Thomas Sankara
| Thomas Sankara | |
| Predsjednik Burkine Faso | |
|---|---|
| trajanje službe 4. kolovoza 1983. – 15. listopada 1987. | |
| Predsjednik | Jean-Baptiste Ouédraogo |
| Prethodnik | Jean-Baptiste Ouédraogo |
| Nasljednik | Blaise Compaoré |
| Premijer Gornje Volte | |
| trajanje službe 10. siječnja 1983. – 17. svibnja 1983. | |
| Prethodnik | Saye Zerbo |
| Nasljednik | Youssouf Ouédraogo |
| Rođenje | 21. prosinca 1949., Yako, Francuska Gornja Volta |
| Smrt | 15. listopada 1987., Ouagadougou, Burkina Faso |
Thomas Isidore Noël Sankara (Yako, 21. prosinca 1949. – Ouagadougou, 15. listopada 1987.) bio je vojni kapetan, 5. predsjednik Gornje Volte – Burkine Faso od 1983. do 1987. godine, revolucionar i teoretičar panafrikanizma.[1][2] Po dolasku na vlast pokrenuo je veliki broj reformi te je bio popularan u svom narodu. Zbog svoje karizme i uloge vođe Revolucije, ostao je upamćen pod nadimkom „afrički Che Guevara“.[1][3][4] Promijenio je ime države Gornja Volta u Burkina Faso.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rani život[uredi | uredi kôd]
Thomas Sankara sin je Marguerite Sankare i Samboa Josepha Sankare rođen je u rimokatoličkoj obitelji 1949. godine u gradu Yakou.[5] Pohađao je osnovnu školu u Gapui a srednju u Bobo-Dioulassou. Njegov otac borio se u francuskoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata i nacisti su ga bili pritvorili. Njegova obitelj je željela da postane katolički svećenik.
Vojna karijera[uredi | uredi kôd]
Nakon stjecanja osnovnog vojnog znanja u srednjoj školi 1966. godine, karijeru u vojsci započeo je s 19 godina kada je poslan na Madagaskar da se školuje za časnika. Tamo je upoznan s marksističkom literaturom te je bio svjedok narodnih ustanaka protiv Philiberta Tsiranana. Marksizam je bilo presudan za njegovo političko opredjeljenje.[6] Po povratku u Gornju Voltu 1972. godine, istakao se herojstvom u pograničnom ratu protiv Malija 1974. godine. U kasnijim godinama života, nije se ponosio učešćem u ovom ratu opisujući ga pogrešnim i nepravednim. Dodatne simpatije među građanima glavnog grada Ouagadougoua stekao je svirajući gitaru u glazbenom bendu i vozeći se na motociklu. Godine 1976. je postao zapovjednik u Centru za vježbavanje komandosa u Pôu. Iste je godine upoznao Blaisea Compaoréa, koji će kasnije biti njegov najbliži suradnik. Ubrzo su njih dvojica, zajedno s još nekoliko voltanskih časnika, postali članovi tajne marksističke grupe časnika.
Ulazak u politiku[uredi | uredi kôd]
Sankara je ušao u politiku rujna 1981. godine kada je bio postavljen za državnog tajnika za informacije u vojnoj vladi. Međutim, dao je ostavku na tu funkciju 21. travnja 1982. godine i prešao u oporbu vladi, jer mu se nije sviđalo što rade protiv općih interesa naroda. Nakon puča 7. studenog 1982. godine od strane bojnika Jean-Batista Uedraogoa, Sankara je postao premijer, ali je otpušten 17. svibnja i stavljen u kućni pritvor nakon posjete sina francuskog predsjednika i savjetnika za afrička pitanja, Jean-Christophea Mitterranda. Stavljanje još dvojice časnika u pritvor uzrokovalo je narodni ustanak.
Predsjedništvo[uredi | uredi kôd]
Blaise Compaoré organizirao je 4. kolovoza 1983. godine puč nakon kojeg je Sankara postao novi predsjednik Gornje Volte. Kao revolucionar, bio je inspiriran kubanskim revolucionarima Fidelom Castrom i Che Guevarom te ganskim vođom Jerryem Rawlingsom. Pokrenuo je niz reformi koje je nazvao demokratskom i narodnom revolucijom, a njegova politka temeljila se na antiimperijalizmu, borbi protiv korupcije, pošumljavanju zemlje, iskorijevanju gladi, te stavljanju obrazovanja i pružanja zdravstvenih usluga na prvo mjesto. Jedan od prvih ciljeva koje je trebalo riješiti bilo je poboljšanje statusa žena u državi. Njegova vlada sastojala se od velikog broja zaposlenih žena, što je bio presedan u Zapadnoj Africi. Zabranio je obrezivanje ženskih genitalija, prisilnu udaju i poligamiju, poticao je rad žena u poslovima van kuće, te da pohađaju školu usprkos trudnoći. Sankara je promovirao kontracepciju i ohrabrivao muževe da odlaze na tržnicu i pripremaju ručak kako bi iskusili odgovornost za koju su većinom bile zadužene žene. Sankara je bio prvi afrički vođa koja je postavio žene na visoke položaje u vladi i dozvolio im da grade karijeru u vojsci. Sankarina vlada bila je prva afrička vlada koja je službeno i javno priznala epidemiju side kao glavnu prijetnju Africi. Na prvu godišnjicu svog dolaska na vlast, Gornja Volta je preimenovana u Burkinu Faso, što u prijevodu s jezika Mosi i Bamanankan znači „zemlja uspravnih ljudi“. Izrađena je nova zastava, a Sankara je napisao i novu himnu Une Seule Nuit.
Ubojstvo[uredi | uredi kôd]
Dana 15. listopada 1987. godine izvršen je državni udar. Sankaru je ubila naoružana skupina, koju je organizirao njegov bivši suradnik Blaise Compaoré. Sankarino tijelo je raskomadano i pokopano u neoznačenom grobu, njegova udovica i dvoje djece pobjegli su iz zemlje.[7] Compaoré je odmah preokrenuo nacionalizacija, poništio gotovo sve Sankarine odluke, vratio Burkinu Faso u članstvo Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke i s vremenom uklonio gotovo sva obilježja Sankarine vladavine.[8]
Izvor[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Burkina Faso Salutes "Africa's Che" Thomas Sankara by Mathieu Bonkoungou, Reuters, 17. listopada 2007.
- ↑ Thomas Sankara Speaks: the Burkina Faso Revolution: 1983-87, by Thomas Sankara, edited by Michel Prairie; Pathfinder, 2007., str. 11
- ↑ Thomas Sankara, Africa's Che Guevara Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2012. (Wayback Machine) by Radio Netherlands Worldwide, 15. listopada 2007.
- ↑ Africa's Che Guevara by Sarah in Burkina Faso
- ↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) [2] Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
- ↑ Thomas Sankara Speaks: the Burkina Faso Revolution: 1983-87, by Thomas Sankara, edited by Michel Prairie; Pathfinder, 2007., str. 20-21
- ↑ Sankara v. Burkina Faso Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2007. (Wayback Machine) by the Canadian Council on International Law, March 2007
- ↑ Mason, Katrina &, Knight, James. 2011. Burkina Faso, 2nd. The Globe Pequot Press Inc. ISBN 9781841623528 pg 31
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Video/Film[uredi | uredi kôd]
- Thomas Sankara, pravedan čovjek
- Video trailer za Thomas Sankara: pravedan čovjek
- Kratka počast video sa slikama s YouTube
- Govor Thomasa Sankara (dio 1) --- dio 2 na OAU-u 29. srpnja 1987.
- Kapetan Thomas Sankara od Christophea Cupelina, 2012. Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. siječnja 2014. (Wayback Machine)