Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. - Marburg, 17. studenoga 1231.) - katolička svetica, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II.
Elizabeta je bila princeza, kćer ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Bila je članica Trećega franjevačkog reda. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.
Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.
Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.
Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja.
Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.
