Sveti Dujam
Sveti Dujam (Duje; lat. Domnius) († Salona, 10. travnja 304.), svetac Rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Rođen je u Siriji, a obrazovao se na čuvenom učilištu u Antiohiji. Kao ugledni kršćanin u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, postao je svećenik i prvi solinski biskup od 284. do 304. godine.
Namjesnik provincije Dalmacije, Marko Aurelije Junije dao je, po naredbi cara Dioklecijana, mučiti i pogubiti Dujma zajedno s drugim mučenicima, 304. godine, u gradskom amfiteatru.
Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina Salone, na sjevernom groblju, koje je danas poznato pod nazivom Manastirine. Na biskupskoj stolici naslijedio ga je njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.
[uredi] Štovanje
Milanskim ediktom 313. godine, Crkva je dobila slobodu ispovijedanja vjere, što je rezultiralo završetkom progona. Kršćani su tada počeli javno štovati sv. Dujma kao svog sveca i mučenika. Nad grobom je sagrađena kapelica, kasnije crkva, a u 5. stoljeću velika bazilika[1], koju su srušili barbari 614. godine.
Papa Ivan IV. († 642.) podrijetlom iz Dalmacije, poslao je opata Martina, da otkupi kršćane koji su postali roblje i pronađe relikvije solinskih i istarskih mučenika. Bilo je nesigurno, ostaviti relikvije u Dalmaciji, zbog barbarskih pohoda pa je dio kostiju sv. Dujma prenesen u Rim, u kapelicu sv. Venancija unutar Lateranske bazilike. U njoj je glasoviti mozaik, na kojem je i sv. Dujam.
Godine 650. splitski biskup Ivan Ravenjanin potaknuo je Splićane da prenesu tijelo svetog Dujma iz porušene Salone u Dioklecijanov mauzolej koji je postao katedralom.[2] Tako je drugi dio svečevih relikvija prenesen u splitsku katedralu gdje se i danas čuvaju i štuju.[1]
Sv. Dujam, spominje se u popisima svetaca mučenika - martirologijima pa tako i u najnovijem "Martyrologium Romanum" iz 2001. godine.
[uredi] Legenda o svetom Dujmu
Prema srednjovjekovnoj legendi bio je Petrov učenik i živio je u 1. stoljeću. Na tom vjerovanju temeljio se zahtjev splitske Crkve za dobivanje crkvenog vrhovništva u Hrvatskoj i Dalmaciji.
[uredi] Sveti Dujam u umjetnosti
Papa Siksto V. (1521.-1590.), dao je naslikati slike sv. Dujma u crkvi sv. Jeronima u Rimu. Svečeve slike postoje i u Sankt Petersburgu i u više mjesta u okolici Splita.
Julije Bajamonti, skladao je oratorij "Prijenos sv. Dujma" 1770. godine, u prigodi prijenosa relikvija sv. Dujma u novi svečev oltar u splitskoj katedrali.
Lik sv. Dujma, nalazio se na kovanom srebrnom novcu u razdoblju od 1327. do 1357. godine. Bosanski vojvoda i splitski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić (o. 1350.-1416.) kovao je svoj novac s likom sv. Dujma na početku 15. stoljeća.
U Splitu se stoljećima svečano slavi svečev spomendan 7. svibnja (dan grada), kada se održavaju liturgijske svečanosti, kulturne, gospodarske, sportske i zabavne manifestacije.
Zaštitnik je grada Splita i nalazi se na grbu grada.
Godine 2004. slavilo se 1700 godina od njegove mučeničke smrti, ujedno i 17 stoljeća od gradnje Dioklecijanove palače i razvitka grada Splita.
[uredi] Vidi još
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (2005.) Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. str. 234. ISBN 9537224058
- ↑ Kečkemet, Duško (2002.). Prošlost Splita, str. str. 33, Split: Marjan knjiga. ISBN 9532140069
