Tomislav Nikolić
Izvor: Wikipedija
Tomislav Nikolić (Kragujevac, 15. veljače 1952.), srpski političar predsjednik Srpske napredne stranke[1] i bivši zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, čiji je predsjednik haški optuženik Vojislav Šešelj. Nikolić je po obrazovanju građevinski tehničar. Oženjen je, i otac dva sina.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Nakon što je 1971. godine napustio studije na Pravnom fakultetu u rodnom gradu,radnu karijeru započeo je u Građevinskom poduzeću "Žegrap". Bio je šef izgradnje na pruzi Beograd-Bar, radio u Majdanpeku, Priboju, Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mjestima širom bivše SFRJ. U kragujevačkoj firmi "22. decembar" bio je šef investicija u periodu od 12 godina, a dvije godine i tehnički direktor javnog komunalnog poduzeća u Kragujevcu.
Uspostavljanjem višestranačkog sustava u Srbiji Tomislav Nikolić postaje funkcionar Narodne radikalne stranke, a odmah zatim, na njegovu inicijativu, dolazi do ujedinjavanja najvećeg broja općinskih odbora narodnih radikala i Srpskog četničkog pokreta u Srpsku radikalnu stranku. Od 23. veljače 1991. godine, član je Srpske radikalne stranke, u kojoj je najprije izabran za njenog potpredsjednika, a na tri posljednja Kongresa srpskih radikala, tajnim glasovanjem biran je za zamjenika predsjednika. Od 1992. godine poslanik je u Skupštini Srbije i jedini poslanik koji je izabran u svaki saziv Skupštine Srbije od tada. U vrijeme vladavine Socijalističke partije Srbije, a isključivo zbog političkog djelovanja, zajedno sa Vojislavom Šešeljem,1995. godine osuđen je na tromjesečnu kaznu zatvora koju je izdržavao u Gnjilanu.
Ožujka 1998. godine, Srpska radikalna stranka ulazi u koaliciju sa Miloševićevim socijalistima i Jugoslovenskom levicom (partija Miloševićeve supruge Mirjane Marković) te sa njima formira novu Vladu Srbije. Nikolić je tada izabran za potpredsjednika Vlade.
24. rujna 2000. godine bio je kandidat Srpske radikalne stranke na predsjedničkim izborima; po broju glasova je bio rangiran treći, iza Vojislava Koštunice i Slobodana Miloševića.
Nakon odlaska Vojislava Šešelja u Haag, 24. veljače 2003. godine, vodi Srpsku radikalnu stranku u zemlji. 16. studenog 2003, prvi put se kandidirao za predsjednika Srbije. Osvojio je najviše glasova (oko 47%), međutim, izbori su zbog nedovoljne izlaznosti (oko 38%) bili neuspjeli. Na Šešeljev prijedlog Središnja domovinska uprava stranke donijela je odluku da Nikolić ponovo bude kandidat za predsjednika Srbije, lipnja 2004. godine. U drugom krugu, 27. lipnja, izgubio je od protukandidata, aktualnog predsjednika Borisa Tadića.
2005. godine Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, je tvrdila da je tijekom Domovinskog rata Nikolić bio u paravojnoj grupi koja je likvidirala nekoliko civila u hrvatskom selu Antin, sjeverno od Vinkovaca. Nikolić se na te tvrdnje oglasio, rekavši da dok je bio u Antinu, ni jedan civil nije poginuo. Srpska radikalna stranka je optužila Kandić za klevetu zbog ovakvih tvrdnji.
Na sjednici Narodne skupštine Srbije, koja je započela 7. a završila 8. svibnja 2007. godine u ranim jutarnjim satima, Nikolić je izabran za predsjednika Skupštine većinom od 142 poslanika. Na toj funkciji je bio ukupno pet dana.
Pobjedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora 20. siječnja 2008., te u drugi krug ulazi sa demokratom Borisom Tadićem. U drugom krugu, Tadić ga je tijesno pobjedio.
Tijekom ljeta iste godine dolazi do sukoba između njega i predsjednika stranke, Vojislava Šešelja. Naime, Nikolić je bio za to da radikali glasaju za ratificiranje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i Europske unije dok je Šešelj bio protiv. Sukob je kulminirao 5. rujna, kada je Središnja domovinska uprava Srpske radikalne stranke većinom glasova podržala Šešelja. Nikolić je iste večeri podnio ostavku na dužnost zamenika predsjednika SRS i šefa zastupničke grupe SRS u Skupštini Srbije. Tri dana kasnije, formirao je sopstvenu zastupničku grupu pod nazivom "Napred Srbijo" kojoj je prišlo 17 poslanika radikala. Zbog toga, 12. rujna, Nikolić biva isključen iz stranke.
21. listopada 2008, izabran je za predsjednika Srpske napredne stranke.
[uredi] Državne funkcije
- Potpredsjednik Vlade Srbije (ožujak 1998 - listopad 2000)
- Potpredsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije (prosinac 1999 - studeni 2000)
- Predsjednik Skupštine Srbije (8. svibanj - 13. svibanj 2007)
[uredi] Bibliografija
Objavio je trinaest knjiga:
- Ni pobjeda ni poraz
- Sve za Kosovo i Metohiju
- Oteta pobjeda
- Šešelja za predsjednika
- Kroz medijski mrak
- Pismo sa adresom
- U kandžama mržnje
- Govorio sam
- Skupštinski hod po mukama
- Neokomunistički parlament
- Od početka
- Kad padne vlada Milošević pada
- Rovovi u Narodnoj skupštini
