Tabernakul

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tabernakul[1] (lat. tabernaculum - šator, ili hrv. svetohranište[1]) u rimokatoličkoj Crkvi označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije za svetu pričest. Riječ je malenim, obično umjetnički oblikovanim nišama, s ukrašenim vratašcima koja se zaključavaju.

Povijest[uredi VE | uredi]

Barokni tabernakul u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije u Lepoglavi

U romaničkim crkvama tabernakul je bio udubina u zidu zatvorena zastorom u korskom prostoru ili pak svojevrsni zidni ormar.

U gotičkim crkvama tabernakul je samostojeće spremište izrađeno od kamena.

Od 14. stoljeća tabernakul se seli na oltar i postaje, posebice od razdoblja baroka dijelom oltarnog retabla, podno oltarne slike.

Od Drugog vatikanskog sabora u novim crkvama, gdje god je to moguće, tabernakul se smješta u posebnu pokrajnju kapelu ili pak na rub oltarnoga prostora.

Izvori[uredi VE | uredi]