Tertulijan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tertulijan (Kvint Septimije Florencije), (rođen u Kartagi, oko godine 160 – umro u Kartagi, oko godine 240.). Stekao solidno i široko obrazovanje posebno govorništva. Dobro je poznavao pravo, ipak se ne zna je li bio advokat. Oko godine 197 obraća se na kršćanstvo. Sveti Jeronim svojedobno tvrdi kako je bio i svećenik, što je malo vjerojatno. Uskoro postao vođa tertulijanaca posebne frakcije.

Život[uredi VE | uredi]

Otac mu je bio vojnik i to časnik. Sam Tertulijan stječe široku naobrazbu u Kartagi. Izvrsno barata pravnom terminologijom, što se vidi iz njegovih spisa, ali nema dokaza vjerodostojnosti o njemu kao o advokatu. Oko 197. obratio se na kršćanstvo, no ubrzo potom već 205. god. njegova strogost i nestrpljivost odvode ga montanistima. Jedan od najznačajnijih i najorginalnijih kršćanskih latinskih pisaca sve do Augustina. Karakteriziraju ga žestoka narav, oštroumnost, spretan govor, izrazita dijalektiktičnost i polemičnost. Također se izvrsno služi latinskim jezikom. Štoviše, prevodeći s grčkog kuje nove riječi dodavajući već poznatima prefikse ili sufikse. Istim žarom kojim je nakon obraćenja kao katolik napadao heretike, kasnije je kao montanist napadao Katoličku Crkvu.

Djela[uredi VE | uredi]

Njegova djela nisu imala velik odjek u Crkvi, bilo zbog teškog stila pisanja bilo zbog njega kao heretika. Mogli bismo ih podijeliti u tri grupe:

Apologetski spisi[uredi VE | uredi]

  • Apologeticum
  • Ad nationes (O narodima, poganima)
  • Adversus Iudeos ( Protiv Židova)
  • De testimonio animae ( Svjedočanstvo o duši)
  • Ad Scapulam

Dogmatsko - polemički spisi[uredi VE | uredi]

  • De praescriptione haereticorum (Propisi za heretike)
  • Adversus Hermogenem ( Protiv Hermogena)
  • Adversus Marcionem (Protiv Marciona)
  • De baptismo ( O krštenju)
  • De anima ( O duši)
  • Adversus Praxeam ( Protiv Prakseje)
  • De carne Christi ( O tijelu Kristovu)

Praktično – asketski spisi[uredi VE | uredi]

  • Ad martyres (Mučenicima)
  • De corona ( O kruni, vijencu)
  • De fuga in persecutione ( O bijegu pred progonstvom)
  • De spectaculis ( O priredbama)
  • De idolatria
  • De oratione (O molitvi)
  • De patientia (O strpljivosti)
  • De cultu foeminarum (O oblačenju žena)
  • Ad uxorem ( Ženi)
  • De exhortatione castitatis ( Pobudnica za čistoću)
  • De paenitentia ( O pokori)
  • De pudicitia (O stidljivosti)


Nauk[uredi VE | uredi]

Tertulijan nije dao samo doprinos latinskoj crkvenoj književnosti već je imao značajnu ulogu u razvijanju teologije. U teološka pitanja uvodi pravnu terminologiju, koja će kasnije imati bitan utjecaj pri razvoju buduće znanstvene kršćanske terminologije.


Kristologija[uredi VE | uredi]

Posebno se ističe nauk o dvije Kristove naravi, a u apologiji protiv doketa ide korak predaleko naglašavajući osobito čovječansku narav. Izražava se protiv djevičanstva Blažene djevice Marije in partu i post partum.

Soteriologija[uredi VE | uredi]

Tertulijan je vjeran predaji i smatra kako je duša čovječja zaražena istočnim grijehom, a posljedica grijeha je osuda na smrt čitavog ljudskog roda. Tako je po grijehu u ljudsku narav usađena sklonost na zlo. Zastupnik je tradicionizma po kojem je čovječanstvo otkupljeno smrću Kristovom.

Eshatologija[uredi VE | uredi]

Tertulijan je milenarist, tj. naučava dvostruko uskrsnuće; prvo će biti uskrišeni pravednici i zajedno s Kristom vladat će tisuću godina. Ostatak će uskrsnuti tek na konačnom sudu. Duše svjedoka vjere, t.j. mučenika odmah ulaze u nebo, dok ostali moraju čekati u podzemlju i bivaju oslobođeni po molitvama živih.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Pavić – Tenšek, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.
  • Šagi – Bunić, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]