Stipe Ugarković

Izvor: Wikipedija

Stipe Ugarković (Malo Polje, Perušić, 31. listopada 1910.Zagreb, 19. siječnja 1985.) je bio hrvatski partizan, jedan od organizatora antifašističkog ustanka u Hrvatskoj na području Like. Sudionik Drugoga svjetskog rata na partizanskoj strani. Poslije je rata bio društveno-politički radnik u Hrvatskoj, obnašavši visoke dužnosti u Hrvatskoj.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se 31. listopada 1910. godine u Malom Polju kod Perušića. Bačvarski zanat je izučio u Sisku, odakle je 1928. godine otišao u Zagreb. Bio je djelatan u URSSJ-ovim sindikatima. Srpnja 1934. je pristupio Komunističkoj partiji Hrvatske.

Nakon što ga je policija dva puta izgnala iz Zagreba, posao je uspio naći u Varaždinu. Policija ga je ondje opet uhitila 1937. i izgnala iz grada. Ugarković je potom otišao u Kranj. Od 1938. godine je bio nezakonitom stranačkom radu u Zagrebu, gde je bio članom Mjesnog komiteta (odbora) KP Hrvatske i od 1939. njegovim sekretarom (tajnikom). Iste godine su ga vlasti uhitile i zatočile u lepoglavsku kaznionicu u kojoj je ostao do travnja 1940. godine. Te godine izabran je za člana Centralnog komiteta KPH, a na 5. zemaljskoj konferenciji i za kandidata Centralnog komiteta KPJ.

CK KPH ga je srpnja 1941. godine uputio u Liku raditi na organiziranju ustanka. Tijekom Drugog svjetskog rata je bio zapovjednikom partizanskog odreda Božidar Adžija i komesar 14. primorsko-goranske brigade NOVH. Od svibnja 1943. godine je radio u Povjereništvu CK KPH za sjevernu Hrvatsku.

Poslije oslobođenja je obnašao dužnosti u Savezu sindikata Jugoslavije. Od 1951. do 1956. godine je bio direktorom Republičkog zavoda za socijalno osiguranje Hrvatske, a od 1956. do 1964. sekretarom za rad Izvršnog vijeća Sabora.

Nositelj je Partizanske spomenice 1941. godine.

Umro je 19. siječnja 1985. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Djela[uredi | uredi kôd]

Autor je nekoliko knjiga u svezi s tematikom hrvatskog antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, od kojih su neke:

  • Zapisi ilegalca, Zagreb 1953.
  • Milosti ne tražim: zapisi i uspomene o narodnom heroju Radi Končaru, Zagreb 1959.
  • Srpom i čekićem, Zagreb 1959.
  • Zagreb, grad heroj: spomen-obilježja revoluciji (suautor dr Ivan Očak), Zagreb 1979.


Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Enciklopedija Jugoslavije (knjiga osma). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1971. godina.