Teorija framinga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Teorija framinga jedna je od teorija masovnih komunikacija u čijoj je osnovi upotreba okvira (eng. frame) kao načina uređivanja informacija kojima smo okruženi. Entman[1] tvrdi da ljudi u komunikaciji koriste interpretacijske okvire, tj. odabiru dijelove informacije i čine ih značajnijima u odnosu na ostatak. U medijskoj komunikaciji, okvire koriste novinari kao komunikatori i publika koja je primatelj informacije.

Teorijske postavke[uredi VE | uredi]

Postavke teorije framinga mogu se pronaći u psihologiji i sociologiji.

Jedna od socioloških teorija iz koje framing vuče korijenje je atribucijska teorija, čiji je autor Fritz Heider. Heider je eksperimentom pokazao da ljudi kompleksne informacije u svakodnevnom životu procesuiraju tako da stvaraju vezu između ponašanja kojeg vide i njegovog uzroka[2].

Sociolog Goffman zaključio je da se ljudi oslanjaju na interpretativne sheme nazvane primarnim okvirima. Ovi okviri stabilni su sustavi koji služe za klasifikaciju novih informacija. U komunikaciji su važni kao alat koji služi procesuiranju informacija, no i diskurs medija i društva često se kreira prema primarnim okvirima kako bi se što više utjecalo na način na koji publika interpretira informacije[3]

Teorijske postavke teorije framinga u psihologiji zasnivaju se na teoriji referentnih okvira i teoriji vjerojatnosti. Teorija referentnih okvira tvrdi da se sve prosudbe i percepcije svijeta oko nas odvijaju unutar referentnih okvira, dok Kahneman i Tversky, autori teorije vjerojatnosti, tvrde da sva percepcija ovisi o referencama, tj. da će se informacija protumačiti ovisno o shemi koju osoba primjeni kako bi je interpretirala [4].

Kreiranje okvira[uredi VE | uredi]

Tewskbury i Scheufele [5] tvrde da okvir može postati važan za interpretaciju ako je u skladu s kulturom sudionika u komunikaciji, kada se primjenjuju značenja i informacije važne unutar kulture. Isto tako, način na koji novinari koriste okvire ovisi o društvenim normama i vrijednostima, organizaciji u kojoj rade, utjecaju interesnih grupa, zakonima struke i ideologiji samog novinara. Na stvaranje okvira mogu utjecati i elite, interesne skupine, politički akteri, korporacije i slično.

Framing u komunikacijskoj znanosti[uredi VE | uredi]

Kunczik i Zipfel[6] tvrde da okviri u svijesti novinara olakšavaju selekciju informacija i o njima ovisi proces odabira vijesti. Todd Gitlin tvrdi da „okviri omogućuju novinarima procesuiranje velike količine informacija brzo i rutinski: prepoznati ih kao informaciju, pripisati ih kognitivnim kategorijama i efikasno ih upakirati za publiku“[7].

Brosius i Eps[8] tvrde da frames utječu na odabir vijesti na četiri mjesta: određuju koja će zbivanja novinar shvatiti kao događaj, koje će elemente odabrati za izvješćivanje, u koji će tematski kontekst smjestiti događaj i kako će odrediti njegovu vrijednost vijesti.

Utjecaj na publiku[uredi VE | uredi]

Okviri kod publike potiču stvaranje veza između problema i njegovog značenja, uzroka, implikacija i načina rješavanja. Najsnažniji okviri sadrže svaku od ove četiri asocijacije, no svi okviri nisu tako snažni, najviše ih sadrži značenje problema i način rješavanja[9].

Reference[uredi VE | uredi]

  1. Entman, Robert: Framing: Towards Clarification of Fractured Paradigm, Journal of Communication 43 (4), 1993. http://sotomo-ve.geo.uzh.ch/sotomo/pps/lit/entman_93.pdf
  2. Tewskbury, D., Scheufele, D: “News Framing Theory and Research”. U Media Effects. Advances in Theory and Research. Edited by Jennings Bryant and Mary Beth Oliver. Routledge, 2009.
  3. Tewskbury, D., Scheufele, D. (2009) p.18
  4. Tewskbury, D., Scheufele, D. (2009) p.18
  5. Tewskbury, D., Scheufele, D (2009): 22-24
  6. Kunczik Michael, Zipfel Astrid: Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, FES, 2006. p. 147
  7. Kunczik i Zipfel (2006) prema Gitlin (2006): 148
  8. Kunczik i Zipfel (2006) prema Brosius i Eps (2006): 148
  9. Edlman u Tewskbury i Scheufele (2009)