Sveti Lino

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveti Lino
Linus
Papst linus.jpg
Pravo ime Linus
Početak pontifikata ~ 67.
Kraj pontifikata ~ 76. ili 79.
Prethodnik Sveti Petar
(30. - 64.)
Nasljednik Anaklet
(~ 79. - ~ 88.)
Rođen nepoznatog datuma
vjerojatno u Toskani
Umro oko 79.
Rim
Papinski grb
Portal: Kršćanstvo

Sveti Lino je bio drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67 do 79. Rođen je u nepoznatom mjestu u Toskani, a umro je vjerojatno u Rimu. Prema drugim izvorima, Lino je podrijetlom iz mjesta Volterra u Toskani.[1]

Gotovo ništa nije poznato o Linovom životu. Stari spis, Apostolske konstitucije, spominje da je Lina za biskupa zaredio sveti Pavao, te da ga je Petar odredio za svoga nasljednika. U istom spisu kaže se da mu se majka zvala Klaudija (neki kasniji spisi držat će da mu je to bila sestra). Sv. Irenej Lionski (oko 135.-202.) ističe da na ovog papu misli i pisac Druge poslanice Timoteju, kad na kraju toga pisma prenosi pozdrave koje šalju »Lino, Klaudija i sva braća« (2 Tim 4 21).

Proglasio je prvih 15 biskupa, uveo je predaju palija, organizirao unutarcrkveni svećenički raspored i uveo pravilo da žene smiju ulaziti u crkvu pokrivene glave, koje je trajalo sve do 1960-ih godina.[2]

Prema nekim izvorima (npr. Liber pontificalis) Lino je umro mučeničkom smrću. Ipak, oko toga se ne slažu svi povjesničari, budući da u to doba nije bilo progona Crkve, a ubio ga je konzul Saturnin odrubivši mu glavu 23. rujna 76. godine.[3] Prema predaji, pokopan je na Vatikanskom brežuljku, a postoji zapis iz 7. stoljeća o nalasku natpisa uz Konfesiju svetoga Petra na kojem se vidi i ime svetoga Lina pa je prema tome bio pokopan uz svetog Petra.[4]

Spomendan ovoga sveca slavi se 23. rujna.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 67
  2. Pape kroz povijest
  3. Pape kroz povijest
  4. Pape kroz povijest