T'ang

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rasprostiranje i vremensko trajanje dinastije T'ang

Dinastija T’ang ili Dinastija Tan (kineski: 唐朝) (18. lipnja, 618.4. lipnja, 907.) je bila kineska carska dinastija koja je nasljedila dinastiju Sui. Dinastije je djelimično prekinuta za vrijeme Druge Chou dinastije (16. rujna, 690.3. ožujka, 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje, postavši tako jedina kineska carica koja je samostalno vladala.

Dinastija T’ang, sa sjedištem u gradu Chang’anu (današnji Xi’an) koji je bio najnapučeniji grad na svijetu, smatra se vrhuncem kineske civilizacije i zlatnim dobom kozmopolitske kineske kulture. Teritorij Kine je za vrijeme dinastije T’ang, u brojnim vojnim pohodima ranih vladara, narastao veći od onog za vrijeme dinastije Han, a populacija je prešla 50 milijuna stanovnika.

Sadržaj

Uspon dinastije T’ang[uredi]

Knjiga Diamond Sutra, je najranija tiskana knjiga uz uporabu drvoreza iz 868. godine.
Bas-reljef vojnika i konja s raskošnim sedlom iz grobnice cara Taizonga, oko 650. godine.

Dinastiju T’ang je osnovala obitelj Li (李), koja je preuzela vlast za vrijeme raspada dinastije Sui, koja je propala djelimično zbog tereta nametnutih javnim radovima, kao što je Veliki kanal, a djelimično zbog skupih pokušaja da se osvoji Koguryo (sjeverna Koreja).

Dinastija T’ang je u tom početnom vremenu mnogobrojnih pobuna uspjela stvoriti snažno centralizirano carstvo s učinkovitim sustavom upravljanja. Njezinu vladavinu podržavao je Carski ispitni sustav, čiji je zadatak bio izabrati obrazovane građane da služe carstvu. Sustav se održao sve do početka 20. stoljeća.

Nakon nekoliko godina godina unutrašnjeg jačanja dinastija T’ang započela je širenje preko granica. Do 660-ih vojska dinastije T’ang intervenirala je u Indiji, zauzela Tarim i Džungariju i nakratko uspostavila protektorate u Tuharistanu, Sogdijani i Fergani. U to vrijeme je konačno zauzet i Koguryo. Oko 660. godine Kinesko Carstvo je imalo najveću površinu do 18. stoljeća. Kineska kultura i sustav upravljanja širili su se zajedno s vojnim osvajanjima te su uspostavili kinesko kulturno jedinstvo na Dalekom istoku, koje se održalo i dugo nakon propasti dinastije T’ang.

Vrhunac Carstva[uredi]

Velika Pagoda Divlje guske, izgrađena 652. i obnovljena od strane carice Wu Zetian 704. godine, Chang'an (današnji Xi'an).
Divovski Leshan Buda, visok 71 m; klesan je od 713. do 803. godine.

Carstvo je bilo povezano mrežom poštanskih putova, dok je prijevoz između područja u dolini rijeke Yangtze, koja su se brzo razvijala, i sjevera bio omogućen učinkovitim sustavom kanala i plovnih putova. Cestovni sustav bio je usmjeren prema prijestolnici, Ch’ang-anu, koji je ostao političko i strateško središte carstva. No, godpodarska središta nalazila su se u sjevernoj ravnici oko donjeg toka Yangtzea. Većinu trgovine na Putu svile vodili su Kinezi i nomadski narodi središnje Azije.

U 8. stoljeću, kao posljedica gospodarkog razvoja, došlo je i do znatnog povećanja broja stanovništva.

Vjerska i filozofska ideologija budizma je postala sastavnim dijelom kineske kulture, no nikada nije potisnula izvorna kineska vjerovanja, te će u 9. stoljeću budizam biti proganjan od strane vlasti i izblijedit će njegov utjecaj. Usprkos silaznoj putanji dinastije T’ang, umjetnost i kultura će nastaviti da se razvijaju. Dva kineska najslavnija povijesna pjesnika potječu iz ovog doba – Du Fu i Li Bai; kao i pjesnici Meng Haoran, Du Mu i Bai Juyi, ali i slikari Han Gan, Zhang Xuan i Zhou Fang.

Također cvate povijesna literatura koju skupljaju povjesničari, ali nastaju i enciklopedije i knjige o zemljopisu i medicini. Mnoge nove inovacije su se također javile u dinastiji T’ang, poput drvoreza, mehanizma pomaka u urarstvu, unapređenja kartografije, pa čak i primjena hidraulike kod pokretanja ventilatora.

Propast dinastije T’ang[uredi]

Graničarski general An Lu-shan dignuo je 755. godine bunu koja je znatno oslabila dinastiju T’ang. U burnim godinama koje su uslijedile, Kina se povukla iz središnje Azije i postala zatvorenija, djelomice i zbog širenja Islama, koji je do 8. stoljeća došao do Fergana, a potom postao dominantan i u Turkestanu. Na unutarnjem planu carska je vlast oslabila, moć je prešla na provincije, a mnogi su glavni gradovi prerasli u velike i bogate metropole. Istodobno dolazi do velikih premještanja stanovništva prema dolini rijeke Yangtze, gdje su se koristile nove metode poljodjelstva. Trgovina je cvala, a mreža malih trgovačkih gradova je rasla.

Krajem 9. stoljeća veliki je seljački ustanak gotovo uništio središnju vlast dinastije T’ang. Kina je podijeljena na 10 država s malim ostatkom carstva kojim je vladalo pet dinastija u nizu (tzv. Vrijeme pet dinastija i deset kraljevstava). Tek 960. godine dolazi do ponovnog ujedinjenja zemlje pod dinastijom Sung.

Izvori[uredi]

Poveznice[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: T'ang