Sveti Franjo Ksaverski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Franjo Ksaverski
sv. Franjo Ksaverski
sv. Franjo Ksaverski
Rođen 7. travnja, 1506.
Xabier, Kraljevina Navara
Preminuo 3. prosinca, 1552.
San Čan

Franjo Ksaverski (baskijski: Frantzisko Xabierkoa , španjolski: Francisco Javier , Xabier, Kraljevina Navara, danas Španjolska, 7. travnja, 1506. - San Čan, Kina, 3. prosinca, 1552.) jedan od najistaknutijih isusovačkih misionara (upoznavši se s Ignacijem Loyolom bio je među utemeljiteljima isusovačkoga reda), misionar u Indiji, Malaji, Cejlonu, Japanu.[1]

Djetinjstvo i mladost[uredi VE | uredi]

Rodio se na dvorcu Xabier, u kraljevini Navari, 7. travnja 1506. Završivši osnovnu školu u domovini, pun ambicije za karijerom, životni je poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u Pariz, na sveučilište Sorbonu.

Utjecaj sv. Ignacija Loyole[uredi VE | uredi]

Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj »doktora«. Ondje je počeo sanjariti o jednoj višoj karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No njegov sudrug sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov zemljak Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove. Često mu je ponavljao riječi iz Evanđelja: »Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život« (Mk 8,36). Smrt majke 1529. i svete mu sestre Magdalene 1553., otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali sveučilište, izopačeni primjer nekih profesora te mnogih studenata, na Franju je učinio toliki dojam da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru, da će hodočastiti u Svetu zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći.

Misionarsko djelovanje[uredi VE | uredi]

Kip sv. Franje Ksaverskog u Bensheimu iz 1747.

Po osnutku Družbe Isusove, Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju Ksavera u misije. Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Cejlonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa. Vrativši se natrag u Indiju oko 1548. propovijeda u pokrajini Cochim. Od 1542. djelovao je u Indiji, a 1549. putuje čak u Japan i ondje udara temelje Katoličke Crkve. Sve do 1551. djeluje u Japanu, a 1551. – 1552. pokušava prodrijeti i u Kinu. To je bilo vrlo teško, jer je u tu zemlju bio strog ulaz. Blizu kineske obale na otoku Sancianu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio na plućima, jer je vladala jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, na otoku San Čanu pred obalom Kine, umro je ujutro 3. prosinca 1552.

Računa se da je sam Franjo Ksaver pridobio za kršćanstvo te krstio 30.000 ljudi. On je uz strogo misionarenje obavljao i druge dužnosti. Bio je papin legat, provincijal, pionir koji mora izvješćivati o svojim misijama te spremati za novo misionarenje drugih područja.

Papa Grgur XV. proglasio ga je svetcem 1622. U veljači 1553. tijelo je iz Kine prebačeno u Melaku, Malezija gdje je bilo pokopano narednih 8 mjeseci prije nego je brodom preneseno u Gou, u Indiji, gdje se i danas vrlo poštuje. Ruka mu se nalazi pohranjena na oltaru u crkvi Al Gesu u Rimu.

Poslije sv. Pavla, sv. Franjo Ksaverski je najveći misionar Katoličke Crkve. Njegov lik znači, prekretnicu u misijskom radu Crkve, jer joj je dao tako snažan zamah da se može jedino mjeriti sa zamahom sv. Pavla.

Njegovo misionarsko djelovanje ipak sadrži određene kontroverze, vezane za zahtijevanje uvođenju inkvizicije u Indiji.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Franjo Ksaverski (enciklopedija.lzmk.hr) (pristupljeno 13. ožujka 2013.)
  2. Daus (1983), "Die Erfindung", pp. 61-66(njem.)