Sveta Elizabeta Ugarska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska
Rođena 7. srpnja 1207.
Bratislava
Preminula 17. studenoga 1231.
Marburg
Proglašena sveticom 27. svibnja 1235.
Spomendan 17. studenoga
Simboli ruža i kruh
Zaštitnica prosjaka, siromaha, udovica, prognanika
Zaštitnica zanimanja pekari
Crkva sv. Elizabete Ugarske u Jalžabetu je jedina u Hrvatskoj.

Sveta Elizabeta Ugarska (mađ. Árpád-házi Szent Erzsébet) (Bratislava, 7. srpnja 1207. - Marburg, 17. studenoga 1231.), ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića.

Papa Grgur IX. (1227.-1241.) proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe.

Životopis[uredi VE | uredi]

Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205.-1235.) i Gertrude Andechs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastujući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.

Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala je troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat (1227.), Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla sveg bogatstva i zaredila se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge.[1] Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.


Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sveta Elizabeta Ugarska