Surčin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Surčin
Vojvođanska ulica u Surčinu
Vojvođanska ulica u Surčinu
Koordinate: 44°47′N 20°16′E / 44.783°N 20.267°E / 44.783; 20.267Koordinate: 44°47′N 20°16′E / 44.783°N 20.267°E / 44.783; 20.267
Država Srbija
Grad Beograd
Općina Surčin
Visina 73 m
Stanovništvo (2002.)
 - Naselje 14.292
Poštanski broj 11180/11271
Pozivni broj 011
Registarska oznaka BG
Zemljovid
Surčin na karti Srbija
Surčin
Surčin
Mapa općine Surčin

Surčin (srpski: Сурчин, njemački:Surtschin) je naselje u Srijemu, ali se ne nalazi u Vojvodini, nego u užoj Srbiji.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se na 44° 47′ 21" sjeverne zemljopisne širine i 20° 16′ 29" istočne zemljopisne dužine, na nadmorskoj visini od 73 metra. Dobanovci su sjeverozapadno, Batajnica je sjeverno, Zemun je sjeveroistočno, Bežanija je istočno, Boljevci su jugozapadno, Petrovčić je zapadno-jugozapadno. Sava teče 4 km jugoistočno od Surčina.

Ime[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Arheološka nalazišta potvrđuju da je surčinski prostor bio naseljen još u davnoj prošlosti. Pronađena su kamena oruđa, ornamentirana keramika te pretpovijesni kipovi koji pripadaju neolitičkoj vinčanskoj kulturi.

Postoje pouzdani podatci da je sadanji gradski teritorij bio gusto naseljena u keltsko vrijeme, o čemu svjedoči pronađeni brončani i srebrni novac.

Prvi pisano spominjanje naselja na mjestu današnjeg Surčina su iz 1404.. Povijesna isprava koja govori o tome je povelja kojom je kralj darovao to naselje plemićkoj obitelji Morovići. Nakon Požarevačkog mira 1718. Surčin je ušao u sastav zemunskog posjeda grofa Schönborna, a od 1745. je dijelom Hrvatsko-slavonske vojne krajine.

Nakon što je osnovana Vojna Krajina, u Surčin se doseljavaju Hrvati iz Like [1]. Naselili su se na istoku Surčina, prema Zemunu. Odmah po doseljenju odabrali zemljište gdje su namjeravali sagraditi crkvu. Izabrali su najbolju lokaciju koju su označili velikim drvenim križem, a nešto poslije su na stupovima dogradili crkveni zvonik [1].
Crkva je u Surčinu od 1786..
Pravoslavna crkva sv. Petke u Surčinu je građena od 1788. do 1812.. Ikonostas je djelo Marka Vujatovića, a oslikao ju je Stevan Gavrilović. Surčin slavi Malu gospojinu 21. septembra.
Surčin ima i rimokatoličku crkvu sagrađenu 1896., zaslugom učitelja Adolfa Markovića koji je u Surčinu službovao 10 godina, nakon čega je otišao raditi u Vukovar. Do 1938. je Surčin bio filijalom zemunske rimokatoličke župe Blažene Djevice Marije, a od onda je postao samostalnom župom. Te godine je osnovana župa Presvetog Trojstva. [1]

U Surčinu je 1786. godine postojala stara trošna škola, ali prvi podatci o broju đaka datiraju iz 1802. godine kada je nastavu pohađalo 20 đaka. Školska zgrada je podignuta 1817. godine, a škola je sa kraćim prekidima radila tijekom cijelog 19. stoljeća. Koncem 19. i početkom 20. stoljeća se broj učenika znatno povećao. U školskoj godini 1904/05. je bilo 205 učenika, ali i problema sa školskim prstorom.

Ukinućem Vojne Krajine je Surčin postao dijelom Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

Pred Prvi svjetski rat su u Surčinu bile tri škole: srpska, njemačka i hrvatska. Škola je ubrzo prerasla u osmogodišnju školu. Odlukom SO Zemun 1967. godine je OŠ "Vuk Karadžić" podijeljena zbog velikog broja učenika. Osnovalo se dvije škole. Škola koja je nosila ime stare škole je smještena u novu zgradu, dok je novoutemeljena škola smještena u staru zgradu u kojoj je djelovala dotadašnja škola.

Nakon Drugog svjetskog rata Surčin, iako je bio u Srijemu, nije ušao u sastav SAP Vojvodine, nego je postao dijelom uže SR Srbije.

Promet[uredi VE | uredi]

Zračna luka. Nalazi se sjeveroistočno od Surčina. Zapadno od Surčina prolazi željeznička prometnica i važna cestovna promentica: beogradska zaobilaznica.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Etnička struktura gradskog naselja Surčina prema popisu od 2002. [2] je bila:

Naselje je za srpske agresije pretrpilo pokušaje etničkog čišćenja.

11. kolovoza 1995. su svi Hrvati u Surčinu dobili ultimatum da se za 12 sati moraju iseliti iz naselja.

Kninski Srbi su pokušali provaliti u par hrvatskih kuća, ali su policija i susjedi spriječili progon Hrvata; 10. kolovoza, je srpska policija iz nekih hrvatskih kuća iselila nasilno useljene Srbe. [1]

Hrvati u Surčinu[uredi VE | uredi]

Surčin je po stanju od 15. prosinca 2002. davao 1 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.

Upravitelj župe Presvetog Trojstva je hrv. književnik Marko Kljajić. Autor je knjige Surčin kroz povijest.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Zvonik br.159 Nada Antončić: Upoznajmo župu Presvetog Trojstva u Surčinu
  2. (srp.) Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, veljača 2003., ISBN 86-84433-00-9
  3. ZKVH Tomislav Žigmanov: Izašao treći broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja ZKVH-a

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]