The Rolling Stones

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma The Rolling Stones. Za prvi album ovog sastava, pogledajte The Rolling Stones (album).
The Rolling Stones

Rolling Stones Nice 08-08-2006.jpg

Žanr/ovi rock
R&B
country
Djelatno razdoblje 1962. - danas
Producentska kuća Decca
Rolling Stones Records
Virgin Records
Web-stranica Rolling Stones
Članovi (članice)
Mick Jagger
Keith Richards
Ron Wood
Charlie Watts
Bivši članovi
Brian Jones
Ian Stewart
Dick Taylor
Mick Taylor
Bill Wyman
Portal o glazbi

The Rolling Stones je britanska rock grupa oformljena u travnju 1962.g. koja je postala poznata u 60-ima, a djeluje i danas. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara), a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi). Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Kao i druge britanske rock grupe tog doba nastali su pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock'n'rolla. Nisu se previše opterećivali težnjom da budu autentični blues stilisti i od svojih početaka do sada okušali su se u raznim glazbenim žanrovima.

Čuveni logo grupe "Tongue and Lip Design" dizajnirao je John Pasche 1971.g. i prvi put se pojavljuje na albumu Sticky Fingers.

Rana povijest[uredi VE | uredi]

Richards i Jagger su od 1950-ih bili prijatelji u osnovnoj školi u Dartfordu, a onda su se njihove obitelji kroz selidbe razdvojile. Prijateljstvo je obnovljeno 1960. slučajnim susretom na dartfordskoj željezničkoj stanici gdje su na putu u srednju školu obojica čekali vlak. Jagger je pod rukom nosio albume Chuck Berrya i Muddy Watersa, što je pobudilo Richardsovu znatiželju i otkrilo zajedničku glazbenu sklonost.

Sastav "Rolling Stones", imao je svoj prvi službeni nastup pod tim imenom 12. srpnja 1962.g. u londonskom Marquee Clubu, nastavili su kao lokalna rhythm and blues grupa, nastupajući vikendom u klubu Crawdaddy (u londonskom kvartu Richmond), u vlasništvu njihovog prvog podupiratelja i menadžera Giorgia Gomelskog. [1]. Sastav je uglavnom svirao pjesme Bo Diddleya, Muddy Watersa, Chuck Berrya i Buddya Hollya i to ne baš u punoj dvorani. Taj stil glazbe, nije u to vrijeme bio previše popularan u UK, a postajale su i grupe koje su to bolje izvodile, kao Blues Incorporated (Alexis Kornera). Stonesima je krenulo nabolje, kad su u travnju 1963. g. uzeli za managera Andrew Oldhama. Oldham (koji je tada imao 19 godina i bio mlađi od svih članova grupe) bio je premlad za dobivanje licence za glazbenog agenta, te se udružio s veteranom Ericom Eastonom.

Prvi singlovi[uredi VE | uredi]

Debitantski singl Stonesa je obrada pjesme "Come On" koju je 1961.g. napisao i snimio Chuck Berry, a B-strana je također bila obrada pjesme "I Want To Be Loved" koju je napisao Willie Dixon. Obje pjesme su snimljene u svibnju 1963.g.

Drugi singl "I Wanna Be Your Man" objavljen u studenom 1963.g. napisali su Lennon i McCartney nakon što ih je, navodno, Oldham slučajno sreo na ulici i nagovorio da daju svoj skromni doprinos za budući singl novonastale grupe, što su obojica nesebično prihvatili. Ideju za pjesmu su već imali i dovršili su je u studiju De Lane Lea pred impresioniranim Stonesima. Pjesma je objavljena tri tjedna prije verzije koju su snimili The Beatles i zorno je demonstrirala distinkciju između dvaju bandova: sirovost, žestinu i cinizam Stonesa.

Treći singl "Not Fade Away" objavljen početkom 1964.g. napisao je i snimio Buddy Holly sa svojim pratećim bandom 1957.g. Verzija Stonesa također ima snažno naglašeni tzv. Bo Diddley beat, brzi i zarazni ritam koji vuče porijeklo iz zapadne Afrike.

Četvrti singl "It's All Over Now" objavljen sredinom 1964.g. napisao je Bobby Womack za svoj band The Valentinos. Postao je prvi broj 1 hit Stonesa daleko nadmašivši original.

Šesti singl "The Last Time" iz 1965. je ujedno i prvi od mnogih budućih kojeg je napisao autorski dvojac Jagger/Richards.

Članovi[uredi VE | uredi]

Ian Stewart je iz marketinških razloga izdvojen iz prve postave ("šestorica je previše za pop-grupu"), ali do svoje smrti 1985.g. ostao je neraskidivo vezan uz Stonese kao road manager i povremeni studijski i scenski klavijaturist.

Brian Jones je bio multi-instrumentalist sklon eksperimentiranju na ne-tradicionalnim instrumentima kao što su sitar i marimba. Takodjer je eksperimentirao sa istovremenom uporabom LSD-a, alkohola i kanabisa. Bio je neformalni lider grupe do dogovornog razlaza neposredno pred preranu smrt u srpnju 1969.g. kad je pronađeno njegovo beživotno tijelo na dnu vlastitog bazena. U međuvremenu su sredinom 60-ih Jagger i Richards preuzeli autorsku i kreativnu kontrolu unutar grupe.

Nakon razlaza s Jonesom, kratko prije njegove smrti, grupi se pridružio gitarist Mick Taylor, kojeg je Jaggeru preporučio John Mayall, i koji je ostao član banda do 1974.g. Richards je nakon Taylorovog odlaska pozvao svog dugogodišnjeg prijatelja i bivšeg člana grupe Faces Ronnie Wooda da im se pridruži, i od 1975.g. do danas Wood je stalni član banda.

Wyman napušta band u siječnju 1993. i odlazi u aktivnu mirovinu, a od 1993. na turnejama i u studiju zamjenjuje ga basist Darryl Jones (rođen 1961.g.). Jones do danas nije postao punopravni član grupe i nastupa kao profesionalni prateći glazbenik (sideman).

Sredinom 60-ih su bili, nakon Beatlesa, drugi najpopularniji "band" u svijetu. Bili su poznati i kao pobunjenički band, s imageom loših momaka. Od početaka ih se povezivalo sa sexom, drogom i alkoholom, što je uskoro postao sinonim za rockere. Originalna postava mijenjala se nekoliko puta, ali su od 1962. pa do danas u njoj prisutni Mick Jagger, Keith Richards i Charlie Watts. Band je imao i svojih crnih trenutaka od javnog žigosanja zbog stalnog problema s drogama pa do tragičnog svršetka američke turneje 1969 na koncertu u Altamontu kada su pripadnici osiguranja ubili jednog crnog obožavatelja (Meredith Hunter), koji je pištoljem pokušao pucati na članove gruupe. [2].Jedna su od najuspješnijih,najutjecajnijih i najvećih grupa svih vremena, a ponekad se nazivaju najvećim rock legendama u povijesti popularne glazbe. Rolling Stone i VH1 su ih stavili na visoko 4.mjesto svoje liste 100 najvećih umjetnika svih vremena koja se često naziva najvećom rock n roll skupinom svih vremena.

Stonesi u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Do sada su Rolling Stonesi gostovali u Hrvatskoj dva puta, oba u Zagrebu. Godine 1976. održali su dva rasprodana koncerta, dan za danom, u Domu sportova (21. i 22. lipnja) i ponovo tek 1998., kada su svirali na zagrebačkom hipodromu u okviru svoje turneje Bridges to Babylon. Tada se okupilo oko 80.000 ljudi i to je bio jedan od najvećih koncerata na otvorenom održanih u Hrvatskoj. Koncert je obilježen pružanjem goleme hidrauličke konzole sa malenom binom povrh sredine iznenađene publike, na kojoj je band besprijekorno odsvirao nekoliko svojih starijih uspješnica, a da ih se gotovo moglo dodirnuti.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija The Rolling Stonesa

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

Live albumi[uredi VE | uredi]

Kompilacije[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. George Tremlett: The Rolling stones story, Futura Publications Limited, London 1974, ISBN 0-8600-7128-6
  2. Michael Heatley (ur.): "Velika rock enciklopedija", Veble Commerce, Zagreb 1996., str. 194-195 ISBN 953-96448-4-4

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Crystal Clear app kguitar.png Nedovršeni članak The Rolling Stones koji govori o glazbenom sastavu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.