Sveti Dominik Guzman

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveti Dominik

Sveti Dominik Guzman (španjolski Domingo de Guzmán Garcés) (Caleruega, oko 1170. - Bologna, 6. kolovoza 1221.) - katolički svetac, osnivač dominikanskog reda (ordo praedicatorum).

Životopis[uredi VE | uredi]

Povijest Dominikova života počinje legendom. Njegovoj majci u viđenju učinilo da nosi u utrobi psića koji u ustima drži zapaljenu baklju, kojom je po izlasku iz utrobe zapalio čitav svijet. U drugom viđenju njegova je majka vidjela zvijezdu na njegovom čelu, što je jasno značilo da će jednoga dana biti svjetlo narodima, da bi obasjao one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj.

Dominik Guzman rođen je oko 1171. u Caleruegi u Kastilji (Španjolska) kao potomak plemenite obitelji. Godine 1216. papa Honorije III. potvrđuje osnutak Reda braće Propovjednika. Pred Dominikom i njegovom subraćom otvara se široko polje rada. Dominik umire u Bologni u pedesetoj godini života 6. kolovoza 1221. u 51. godini života. Dvanaest godina kasnije, 1233., papa Grgur IX. proglašava ga svetim.

Osobnost sv. Dominika uočavamo tek kad promatramo njegovo životno djelo, Red koji je utemeljio. Kad 1217. iz Toulousea u južnoj Francuskoj šalje svoju braću, jedne u Pariz, druge u Španjolsku, razdvajajući još uvijek nejaku zajednicu i kad mu prigovaraju da prebrzo donosi odluke, Dominik odgovara: "Nemojte se protiviti: znam što činim." Takav način djelovanja govori mnogo o Domikovoj osobi. Na to ga tjera ono što daje Redu kao znak raspoznavanja, jer je Red braće propovjednika "već od samog početka bio ustanovljen posebno za propovijedanje i spasavanje duša".

Propovijedanje Božjeg milosrđa u središtu je dominikanskog propovijedanje. Sv. je Dominik u noćnim satima vapio Bogu molitvom: “Bože moj, milosrđe moje, što li će biti s grešnicima?” Svaka je dominikanska zajednica pozvana biti školom milosrđa. Prilikom stupanja u Red braće propovjednika, svaki kandidat, na upit poglavara: “Što tražite?”, odgovara: “Milosrđe Božje i Vaše”.

Istina je geslo dominikanskog Reda. U Palenciji u Španjolskoj Dominik studira filozofiju i teologiju. Već u to vrijeme pokazuje svoju veliku ljubav prema siromasima. Kad je zavladala strašna glad, Dominik prodaje svoje skupocjene knjige i pomaže ljudima u nevolji, jer kako sam kaže, nije mogao učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi. No Dominik je sve više shvaćao, u svojoj živoj želji za spasenjem duša, da je ljubav prema istini najveći izraz milosrđa. Iz te je spoznaje nastao i dominikanski Red.

Cilj je dominikanskog Reda upoznati istinu i spoznatu istinu priopćavati drugima, a sve u vidu propovijedanja i spasenja duša. Zato je studij bitno sredstvo za uspješan apostolat. Studij i redovnički život međusobno se prožimaju i potpomažu. Sam je sv. Dominik svjesno usmeno i pismeno poticao braću svoga reda da neprekidno studiraju. "Pođi s pouzdanjem, Gospodin će biti s tobom i on će te obdariti riječima koje ćeš propovijedati." Upravo s tim obećanjem Dominik šalje svoju braću po svemu svijetu propovijedati Radnosnu vijest. Dominik šalje prvu braću u velike sveučilišne gradove da tamo studiraju, propovijedaju i osnivaju samostane.

Sveti Dominik nije ostavio gotovo ništa napisano, ali se njegov duh osjeća u djelima njegovih učenika i duhovnih sinova koji prenose baštinu Utemeljitelja Reda propovjednika. To izvrsno potvrđuju i djela bl. Jordana Saskog, Dominikova prvog suradnika i prvog nasljednika u upravi Reda, autora Knjižice o počecima Reda propovjednika, Molitve sv. Dominiku i Pisama.

Jordan Saski ocrtao je povijest Dominikova djela u Knjižici o počecima Reda propovjednika. Bez tog Jordanova pogleda teško bismo mogli upoznati svetog Dominika. Knjižica je, naime, najstarije i najautentičnije izvješće o počecima dominikanskog reda, a ujedno je i najdragocjeniji životopis sv. Dominika. Od njega polaze svi kasniji Dominikovi životopisci. Iz dubokog divljenja i jedinstvene pobožnosti prema svetom Dominiku, koja se očituje u Knjižici, rodila se i Jordanova Molitva sv. Dominiku.


Pismo svetog Dominika koludricama u Madridu[uredi VE | uredi]

Uz samostan u Segoviji, sv. Dominik je osnovao 1219. u svojoj rodnoj Španjolskoj i drugi samostan u Madridu. Žitelji Madrida darovali su braći propovjednicima zgradu s posjedom, a na njihovoj darežljivosti zahvaljuje im i papa Honorije III. u ožujku 1220. Želeći okupiti i sestre na jedno mjesto i osigurati im prikladno mjesto za redovnički život, Dominik već u svibnju iste godine na Općem zboru Reda u Bologni naređuje da se zgrada i svi posjedi ustupe sestrama. Time samostan postaje samostanom monijalnih sestara. To čini u duhu odluke Općeg zbora da ni samostani ni pojedina braća ne mogu imati ništa u svome vlasništvu. Braća dominikanci ostaju u Madridu samo kao duhovnici i ispovjednici sestara.

Jedino očuvano pismo koje je Dominik napisao svojom rukom jest pismo na latinskom, napisano koludricama u Madridu, a najvjerojatnije potječe iz druge polovice svibnja 1220., ubrzo nakon održavanja Općeg zbora 17. svibnja u Bologni. Pismo odiše osjećajem nježnosti, ali i strogosti kojom utemeljitelj, svjestan važnosti sestara u ostvarenju poslanja Reda, ističe samo najvažnije točke na koje moraju svratiti posebnu pozornost. Sestri priori ostavlja da prema svojim ovlastima regulira sve ostalo, pa i primanje novih članova u zajednicu.

No, kako je riječ o samom početku madridske zajednice sestara Dominik im, po dolasku u Pariz sredinom 1219., šalje svoga rođenoga brata Manesa. On će s velikim trudom, ali i uspjehom, okupiti sestre i urediti funkcioniranje zajednice. U svom pismu Dominik spominje da sestre imaju svoje pravilo koje prikladno uređuje svakodnevni život u zajednici. Najvjerojatnije je riječ o pravilu sestara dominikanki iz Prouilha (Južna Francuska) kojim ih je Manes pripremao na zajednički život još prije nego ih je okupio u samostansku zajednicu u Madridu.



Brat Dominik, Učitelj propovjednika, ljubljenoj priori i svim monijalnim sestrama samostana u Madridu, pozdrav i da napredujete iz dana u dan.

Veoma se radujem i Bogu zahvaljujem zbog žara vašeg svetog življenja te što vas je Bog oslobodio prljavštine ovoga svijeta. Postom se, kćeri, borite žestoko protiv starog neprijatelja jer ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. Budući da do sada niste imali mjesta u kojem biste opsluživali svoj redovnički život, sada se više ne možete ispričavati. Božjom milošću imate dovoljno prikladne zgrade za redovničko opsluživanje. Želim da se na zabranjenim mjestima, to jest u blagovalištu, spavaonici i kapelici, obdržava šutnja te da se vaše pravilo obdržava i u svemu drugome. Neka nijedna sestra ne izlazi van i neka nitko ne ulazi osim biskupa ili nekog drugog crkvenog dostojanstvenika koji dolazi radi propovijedanja ili u [kanonski] pohod. Ne štedite se ni u pokorničkim činima, ni u molitvenim bdjenjima. Budite poslušne svojoj priori. Nemojte govoriti bez potrebe, niti svoje vrijeme trošiti u tračanju.

A budući da vam ne možemo pomoći u vremenitim stvarima, nećemo vas ni opterećivati davajući ovlasti nekom bratu da može primati pojedine žene i pripuštati ih u zajednicu. Samo priora ima tu ovlast, s vijećem svoga samostana.

Osim toga naređujem svom dragom bratu [Manesu], koji je toliko radio kako bi vas okupio u ovom svetom staležu, da vas u svemu rasporedi i uredi onako kako se njemu učini korisnim da bi se što više ponašale redovnički i sveto.

Ipak, dajem mu i ovlast da vas posjećuje i savjetima ispravlja te, bude li nužno, smijeni i prioru, uz suglasnost većine sestara. Dajem mu i ovlast da vas, učini li mu se prikladnim, u nekim stvarima može i dispensirati.

Stojte mi dobro u Kristu.


Preveo i priredio : Anto Gavrić O.P.

(prijevod pisma objavljen u: Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 35-36, bilješka 39)

Štovanje svetog Dominika u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Štovanje sv. Dominika rašireno je po mnogim hrvatskim gradovima. Njemu je posvećeno nekoliko crkava i kapelica. U Hrvatskoj samo jedna župa službeno ima sv. Dominika za nebeskog zaštitnika (Konjščina) i jedna župa s kapelom sv. Dominika [1] u Bosni i Hercegovini (Goražde).

U Dubrovniku, na izlazu iz grada (Ploče), u Ulici sv. Dominika, nalazi se samostan i crkva sv. Dominika. Dominikanci su došli u Dubrovnik 1225. i u kontinuitetu su ostali sve do danas. Od relikvija što se čuvaju u samostanskom muzeju pozornost privlači prst sv. Dominika koji je donesen iz Bologne 1233. godine. U samostanskoj crkvi nalazi se oltar sv. Dominika sa slikom Čudo sv. Dominika (Vlaho Bukovac, ulje na platnu, Prag, 1911.); na propovjedaonici iz 14. st., rađenoj od kamena, nalazi se i lik sv. Dominika. Na zapadnom pročelju crkve rozeta prikazuje San sv. Dominika (vitraj, radionica Marinković, Zagreb; obnovljen 1994., nakon srpsko-crnogorskog bombardiranja Dubrovnika 1991.-1992.). Među mnogim vrijednm umjetničkim djelima koja se čuvaju u samostanskom muzeju nalazi se i nekoliko djela na kojima je prikazan sv. Dominik: npr. triptih Nikole Božidarevića "Bogorodica sa svecima" (Dubrovnik, oko 1500.) prikazuje sv. Dominika, s modelom crkve u rukama. Pala Nikole Božidarevića "Sveta konverzacija" (Dubrovnik, 1513.), uz Bogorodicu s Djetetom, prikazuje sv. Dominika s knjigom i ljiljanom u rukama, a uz njega je apostol Matej; u trokutastom zabatu na vrhu prikazano je skidanje s križa sa sv. Dominikom i trima sveticama. I na poliptihu Lovre Dobričevića Marinova (Krštenje Kristovo, 1448.) nalazi se lik sv. Dominika. Na jednoj pali nepoznatog slikara iz 16. stoljeća sv. Dominik je prikazan skupa sa sv. Antunom Pustinjakom, sv. Jelenom Križaricom i sv. Janjom mučenicom. Lik svetog Dominika zastupljen je i u djelima koja se nalaze u zbirci moderne umjetnosti nalazi: Ivan Lacković-Croata (Sv. Dominik, Zagreb, 1990.) i Josip Bifel (Preminuće sv. Dominika, Zagreb, 1990.).

U Splitu se crkva sv. Katarine Aleksandrijske u sklopu dominikanskog samostana danas uobičajeno naziva crkvom sv. Dominika. U samostanu i župi aktivno djeluje vokalno instrumentalni sastav Dominik (osnovan 1969.). Uz samostan (Hrvojeva 2) nalazi se i knjižara "Sv. Dominik".

Crkva Sv. Dominika u Trogiru podignuta je u 13. stoljeću kada i istoimeni samostan u njezinu sklopu.

U dominikanskoj samostanskoj crkvi Gospe od milosti (1462.) u Bolu na Braču godine 1650. dograđena je kapela sv. Dominika. U samostanskoj crkvi je hrvatski barokni slikar Tripo Kokolja (1661.-1713.) pod korom crkve oslikao slike dominikanskih svetaca, a središnja slika prikazuje sv. Dominika (iz 1713. Apoteoza sv. Dominika).

U Zadru se nalaz crkva svetog Dominika. U sklopu dominikanskog samostana u Zadru 1396. osnovano je generalno učilište dominikanskog reda koje je bilo prvo hrvatsko sveučilište i djelovalo sve do 1807.

U župnoj crkvi sv. Jurja, na otoku Drveniku, nalazi se oltarna slika Antonija Grapinellija "Bogorodica od Presvetoga Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom"; oltar je podignut 1736. godine. U gornjem dijelu pale okrunjena Bogorodica s Djetetom predaje krunicu pokleklim svecima. Uz sv. Dominika naslikani su i njegovi atributi: otvorena knjiga i pas s gorućom bakljom u ustima, dok sv. Katarini na glavu Krist stavlja cvjetnu krunu.

U Svetom Jakovu, na otoku Lošinju, u župnoj crkvi sv. Marije (sagrađena u 19. stoljeću), na glavnom oltaru slika iz 19. stoljeća prikazuje Majku Božju od Ruzarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom i sv. Jakovom.

U Zagrebu, na području župe Kraljice sv. Krunice koji vode dominikanci, u Domu za starije i nemoćne osobe Maksimir u zagrebačkoj četvrti Ravnice, na petome katu nalazi se kapelica Svetoga Dominika, otvorena 1990., a posvećena 25. svibnja 1991.

U Sloveniji, koja je u sastavu Hrvatske dominikanske provincije, pokraj župne crkve Gospe Svete i dominikanskog samostana nalazi se zasebna kapelica sv. Dominika.

Devet načina molitve svetog Dominika[uredi VE | uredi]

Devet načina molitve svetog Dominika napisao je nepoznati autor, vjerojatno u Bolonji, negdje između 1260. i 1288. godine. Izvor njegovih informacija bila je sestra Cecilija, iz samostana Svete Janje u Bolonji (koju je u Red primio sveti Dominik), kao i drugi koji su bili u dodiru sa svetim utemeljiteljem dominikanskog Reda. Ovaj vrijedni dokument potvrđuje očitu Dominikovu svetost, pokazujući nešto iz njegove velike ljubavi prema Bogu. Rani rukopisi djela bili su popraćeni minijaturnim crtežima različitih položaja, koje je sveti Dominik zauzimao tijekom molitve. One crteže koji se nalaze u španjolskom rukopisu u Vatikanskoj knjižnici, Codex Rossianus 3, radio je vješti minijaturist u prekrasnim još uvijek živim bojama.

Devet načina molitve ponekad su bili tiskani kao dodatak Životu svetog Dominika, kojeg je napisao Theodoric od Apoldija, iako oni ne čine dio te knjige. Naime, njemački dominikanski provincijal Conrada iz Trbenseea, sudjelujući na Općem zboru Reda u Italiji, pohodio je i Bolonju 1288. godine. Tamo je pronašao Devet načina molitve i druge dokumente koji se odnose na svetog Dominika i odnio ih u Njemačku da ih vidi Theodoric, koji je u to vrijeme započeo pisati Dominikov životopis.

Molitva bl. Jordana Saskog svetom Dominiku[uredi VE | uredi]

Blaženi Jordan Saski je Dominikov prvi suradnik i njegov prvi nasljednik u upravi Reda propovjednika (1222.). Umro je 1237. godine. Ime Jordana Saskog vezano je i uz hrvatske krajeve. Kao Učitelj Reda propovjednika poslao je u Svetu zemlju skupinu braće koji su se na putu zaustavili u Dubrovniku te na molbu dubrovačkog kneza i puka tu i ostali. Bilo je to prije 785 godina. Dominikanci, koje je Jordan poslao, nastanili su se 1225. godine uz crkvu sv. Jakova u Dubrovniku te je tako osnovan prvi dominikanski samostan u hrvatskim krajevima.


Presveti Božji svećeniče, blagi ispovjedniče, izvrsni propovjedniče, preblaženi oče Dominiče, od Gospodina odabrani i iznad svih u svoje doba Bogu ugodni, drag životom, naukom i čudesima slavan: radujemo se što Te imamo pred Gospodinom Bogom našim kao svoga osobitog odvjetnika.

Tebe, koga među ostalim Božjim svecima i odabranicima častim žarkom pobožnošću, iz dubine srca zazivam iz ove doline jada.

I.

Pomozi, molim Te, Ti veoma pobožni; pomozi, preblagi, mojoj grešnoj duši. Ona je, bez krjeposti i milosti, opterećena mnoštvom nevolja, mana i grijeha. Pomozi nevoljnoj i ubogoj, Ti blagoslovljena i blažena dušo Božjega ugodnika, koju je Božja milost obdarila svakim blagoslovom. Nije Te samo uznijela u blaženi pokoj, mirno bivanje i nebesku slavu, nego je i mnogobrojne ljude privukla Tvojim hvale vrijednim življenjem, potaknula blagim opominjanjem, poučila ljupkom učenošću te gorljivim propovijedanjem privela k istom blaženstvu. Pomozi, dakle, blaženi Dominiče i prigni smiljeno svoje uho na glas moga pobožnog vapaja. Duša mi se, siromašna i uboga, Tebi utječe i pred Tobom prostire. Duhom, ponizim koliko može, odlučuje Ti se, malaksala, prikazati; koliko je, nemoćna, još krepka, nastoji Te moliti, da je, svojim moćnim zaslugama i zdušnim zagovorom, udostojiš oživjeti, ozdraviti i obilno obdariti svojim blagoslovom. Znam, naime, dobro znam i siguran sam, da možeš, pa se ufam u veliku tvoju ljubav, da i hoćeš. Ufam se, također, i zbog bliskoga prijateljstva koje Te veže s tvojim nadasve ljubljenim Isusom Kristom da Ti neće ništa zanijekati; dapače, da ćeš u Njega, premda je tvoj Gospodin, ali i prijatelj, postići, što god budeš htio. Što bi toliko Ljubljeni mogao odbiti svom miljeniku?

II.

Ti si, još u cvijetu mladosti, milom Zaručniku djevica posvetio svoje djevičanstvo. Ti si svoju dušu, umivenu svetim vrelom krštenja i urešenu Duhom Svetim, predao prečistom Ljubitelju djevica. Ti si svoje tijelo darovao kao žrtvu živu, svetu Bogu ugodnu. Ti si, božanskom naukom poučen, cijeloga sebe Bogu predao. Ti si, već odavno vičan redovničkom boju, dao poleta svome srcu. Ti si, rastući iz krjeposti u krjepost, uvijek napredovao iz dobra na bolje. Ti si, najposlije, stupajući stazom savršenstva, sve ostavio i, gol slijedeći gologa Krista, radije odabrao da se obogatiš na nebu. Odlučno zanijekavši sama sebe i hrabro noseći svoj križ, nastojao si slijediti stope našega Otkupitelja i pravoga vođe. Ražaren revnošću za Boga i nebeskim ognjem, zbog svoje goleme ljubavi, silnim zanosom duha i zavjetom trajnoga siromaštva, sav si se istrošio u apostolskom redovništvu i evanđeoskom propovijedanju te si za ovo djelo, već davno višnjim proviđen savjetom, ustanovio Red braće propovjednika. Svojim si slavnim zaslugama i primjerom prosvijetlio svetu Crkvu po svem svijetu. Oslobodivši se spona tijela, uzašao si, uznesen, u nebeske dvore. Urešen najizvrsnijom odjećom, pristupio si Gospodinu kao naš odvjetnik. Tebe, dakle, molim, priteci u pomoć meni, i svima koji su nam dragi, i svemu svećenstvu i puku, i pobožnom ženskom spolu, Ti koji si takvim žarom žudio spasenje ljudskoga roda.

III.

Ti, poslije blažene Kraljice djevica, mila moja nado i utjeho, Ti, moje osobito utočište, pohiti milostiv da mi pomogneš! Tebi jedinom, Tebi se utječem, k Tebi se jedinom usuđujem pristupiti; pred Tvojim se nogama prostirem. Tebe, zaštitnika, ponizno zazivam, Tebi vapijem, Tebi se zdušno preporučujem. Udostoj se, milostiv, primiti me i čuvati, braniti i pomagati, da, posredovanjem Tvoje blagonaklonosti, ponovno zadobijem željenu Božju milost, nađem njegovo milosrđe te postignem spasonosna sredstva za sadašnji i za budući život. Neka tako, baš tako, najbolji učitelju, tako, molim, neka bude, slavni vođo, čestiti oče, blaženi Dominiče! Tako se, molim, u svemu zauzmi za me! I budi nam uistinu Dominik, Gospodinov čovjek, neumoran čuvar Gospodnjega stada. Svagda nas čuvaj i upravljaj. Nas, Tebi povjerene, popravljaj, a popravljene preporučuj. S radošću nas nakon ovoga progona privedi blagoslovljenom Gospodinu i Tebi dragom svevišnjemu Sinu Božjemu, Isusu Kristu, našemu Spasitelju. Njemu čast, hvala i slava, sa slavnom Djevicom Marijom i čitavim zborom nebesnika u vjekovječne vijeke vjekova. Amen.

Molitva je objavljena u: Jordan Saski, Počeci reda propovjednika, Zagreb: Dominikansa naklada Istina, 2000., str. 63-66. Prijevod s izvornika: Oratio beati Iordani ad beatum Dominicum, edidit H. C. Scheeben, Analecta sacri Ordinis Praedicatorum 36/4 (1928), str. 564-568.


Himan Divne l' nade[uredi VE | uredi]

Povijest Dominikanskog reda svjedoči da su se braća dominikanci često u molitvi utjecala zagovoru svog Utemeljitelja i nisu zaboravila značenje Dominikove geste kad bi slao braću u propovijedanje uvjeravajući ih: „Ja ću moliti za vas“. Red je sa zahvalnošću sačuvao spomen na molitve što ih je Dominik prikazivao za svoju braću i važno obećanje da će im biti korisniji nakon smrti negoli za života. Toga se braća i sestre Reda propovjednika sjećaju i u himnu O spem miram (Divne l' nade), koji je skladan prije 1256. godine. Kadgod braàa dominikanci i sestre dominikanke, osobno ili zajednički, mole ili pjevaju himan Divne l' nade, vapiju Dominiku „Vrši, Oče, što si rek'o – molitvom pomozi nas“.


Divne l' nade

Divne l' nade što je dade

plačnima u smrtni čas,

kad obeća biti braći

i po smrti štiti i spas.


Vrši, Oče, što si rek'o:

molitvom pomozi nas.


Čudesno si ozdravljao

Tijelo svijetu bolesnom:

naših duša boli sada

liječi moću Kristovom.


Vrši, Oče, što si rek'o:

molitvom pomozi nas.


Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Vrši, Oče, što si rek'o:

molitvom pomozi nas.


Antifonu svetom Dominiku – Sveti oče Dominiče - uglazbila je sestra dominikanka Slavka Sente, iz samostana sestara dominikanki u Zagrebu (Trnje, Samostan bl. Ozane Kotorske), a pjesmu izvodi Ivana Zadro.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, 143 str.
  • Guy Bedouelle, Dominik ili dar riječi, s francuskoga preveo Ivica Tomljenović OP, Zagreb: Dominikanski provincijalat - Globus, 1990, 245 str.
  • Simon Tugwell OP, Sveti Dominik i Red propovjednika, preveo Jurica Beroš, Zagreb: Dominikanska naklada Istina], 2004, 47 str.
  • Felicisimo Martinez OP, Tko si ti, Dominiče?, Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2008, 36 stranica u boji.
  • Javier Serrano, Dominik u slici i riječi, s talijanskog preveo Marko Bobaš OP, 2. izdanje (1. izd., 2006.), Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2009, 109 str.
  • Alfonso d'Amato, Nacrt jednog sveca, s talijanskoga preveo Emanuel Kisić, Đakovo: UPT, 1993.
  • Josip Mlinarić, Svjedoci obnove, sv. I, Zagreb, 1992, str. 33-99; sv. III, Zagreb, 1992, str. 31-41.
  • Jakov de Voragine, Izbor iz Zlatnih legendi: Sv. Dominik, u: Josip Mlinarić, Svjedoci obnove, sv. II, Zagreb, 1992, str. 59-71.
  • Elvira Cacciato, Dominik: propovjednik istine, s talijanskog preveo Anđelko Fazinić, Korčula: Izvori istine, 1984, 125 str.
  • Marie-Humbert Vicaire, Dominik, Svesci KS (Zagreb), 54/1984, str. 22-28.
  • Ilustrirana povijest Crkve za mlade, svezak V, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1982, poglavlje 47.
  • Manes Karničić, Dominik, sveti, Hrvatska enciklopedija, sv. V, Zagreb, 1945, str. 183-184.
  • Marko Soljačić, Bijeli svetac: život Svetog Dominika, Zagreb: Hrv. knjiž. društvo Sv. Jeronima, 1934, 68 str.
  • Spomen-broj o 700. obljetnici Dominikova proglašenja svetim, Gospina krunica (Zagreb), 29/8 (1934), str. 171-223.
  • Henri-Dominique Lacordaire, Sveti Dominik (1170-1221), s francuskoga preveo Markolin Padovan, Dubrovnik : Jadran, 1921, 283 str.
  • Kratki životopisi svetaca i blaženika Reda Braće Propovjedalaca S. O. Dominika (Iz Gospine Krunice), Dubrovnik: Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, 1905, 200 str.
  • Arkanđeo Kalić, Korizmene propovijedi, Dubrovnik, 1873, str. 473-485, 485-494, 495-505 [govor iz 1778.].
  • Augustin Gjurgjević, Život s. Dominika Guzmana, utemeljitelja Reda propovjedalaca, Dubrovnik, 1868, 91 str.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]