Stjepan Vukčić Kosača

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stjepan Vukčić Kosača (Kosača kod Foče, oko 1404.- Herceg Novi, 22.V.1466.), veliki vojvoda bosanske države.

Grb Kosača („Kosačića“) prema Fojničkom grbovniku datiranom u 17. st., koji je kopija grbovnika iz 16. st.

Nećak (sinovac) i nasljednik Sandalja Hranića Kosače od 1435., najistaknutiji među Kosačama. Naslijedio je Hum, Podrinje, dio Zete, Krajinu (Makarsku) i Poljica. Od 1440. do 1443. proširio je vlast na Omiš, Završje, Poljica, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk. Ugrožen od Mlečana i zetskoga vojvode Stefana Crnojevića, koji su mu ubrzo zatim oteli Bar, Gornju Zetu i Omiš, pomirio se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, s kojim je do tada ratovao. U znak pomirbe pristao je na udaju kćeri Katarine za bosanskog kralja (1446). God 1448. priklonio se Osmanlijama i srpskomu despotu Đurdu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja i proglasio se "hercegom od Sv. Save". Teritorij pod njegovom vlašću, od tada poznat pod imenom Hercegovina, protezao se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskoga zaljeva. Na tom je prostoru bio samostalan vladar. Težnje za gospodarskim osamostaljenjem Hercegovine došle su do izražaja i u njegovim naporima da Herceg Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s Kotorom i Dubrovnikom, koji je trajao 1451-54., a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj Stjepan Tomaš, hercegov sin Vladislav Hercegović Kosača, vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Pošto su Osmanlije počeli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem (1461). Nakon pada Bosne 1463. njegove su zemlje postupno, od 1465., osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mlečani (Neretvansku krajinu). Potkraj života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s Herceg Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1482.

Supruge:

  • Jelena, kći Balše III.
  • parmska plemkinja Barbara de Raugo
  • Cecilija iz Senja.

Djeca:

  • iz prvog braka:

- Katarina (Blagaj, 1424. – Rim, 1478.), buduća bosanska kraljica
- Mara
- Vladislav (Ladislav)
- Vlatko
- Stipan, poslije očeve smrti prešao na islam, postao veliki vezir

Izvori[uredi VE | uredi]