Tonko Maroević
Tonko Maroević (Split, 1941.), hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar. Podrijetlom je Starograjanin.
Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Znanstveni je savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Redoviti je član HAZU-a.
Članom je raznih komisija i ocjenjivačkih sudova (za dodjelu nagrade Galerije Foruma[1] i dr.).
Djela [uredi]
Do sada je objavio iduća djela:
- Primjeri (1965.)
- Polje mogućega (1969.)
- Nives Kavurić-Kurtović (1986.)
- Ivan Lacković Croata (1987.)
- Zrcalo adrijsko (1987.)
- Sonetna struka (1992.)
- Black&light (1995.)
- Zlatko Kauzlarić Atač (1996.)
- Antun Zuppa (2000.)
- Zlatko Šimunović (2001.)
- Antun Babić (2002.)
- Borgesov čitatelj (2005.)
Nagrade i priznanja [uredi]
- nagrada "Tin Ujević" 1988., za zbirku pjesama "Trag roga ne bez vraga"
- poeta oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani" 1997.
Izvori [uredi]
|
|||||
