Svetozar Pribićević
| Svetozar Pribićević | |
|---|---|
 Svetozar Pribićević |
|
| Rođenje | 26. listopada 1875., Hrvatska Kostajnica, Hrvatska |
| Smrt | 15. rujna 1936., Prag, Češka |
| Politička stranka | SSS, DS, SDS |
| Zanimanje | političar, publicist |
Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada 1875. – Prag, 15. rujna 1936.), bio je hrvatski političar i publicist srpske narodnosti.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij matematike i fizike te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu.[1] Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.[1] Od 1902. godine bio je glavnim uredednikom glasila Srpske samostalne stranke, Novog Srbobrana.[2] Od 1906. godine jednim je od vođa Hrvatsko-srpske koalicije, a krajem Prvoga svjetskog rata među najvećim je pobornicima povezivanja sa Srbijom u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom Narodnoga vijeća SHS (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s regentom Aleksandrom Karađorđevićem, dana 1. prosinca 1918. godine, potpisan u Beogradu akt o ujedinjenju. U Kraljevstvu/Kraljevini SHS bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).[3] Bio je pobornikom centralizma i unitarizma u novoj državi, politički protivnik i progonitelj Stjepana Radića, HSS-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. 1919. godine osniva Demokratsku stranku a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i 1924. godine osniva Samostalnu demokratsku stranku.[3] U drugoj polovici 1920-ih doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući Seljačko-demokratsku koaliciju sa Stjepanom Radićem. Tijekom 1928. godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.[4] U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u Jedinstvu, bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.[4] U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.[4] To je kulminiralo 20. lipnja 1928. godine atentatom u Narodnoj skupštini. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je Puniša Račić, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke, revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, smrtno ranio Stjepana Radića te ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen. Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, 1929. godine, uhićen je i interniran u selo Brus podno Kopaonika a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja 1931. godine.[5] Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.[6] U emigraciji je boravio u Pragu i Parizu. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Napisao je knjigu Diktatura kralja Aleksandra (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na francuskome jeziku, u Parizu, 1933. godine.
Umro je u Pragu 1936. godine.[2]
Djela [uredi]
- Mi smo pobedili, Beograd, 1925.
- Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost, Pariz, 1932.
- La dictature du roi Alexandre: contribution à l'étude de la démocratie (Les problèmes yougoslave et balkanique), Pariz, 1933. (srp. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1953., hrv. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990.)
- Beograd i politika prema Hrvatima i Srbima izvan Srbije, Montevideo, 1933.
- Misao vodilja Srba i Hrvata, Beograd, 1940.
- Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Hrvoje Matković, Zagreb, 2000.[7]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Krležijana: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
- ↑ 3,0 3,1 Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.
- ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.
- ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 310., str. 289.
- ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
Vanjske poveznice [uredi]
- Ivica Miškulin, Svetozar Pribićević i hrvatski Srbi. Znanstveni rad na stranicama CPI.
- Ljubo Boban, Jedno pismo Sv. Pribićevića iz vremena šestojanuarskog režima, Historijski zbornik, godina XVIII, 1965.
