Sueska kriza

Izvor: Wikipedija

Sueska kriza/Sinajski rat
Sukob: Bliskoistočni sukob
Izraelski vojnici se pripremaju za bitku
Vrijeme listopad 1956. - ožujak 1957. Lokacija Sinaj Ishod Dogovor o zaustavljanju vatre. UNEF-ova okupacija Sinaja. Vojno: Pobjeda Izraela, Francuske i Britanije. Politički: Pobjeda Egipta.
Sukobljene strane
Izrael Ujedinjeno Kraljevstvo Francuska	Egipat
Zapovjednici
Moshe Dayan Charles Keightley Pierre Barjot	Gamal Abdel Naser Abdel Hakim Amer
Vojne snage
175,000 Izraelaca 45,000 Britanaca 34,000 Francuza	70,000
Gubici
Izrael: 197 ubijenih Ujedinjeno Kraljevstvo: 56 ubijenih, 91 ranjen Francuska: 10 ubijenih, 43 ranjena	1,650 ubijenih 4,900 ranjenih 6,185 zarobljenih

Sueska kriza iz 1956. bila je oružani završetak krize u odnosima između Egipta s jedne i saveza između Britanije, Francuske i Izraela s druge strane.

Predmet krize bila je kontrola nad strateški važnim Sueskim kanalom. Uprkos vojnih uspjeha, rezultat je bio blamaža i slabljenje europskih sila, jačanje egipatskog položaja na Bliskom istoku i porast utjecaja SSSRa u tom području.

Sadržaj 1 Početak krize 2 Motivi 3 Pripreme 4 Invazija 5 Primirje i povlačenje 6 Posljedice

[uredi] Početak krize

Uzroci krize su bili u strukturi korištenja sueskog kanala. Dodjela koncesije za gradnju kanala inozemnom društvu uključivala je i njegovo gospodarsko korištenje od strane istog društva. Pored toga, s porastom gospodarskog značenja nafte rasla je i zavisnost europskih snaga od korištenja kanala. Velika Britanija je pokušala osigurati slobodan prolaz kanalom snažnim utjecajem na egipatsku unutarnju politiku kao i vojnim prisustvom na kanalu.

Početci krize sežu još u 1952. Nakon svrgavanja kralja Faruka od strane egipatske vojske, nova vlast mijenja dotadašnju kooperativnu politiku sa europskim silama i zauzima nacionalistički panarapski smjer. Takav smjer je podgrijao konflikt s Izraelom kao i s Francuskom i Britanijom koje su držale kontrolu nad Sueskim kanalom. 1954. se Velika Britanija obvezala povući svoje vojne snage iz tog područja. Sve je ukazivalo na mirno rješenje.

[uredi] Motivi

Tijekom 1956. se zaoštrio sukob između Egipta i Izraela, jer su učestali napadi fedajina na Izrael iz Egipta i s od strane Egipta okupiranog pojasa Gaze. Egipat, vođen predsjednikom Naserom, u to vrijeme blokira zaljev Akaba, zatvara Sueski kanal za izraelske brodove, i time krši međunarodno pravo. Istovremeno, sa Sirijom i Jordanom Egipat osniva "Ujedinjenu arapsku vrhovnu komandu", koja ima vrlo malo stvarnih ovlasti.

U pozadini, Naser je planirao socijalistički orijentiranu gradnju Asuanske brane kako bi smanjio bijedu naroda. Kako bi mogao financirati taj projekt, Naser je 26. srpnja 1956. nacionalizira Sueski kanal čijih su 44% vlasništva držale britanske banke i poduzeća. Istina, isplatio im je odštetu, no ostali su bez posjeda važnog trgovačkog puta. SSSR i Indija su na tri bezuspješne međunarodne konferencije na kraju prihvatili nacionalizaciju, ali je Velika Britanija bila, kako iz ekonomskih, tako i vojno-strateških razloga, uznemirena.

S druge strane, Francuska se borila za svoje kolonije u području Magreba. 1954. je u Alžiru izbio ustanak koji je podupiran oružjem iz Egipta.

[uredi] Pripreme

[uredi] Invazija

[uredi] Primirje i povlačenje

[uredi] Posljedice