Stjepan Korolija

Stjepan (Štefan) Korolija (Varaždin, 15. prosinca, 1760. – Zagreb, 4. svibnja, 1825.) hrvatski (kajkavski) je pisac, prevoditelj i kanonik Zagreba.

U Varaždinu i Zagrebu se je školavao. U Beču je studirao teologiju, 1807. godine postao zagrebački kanonik, istodobno rektor Sjemeništa 1808.-1815. godine.

Upravitelj župe u Samarici, od svibnja do listopada 1787. godine. Prvi je od Hrvata kao svećenik branio 2. rujna 1785. na njemačkom jeziku pastoralnu teologiju. Zaslužan je što se u sjemeništu rodila ljubav za njegovanje hrvatskoga jezika.

Korolija je pisao propovijedi na kajkavskom narječju hrvatskog jezika. Korolija je sačinjavao biblijsko društvo zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca uz Tomaša Mikloušića, Antuna Vranića, Ivana Labaša, Ivana Birlinga i Ivana Gusića. Korolija je navodno prevodio cijeli kajkavski Novi Zavjet, koji je ostao u rukopisu, a nisu našli rukopisa Novog Testamenta.

Viri

• Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović – Varaždin
• Nikola Batušić: Drama i kazalište
• Alojz Jembrih: Još o Vrhovčevoj bibliji (Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, Krapina 2010.