Toma Kempenac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Toma Kempenac

Toma Kempenac – također i Toma Kempis; lat. Thomas a Kempis, pravim imenom Thomas Hemerken ili Thomas Hämerken; * 1380., Kempen (Njemačka) - † 1471., Zwolle (Nizozemska) – bio je srednjovjekovni katolički redovnik augustinijanac i mistik. Proslavio ga je spis Nasljeduj Krista (De imitatione Christi), jedno od najpoznatijih djela u tradiciji kršćanske pobožnosti.

Nasljeduj Krista (De imitatione Christi)[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nasljeduj Krista

Ovo se djelo smatra jednim od najvećih priručnika o kršćanskoj pobožnosti i nakon Biblije, druga je najčitanija knjiga. Doživjela je preko 3000 izdanja. Svojedobno osporavano, autorstvo Tome Kempenca danas je općeprihvaćeno.

Knjiga Nasljeduj Krista prvi put je objavljena na latinskom, anonimno, oko 1418. Uslijedili su prijevodi na francuski (1447.), njemački (1434.), talijanski (1488.), a u 16. st. i niz drugih jezika. Izašlo je preko 2.000 izdanja. Tisuću različitih izdanja čuva se u londonskom British Museumu. Četiri dijela od kojih se knjiga sastoji – «O nasljedovanju Krista i prijeziranju svih taština»; «Opomene koje potiču na unutarnjost»; «O unutarnjoj utjehi»; «O presvetom oltarskom sakramentu» – ne nalaze se u svim rukopisima, a ni njihov redoslijed nije uvijek jednak.

Sentenciozno pisano, izvorno namijenjeno redovnicima i asketima, djelo iznosi «opomene korisne za duhovni život», razmišljanja kako se kroz strpljivost, poniznost, skrušenost, samoodricanje i sakramente približili svetosti i Bogu.

Knjiga svjetuje čitanje svetih spisa, donosi razmatranja o ljudskoj bijedi, preporuča poslušnost i podložnost poglavarima, upozorava na opasnosti raznih kušnji i govori o načinima njihova savladavanja, iznosi razmišljanja o prolaznosti i ispraznosti života i ulijeva nadu u vedru smrt.

Papa Ivan Pavao I. umro je s tom knjigom u ruci.

Protiv svjetovne mudrosti[uredi VE | uredi]

"Kada dođe dan suda, zacijelo nas neće pitati što smo čitali, nego što smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli.[1]"
Relikvijar s ostacima Tome Kempenca
(Basiliek van Onze Lieve Vrouwe Tenhemelopneming, Zwolle)

Kristov je život u spisima Tome Kempenca predstavljen kao najviši nauk moguć smrtniku: Isusovo učenje nadaleko premašuje sva isprazna učenja svetaca i filozofa, a kraljevstvo Božje neće se naći u izrekama dubokoumnih ljudi, nego u «nebeskoj mudrosti», do koje se dolazi ne učenošću i znatiželjom, nego krepošću, poniznošću i molitvom. Posvemašnje preziranje svijeta, nastojanje oko pokore, spremnost na poslušnost, podnošenje nevolja – po primjeru Krista, i iz ljubavi prema njemu – daju utjehu i ulijevaju nadu u milost Božju, «sretnu smrt» i život vječni.

Toma Kempenac kaže:

"Tko se prilijepi uz stvorenje, propast će s njime; tko se prihvati za Isusa, stajat će do vijeka.[2]"

Ovakav se prijezir spram zemaljskoj mudrosti – nipošto rijedak u srednjem vijeku – nadahnjivao mudrošću kralja Salomona, čiji je leitmotiv «ispraznost nad ispraznošću»,[3] i prema kojoj «[s]trah je Gospodnji početak spoznaje».[4]

Izbor iz djela[uredi VE | uredi]

De imitatione Christi, rukopis
(Koninklijke Bibliotheek, Bruxelles)
  • De imitatione Christi
  • Vera sapientia
  • Dialogus noviciorum
  • Hortulus rosarum
  • Vallis liliorum
  • Orationes et meditationes de vita Christi
  • Soliloquium animae
  • De disciplina claustralium
  • Hospitale pauperum
  • Libellus spiritualis exercitii

Prijevodi na hrvatski[uredi VE | uredi]

Na hrvatski njegova su djela preveli Marko Marulić, isusovac Atanazije Jurjević, pavlin Ivan Krištolovec, a isusovac Bartol Kašić je priredio jedno Kempenčevo djelo.[5][6]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Tomi Kempencu pripisuje se sentencija In omnibus requiem quaesivi, et nusquam inveni nisi in angulo cum libro ("U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu uz knjigu"), što je Umberto Eco citira na prvim stranicama svojeg romana Ime ruže.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Toma Kempenac, Nasljeduj Krista, I, 3, 3.[1]
  2. Toma Kempenac, nav. djelo, II, 7, 1.[2]
  3. Propovjednik, I, 2.[3]
  4. Mudre izreke, I, 7.[4]
  5. Knjižnice grada Zagreba Thomas a Kempis: Od naszleduvanya Kristussevoga: knige chetiri
  6. Portal Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek Prvo tiskano izdanje Krištolovčevog prijevoda
  7. Umberto Eco, Il nome della rosa, Bompiani, Milano, 1989., str. 15.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Toma Kempenac