Toharci
Toharci su bili stanovnici Tarimske zavale koji su govorili toharskim jezicima što ih čini najistočnijim govornicima indoeuropskog jezika u povijesti. Arheološki nalazi pokazuju da su živjeli od 1800. godine pr. Kr. do 9. stoljeća.
Ime
Ime Toharci dobili su po pisanju grčkih povjesničara koji su ih zvali Τόχαροι (Toharoi). Taj pojam se prvi puta javlja u 1. stoljeću kada ih je Strabo predstavio kao skitsko pleme. Pretpostavlja se da su sami sebe zvali kuśiññe što znači oni od kraljevstva Kucha i Agni ili ārśi što vjerojatno znači sjajan, izvrstan.
Jezik
Toharci su govorili indoeuropskim jezicima koje danas razvrstavamo u dvije skupine:
- 1) Toharski A - istočnotoharski
- 2) Toharski B - zapadnotoharski
Pretpostavlja se da se toharski A razvio u vjerski obredni jezik dok se toharski B govorio u svakodnevnom životu. Ti jezici su se govorili do 9. stoljeća, kada su se njihovi govornici stopili u Ujgure. Zbog nedostatka nekih zajedničkih značajki s ostalim indoeuropskim jezicima smatra se da se toharski vrlo rano odvojio od ostalih indoeuropskih jezika.
