Stvarno pravo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari, ili kraće - skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija stvarnog prava u objektivnom smislu. U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava.

Oblici stvarih prava[uredi VE | uredi]

Za stvarno pravo u hrvatskom pravnom sustavu važi načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa (numerus clausus), tzv. rimski kriterij. To konkretno znači da u određenom građanskopravnom sustavu postoje samo oni oblici stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis.

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nabrojana su stvarna prava:

  1. pravo vlasništva
  2. pravo služnosti
  3. založno pravo
  4. pravo stvarnog tereta
  5. pravo građenja

Stvarna prava se mogu klasificirati kao:

  • stvarna prava na vlastitoj stvari - pravo vlasništva
  • stvarna prava na tuđoj stvari - pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja

Važno je napomenuti da posjed nije stvarno pravo, već pretpostavka pojedinih stvarnih prava

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Gavella, N. (ur.), Stvarno pravo, sv. I., 2. izdanje, Zagreb, 2007.
  • Gavella, N. (ur.), Stvarno pravo, sv. II., 2. izdanje, Zagreb, 2007.