Tercijarne publikacije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tercijarne publikacije (eng. tertiary publication) su publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata. Tercijarne su publikacije npr. tekući indeksi, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni, katalozi i sl. Tercijarni dokument (tercijarna literatura, engl. tertiary document)dokument koji nastaje kao rezultat pretvorbe (npr. konsolidacije ili prepakiranja)raspoloživih primarnih i sekundarnih informacija radi izrade ili njihova prikaza uobliku koji bolje odgovara potrebama korisnika. Tercijarni dokumenti fizički se često javljaju kao novi pa se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarni. Informacije koje oni sadrže nazivaju se tercijarnim informacijama.

Tercijarne – izvedene informacije nastaju konsolidacijom, prepakiranjem, reorganizacijom, evaluacijom, sintezom, kompaktiranjem, kondenzacijom, integracijom raspoloživih primarnih informacija s ciljem da ih se izrazi ili prezentira u obliku koji bolje odgovara potrebama specifičnih korisnika. One sadrže prvenstveno akumulirano, konsolidirano znanje (ili stav) čovječanstva u nekom momentu o nekoj problematici, predmetu, užoj ili široj disciplini . Mogu se pozivati na primarne dokumente ali to nije uvijek nužno . Hrvatski naziv, izvedene informacije ukazuje na karakter tih informacije, da su one izvedene iz primarnih – izvornih. Tercijarni dokumenti u kružnom informacijskom ciklusu nužno nastaju iza primarnih (jer se izvode informacije iz njih) i nakon sekundarnih (jer se autori, sastavljači tercijarnih dokumenata u šumi primarnih informacija nužno oslanjaju na sekundarne u pretraživačkom procesu i identifikaciji relevantnih primarnih izvora informacija).

Prednosti tercijarnih informacija za korisnike[uredi VE | uredi]

  • pružaju sređeni uvid u mnogobrojne primarne izvore. Korisnik ne mora nabaviti, selektirati, vrednovati, pročitati velik broj primarnih izvora. Umjesto njega to je napravio autor, sastavljač, kompilator, uredništvo tercijarnog dokumenta,
  • obično sadrže evaulirane (kritični vrednovane) informacije,
  • sadrže trenutačne spoznaje, znanje čovječanstva o nekom predmetu (uz ograničenja da su namjenjeni pojedinim kategorijam korisnika, pa se dopuštaju određene slobode sastavljačima)
  • to su ili već konsolidirane informacije ili na putu do konsolidacije,
  • najprihvatljiviji su za krajnje korisnike jer se pišu, sastavljaju s određenom namjerom:
  • za određeni korisnički korpus što se može razlikovati po uzrastu, po obrazovnoj razini, itd.
  • da educiraju ili informiraju površno ili detaljno, da bude pomagalo pri radu,
  • da zamjeni čitanje mnogobrojne prethodne primarne izvore iz nekog područja, da daje prikaz stanja tehnike, znanosti, umjetnosti i sl. u nekom užem ili širem području u datom trenutku,
  • uštedi korisniku vrijeme i u tome što korisnik ne mora pregledavati, pretraživati ni sekundarne informacijske izvore na putu do pojedinačnih primarnih informacija, dokumenata,
  • za svaki uzrast, za svaki obrazovni nivo omogućuju uvid u (interpretirane) spoznaje čovječanstva
  • znanstvencima i stručnjacima omogućuju brži ulazak u nova znanstvena-stručna područja (pregledni radovi i monografije)
  • znanstvenicima i stručnjacima omogućuju brži i točniji rad (priručnici, faktografije, standardi i sl.)
  • učenicima svih uzrasta prenosi odgovarajuće znanje (udžbenici, enciklopedije, leksikoni i sl.)
  • laicima omogućuju upoznavanje s konsolidiranim spoznajnom sferom čovječanstva (enciklopedije, udžbenici, monografije namjenjeni laicima – po uzrastu i “težini”)

Nedostaci tercijarnih informacija za korisnike[uredi VE | uredi]

  • vremenski najviše kasne, mogu biti neažurni jer autori tih djela moraju pretražiti prvo sekundarne izvore, nabaviti i pročitati primarne izvore, evaluirati nađene informacije, uspoređivati informacije iz različitih izvora, itd. te na kraju sastviti tercijarnu informaciju, tercijarni dokument; taj proces nužno zahtijeva vrijeme, čak i u eri suvremenih tehnika publiciranja i komuniciranja,
  • autor(i), satavljač(i), urednik(ici) odlučuje(u) o uključenju ili isključenju nekih primarnih informacija u tercijarni dokument, na taj način takav dokument reflektira autorove ili uređivačke subjektivne poglede i stavove – može voditi do krivih interpretacija
  • postoji opasnost da se ne raspoznaje ponekad tercijarni dokument od primarnog, naročito u humanističkim disciplinama i u sferi izvan znanosti (kada se promatra forma a ne sadržaj)
  • korisnik uzima stariji tercijarni dokument zato što ne zna za noviji ili zato što noviji još ne postoji i usvaja zastarjele spoznaje
  • donosi se odluka na osnovi starih spoznaja (a u primarnim su već možda sasvim nove spoznaje)

Vrsta dokumenata sa tercijarnim informacijama[uredi VE | uredi]

  • Pregledni radove svih vrsta ako ne donose nove spoznaje (npr. Annual Reviews in. . . , Research Methods in. . ., and Progress in. . reviews)
  • Monografije
  • Standardi
  • Enciklopedije (enciklopedijske članke)
  • Leksikoni
  • Almanasi (almanacs and fact books)
  • Rječnici (jedno ili višejezične), terminološke i druge
  • Kompendije
  • Priručnici svih vrsta
  • Udžbenici svih vrsta
  • Životopisi osim autobiografija
  • Komentari, kritike i interpretacije
  • Tržišne studije

Zaključak[uredi VE | uredi]

Tercijarne publikacije su publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i
vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata.
Često se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarne publikacije.
Prvenstveno sadrže konsoldirano znanje ili stav čovječanstva,a mogu se i pozivati na
primarne dokumente ali to nije uvijek nužno.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • TUĐMAN, Miroslav, BORAS, Damir, DOVEDAN Zdravko: Uvod u informacijske znanosti, Školska knjiga, Zagreb, 1992.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]