imala razvijene prednje noge i rep poput kita. Njena je koža bila crna i debela, a glava mala u odnosu na tijelo. Hranila se morskim algama u krdima. Bila je potpuno pitoma, spora i vjerojatno nije mogla roniti.[2]

Izumiranje[uredi VE | uredi]

Fosilni nalazi potvrđuju da je stellerova morska krava nekad bila rasprostranjena duž čitavog priobalja sjevernog Pacifika, na jugu do Kalifornije i Japana. S vremenom su je domoroci istrijebili iz tih područja, tako da se održala samo oko Komandorskih otoka, koja su bila nenaseljena.[3] U vreme dolaska Beringove ekspedicije 1741. godine, bila je već veoma rijetka. Vjeruje se da je tadašnja populacija brojala manje od 1.500 jedinki.[4] Beringova je ekspedicija počela s izlovom 6 mjeseci prije odlaska s otočja, radi mesa i kože. Po Stellerovim zapisima, meso je bilo ukusno, slično goveđem, dok je koža idealna za obuću, pojaseve i pokrivanje čamaca. Nakon povratka ekspedicije u Rusiju, vijest se brzo proširila, tako da je slijedećih godina stiglo mnogo brodova radi lova. Morske krave su nemilosrdno izlovljavane harpunima. Lovci bi uspjeli izvući iz vode svaku petu životinju, dok bi ostale bežale ranjene i umirale, ostavljajući meso neiskorišteno. Često su trgovci krznom dolazili na otoke da bi se snabdijevali mesom morske krave, koje se sporo kvarilo, te je zbog toga bilo idealno za duža putovanja. Istraživač Martin Sauer, zapisao je u svom dnevniku da je poslednja morska krava kod Beringovog otoka ubijena 1768. godine, tako da je vrsta izumrla 27 godina nakon otkrića.[5]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sally M. Walker (1999.). Manatees, Lerner Publications.
  2. Ellis, Richard (2004.). No Turning Back: The Life and Death of Animal Species, New York City: Harper Perennial. ISBN 0-06-055804-0
  3. Anderson, Paul K. (srpanj 1995.). "Competition, Predation, and the Evolution and Extinction of Steller’s Sea Cow, Hydrodamalis Gigas". Marine Mammal Science svezak 11 (broj 3): str. 391. – 394.. Preuzeto 2. studenog 2008..
  4. Self-Sullivan, Caryn (25. veljače 2007.). Evolution of the Sirenia. Sirenian International. pristupljeno 19. travnja 2007.
  5. Forsten, A. & Youngman, P.M. 1982. Hydrodamalis gigas. Mammalian Species.