Svjetski dan slobode medija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sloboda medija prema organizaciji Reporteri bez granica

Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Cilj obilježavanja tog Dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.

Obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije, izjave o principima slobodnih medija koju su sastavila skupina afričkih novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom - zaštititi temeljna prava slobodnog tiska.[1]

Svijet[uredi VE | uredi]

Godine 2010. u svijetu su ubijena 102 novinara, osam manje nego 2009., priopćio je Međunarodni novinarski institut (IPI), a Reporteri bez granica (RFS) objavili su u povodu Svjetskog dana slobode medija popis 38 najvećih neprijatelja medijskih sloboda. U posljednjih deset godina ubijeno je ukupno 788 novinara, i to najviše u Iraku (177), na Filipinima (96) i u Kolumbiji (50).[2]

Hrvatska[uredi VE | uredi]

Prema istraživanju američke neovisne udruge Freedom house Hrvatska je zemlja s "djelomično slobodnim" medijima, na 85. mjestu s rejtingom 41.[3]

Hrvatsko novinarsko društvo svake godine na Svjetski dan slobode medija upozorava na nedostatke, organizira prosvjedne skupove i izdaje priopćenja ili deklaracije.[4][5][6]

Wikicitati „(...)Želimo upozoriti na još uvijek neuređene međusobne odnose vlasnika medija s jedne te urednika i novinara s druge strane. Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima. Oglašivači očekuju da za plaćeni prostor budu pomilovani, tako da mediji ne izvještavaju negativno o njima.
Mediji su u proteklim godinama zaslužni za otkrivanje ratnog kriminala i nekih značajnih korupcijskih afera, ali nažalost to nije dovoljno utjecalo na pozitivne pomake u pravosuđu i vlasti.
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacija crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritija u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.
HND još jednom ističe da štetu koju donosi kriza oglašivanja i pada naklada u tisku moraju prije svih pretrpjeti i podnijeti nakladnici, a ne novinari.(...)”
()

Godine 2011. na prosvjednom skupu predstavnica novinara HRT-a Elizabeta Gojan upozorila je kako je Hrvatska prema posljednjim istraživanjima po stupnju medijskih sloboda iza Slovenije, Crne Gore i Srbije, dok smo od zemalja u okruženju ispred BiH i Makedonije.[7]

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u Republici Hrvatskoj je u 2008. radilo 146 radiopostaja, 21 televizijski centar, 2 525 časopisa i 334 novine.[8]


Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]