Stjepan Gradić
| Stjepan Gradić | |
|---|---|
| Rođenje | 6. travnja 1613 |
| Smrt | 12. svibnja 1683 |
| Zanimanje | filozof i znanstvenik. |
| Nacionalnost | Hrvat |
Stjepan Gradić ili Stefano Gradi (Dubrovnik, 6. travnja 1613. - Rim, 12. svibnja 1683.), hrvatski filozof, znanstvenik i prevoditelj i diplomat[1]. U izvorima na talijanskom jeziku ga nalazimo pod imenom Stefano Gradi.
Osnovno obrazovanje stekao je u Dubrovniku. Studirao je u Rimu, gdje je poslije obnašao različite dužnosti u službi Dubrovačke Republike (diplomatski predstavnik pri Svetoj Stolici). Od 1682. glavni je upravitelj Vatikanske knjižnice. Bio je svestrana osoba: surađivao je s Ivanom Lučićem, prevodio klasične autore, pisao je Palmotićevu biografiju i poemu o dubrovačkom potresu. U književno-znanstvenom krugu pape Aleksandra VII. i švedske kraljice Kristine vodio je rasprave o znanstvenim i filozofskim problemima. Osim filozofije proučavao je matematiku, fiziku, astronomiju, književni i diplomski rad. Filozofska djela pisao je u duhu aristotelizma i skolastičke filozofije. Član je rimske "Accademia Reale", padovanske akademije "Dei Ricoverati", a održava vezu s mnogim istaknutim europskim ličnostima. U latinskim stihovima opisao je katastrofalan potres u Dubrovniku 1667. i organizirao po čitavoj Europi pomoć razorenom gradu. Njegovo djelo Zasade peripatetičke filozofije, izložene u obliku rasprava, daje sustavni pregled logike, skolastičke filozofije i Aristotelove prirodne filozofije, koja obuhvaća fiziku s astronomijom. Kasnije napušta peripatetičku filozofiju i prihvaća Galilejevu mehaniku. Bio je diplomatski predstavnika Dubrovačke Republike pri Svetoj Stolici.[1] i dugogodišnji posrednik između vrha Družbe Isusove i Dubrovačke Republike u pregovorima o osnivanju isusovačkoga crkve i kolegija u Dubrovniku.[1]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Institut za povijest umjetnosti Tanja Trška Miklošić: Neostvareni projekt isusovačke crkve i kolegija (1659.) u Dubrovniku, Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (125–140)