Stjepan Mesić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan Mesić
Stjepan Mesić
2. predsjednik Republike Hrvatske
u službi
18. veljače 2000. – 18. veljače 2010.
Prethodnik Franjo Tuđman,
kratko Vlatko Pavletić (o.d.)
i Zlatko Tomčić (o.d.)
Nasljednik Ivo Josipović
1. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
u službi
30. svibnja 1990. – 24. kolovoza 1990.
Predsjednik Franjo Tuđman
Prethodnik  Antun Milović
Nasljednik Josip Manolić
2. predsjednik Hrvatskog sabora
u službi
7. rujna 1992. – 24. svibnja 1994.
Prethodnik  Žarko Domljan
Nasljednik Nedjeljko Mihanović
15. predsjednik SFRJ
u službi
lipanj 1991. – listopad 1991.
Prethodnik  Borislav Jović
Nasljednik nitko
Rođenje 24. prosinca 1934.
Politička stranka SKJ
HDZ
HND
HNS-LD
Supruga Milka Mesić

Stjepan ("Stipe") Mesić (Orahovica, 24. prosinca 1934.) bivši predsjednik Republike Hrvatske i bivši predsjednik predsjedništva SFRJ.

Mesić je bio zastupnik u Hrvatskom saboru u 1960-ima, a nakon toga van politike do 1990.-e kada je postao član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a potom i hrvatski premijer. Sabor Republike Hrvatske izabrao ga je za hrvatskog člana predsjedništva SFRJ, napušta premijersku dužnost, odlazi u Beograd gdje je prvo postao potpredsjednik, a zatim 1991. i posljednji predsjednik predsjedništva SFR Jugoslavije. Godine 1992. postao je predsjednik Sabora Republike Hrvatske.

Godine 1994. izašao je iz HDZ-a s istomišljenicima i osnovao stranku Hrvatski nezavisni demokrati (HND). Kasnije je većina članova HND-a, uključujući Mesića, prešla u Hrvatsku narodnu stranku (HNS).

Kad je Franjo Tuđman umro u prosincu 1999. godine, Mesić je u 2. krugu glasovanja na predsjedničkim izborima izabran za predsjednika Hrvatske (veljača 2000.). Ponovo je izabran za predsjednika u siječnju 2005. g.

Rane godine[uredi VE | uredi]

Mesić je rođen u slavonskom mjestu Orahovici. Gimnaziju je pohađao u Osijeku i Požegi,[1] a diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija, Mesić je radio u Orahovici i Našicama. Odslužio je vojsku, položio pravosudni ispit i radio kao općinski sudac. Oženio se Milkom rođ. Dudunić, i dobili su dvije kćeri.

S cijelom je obitelji preselio u Zagreb i godine 1964. postao direktor sektora općih poslova u poduzeću Univerzal Corporation, te je svojom voljom postao član Saveza komunista Jugoslavije (partijska podružnica: Savez komunista Hrvatske).

Godine 1966. izabran je kao neovisan građanin u Općinsko vijeće Orahovice, pobijedivši kandidate iz Saveza komunista te iz Socijalističkog saveza radnog naroda. Godine 1967. postao je gradonačelnik Orahovice, i član ondašnjega Sabora SR Hrvatske.

Pokrenuo je građenje prve privatne tvornice u Jugoslaviji, pa ga je Tito optužio da potiho uvodi kapitalizam (nezakonit po Ustavnom poretku). Poslije donošenja "Deklaracije o položaju i imenu hrvatskoga jezika" 1967. godine, Mesić ju je javno osudio u govoru pred Saborom, gdje je njene sastavljače prozvao kao: "političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije", i pozvao da ih se kazneno progoni na sudu.[2][3] Ipak, u 1970-ima Mesić je podržao Hrvatsko proljeće, pa je optužen zbog "neprijateljske propagande" i osuđen na godinu dana zatvora. Suđenje je trajalo 3 dana, a od 55 svjedoka samo je 5 svjedočilo protiv njega. Nakon priziva, proces se odužio do 1975., kada je odslužio godinu dana u zatvoru u Staroj Gradiški.

Prvi višestranački izbori, raspad SFRJ, domovinski rat[uredi VE | uredi]

Izabran je 1990. kao kandidat HDZ-a na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj nakon 2. svj. rata. Postao je premijer Hrvatske, i na toj funkciji bio od svibnja do kolovoza 1990.-e. Ipak, ubrzo je dao ostavku kako bi bio izabran u federativno predsjedništvo, gdje je prvo bio potpredsjednik.

Predsjednici su se godišnje automatski izmjenjivali po ključu republika/pokrajina. Kad je bio red da Mesić bude predsjednik, srpski član predsjedništva Borisav Jović tražio je glasovanje. 4 člana (Srbija, Crna Gora, Vojvodina, Kosovo) bili su protiv njega, a 4 člana (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija) bili su za. Posredovanjem Europske zajednice Mesić je ipak postao predsjednik.

Mnogi neovisni promatrači smatraju da je u to doba Mesić osigurao mjesto u povijesti vještim manevriranjem i blokadom velikosrpski nastrojene vrhuške da izvede državni udar, te da je, unatoč mnogim svojim kasnijim problematičnim potezima, u to vrijeme bio pravi čovjek na pravom mjestu.

Kad je Hrvatska proglasila neovisnost, Mesić se vratio u domovinu i dao ostavku na mjesto predsjednika jer SFRJ očigledno više nije postojala. Godine 1992. izabran je u Sabor i postao njegov predsjednik.

Godine 1994. istupio je iz HDZ-a i osnovao novu stranku, Hrvatske nezavisne demokrate. Kao razlog za istup navodio je protivljenje vladinoj politici prema Bosni i Hercegovini, optužujući Tuđmana da želi podijeliti BiH s Miloševićem. Međutim on je iz HDZ-a istupio tek godinu i pol nakon bošnjačko-hrvatskoga sukoba. Njegov izlazak iz HDZ-a se poklapa s njegovim (i Manolićevim) sukobom sa Šuškovom strujom unutar HDZ-a. Kritizirao je i privatizaciju zbog pljačke i profiterstva. Godine 1995. je sudjelovao na 2. saboru HSP-a, tj. frakcije HSP-a odane Dobroslavu Paragi, na Zagrebačkom velesajmu. Nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak Mesić odlazi kod američkog veleposlanika Petera Galbraitha i uspoređuje ju s "etničkim čišćenjem".[4][5]

Mesić je 1997. zajedno s većim dijelom svoje stranke prešao u Hrvatsku narodnu stranku (HNS) gdje je postao izvršni potpredsjednik stranke.

Predsjednički mandat[uredi VE | uredi]

Prvi predsjednički mandat[uredi VE | uredi]

Stjepan Mesić i Vladimir Putin na sastanku u Kremlju 16. travnja 2002.

Izabran je za predsjednika Hrvatske 2000. godine nakon što je pobijedio u prvom krugu izbora, te u drugom krugu porazio kandidata HSLS-a i SDP-a Dražena Budišu. Mesić je nastupio kao kandidat stranaka HNS, HSS, LS te IDS. Nakon što je postao predsjednik, istupio je iz članstva u HNS-u.

Kritizirao je politiku pokojnog predsjednika Tuđmana kao nacionalističku, bez slobode medija i s lošim gospodarstvom. Na početku svoga prvog mandata odmah se zalagao se za liberalniji pristup kako bi se Hrvatska otvorila stranim investitorima, s manje više uspjeha.

Kao predsjednik tijekom svog prvog mandata, umirovio je 7 hrvatskih generala koji su dvaput pisali otvorena pisma javnosti u kojima su tvrdili da vlast želi kriminalizirati Domovinski rat i da zanemaruje Hrvatsku vojsku. Mesić je tvrdio da časnici na dužnosti ne smiju pisati javna politička pisma bez odobrenja vrhovnog zapovjednika, tj. predsjednika države jer oni njemu izravno odgovaranju po zakonu i ustavu. Oporbene stranke su brzo osudile ovu Mesićevu odluku kao opasan potez za nacionalnu sigurnost Hrvatske, no on je tvrdio da je to bila jedina ispravna odluka koju je mogao donijeti jer se u vojsci neposlušnost ne može tolerirati. Mesić je kasnije umirovio još četiri generala sa sličnim objašnjenjem.

Tokom svoga prvog mandata u vanjskoj politici, predsjednik Mesić se zalaže da Hrvatska postane članica Europske unije i NATO-a. Također je pokrenuo obostrane isprike za moguće ratne zločine s predsjednikom Srbije i Crne Gore, što je dio hrvatske javnosti loše primio. Posebno pozitivno je bio primitak u izraelskom parlamentu (Knesset), koji je bio prvijenac za Hrvatsku. Ondje se ispričao za istrebljenje Židova u NDH tijekom 2. svjetskog rata, te se nakon njegovog govora počinju otvarati izravni diplomatski kanali s Izraelom.

Drugi predsjednički mandat[uredi VE | uredi]

Stjepan Mesić na sastanku s Dickom Cheneyom u Dubrovniku 6. svibnja 2006.

U predsjedničkim izborima 2005-e je kao kandidat osam političkih stranaka osvojio skoro polovicu glasova (48,92%), ali mu je natpolovična većina uskraćena za par postotaka. U drugom krugu se suočio s protukandidatkinjom Jadrankom Kosor i pobijedio s gotovo 66% glasova. Njegov drugi petogodišnji mandat istekao je u veljači 2010.

Stjepan Mesić, gostujući na Obiteljskom radiju, komentirao je tvrdnje onih koji ga optužuju da je surađivao s Udbom. Mesić je pritom odgovorio: "Pa, ne znam kako bih ja bio suradnik UDBE valjda kad sam bio na izdržavanju kazne u Staroj Gradiški, valjda kad sam se javljao na 150 natječaja, kad su svi ovi seronje normalno radili, normalno zarađivali svoj kruh ili možda stvarno radili za UDBU ili za nekog drugog." [6]

Privatni život[uredi VE | uredi]

Mesić na filmu (lijevo)

Stjepan Mesić je oženjen s Milkom Mesić. Imaju dvije kćeri, Dunju i Sašu.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Kako smo srušili Jugoslaviju : politički memoari posljednjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, 1992.
    Kako je srušena Jugoslavija: politički memoari, 2. izd., 1994.
    Der Verfall Jugoslawiens, (prijevod na njemački: Erna Ferenđa i ini), 1994.
    The demise of Yugoslavia: a political memoir (prijevod na engleski: Milena Benini, 2004.
    Si është shkatërruar Jugosllavia : (memoare politike) (prijevod na albanski: Xhelal Fejza), 2006.
  • Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini : 1991. - 1995. (autor Dušan Bilandžić, Mesić je jedan od ostalih autora), 1999.
  • Geneza jedne zablude : ustavnopravna analiza formiranja i djelovanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (autor Ciril Ribičič), hrvatski predgovor: Stjepan Mesić, 2000., 2. izd. 2001.
  • Dnevnici Radija "Slobodna Evropa": 1994.-2000. (ur. Mile Stojić i Ivan Lovrenović), 2001. (suautor)
  • Hrvatska - stoto Papino putovanje, 2003. (suautor)
  • 50 godina trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj 1954. - 2004. (ur. Borislav Blažević), 2004. (suautor)
  • Čemu dijalog povjesničara - istoričara? (osam skupova: 1998.-2003. i osam knjiga/zbornika radova: 2000.-2004.) (prir. Igor Graovac), 2005. (suautor)
  • Conflict and renewal: Europe transformed, 2007. (suautor)
  • Latvija un Otra pasaules kara beigas Eiropa: atzimejot nacistu kapitulacijas 60. gadadienu, 2007. (Mesić je autor dodatka Horvatijas Republikas prezidenta Stjepana Mesiča 2005. gada 8. marta vestule)
  • Poruke, 2007.
  • Doba ekonomske diplomacije (autorica Jasna Plevnik), 2010. (Stjepan Mesić je među ostalim autorima)
  • Hrvati u BiH: ustavni položaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet (ur. Ivan Markešić), 2010. (suautor)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vojska.net – Stjepan Mesić - Stipe, pristupljeno 18. studenoga 2014.
  2. 40 obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (Napadači i branitelji Deklaracije i Matice hrvatske od 1967. do 1989. i 2007.), »Hrvatsko pravo« — Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj, godina 2007., broj 3., 17. ožujka 2007., zadnji put učitano 2009-05-27
    Wikicitati „Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi* na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (...) Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.»”
    ((Vjesnik, 31.07.1967, S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije))
  3. http://www.vjesnik.com/html/2004/11/30/Clanak.asp?r=kom&c=1
  4. Prisjetite se kako je Mesić akciju Bljesak izjednačio s etničkim čišćenjem. Portal Oko. Pristupljeno 19. listopada 2014.
  5. Stipe Mesić: Akcija Bljesak je etničko čišćenje! Hrvatska televizija. Pristupljeno 19. listopada 2014.
  6. http://www.predsjednik.hr/default.asp?ru=143&gl=200603140000001&sid=&jezik=1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Stjepan Mesić
Wikiquote-logo.svg Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Stjepan Mesić