Tornjak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tornjak
Tornjak.jpg
Klasifikacija FCI
Skupina 2. Pinčeri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi
Odsjek 2
Pododsjek 2. Planinski pas
Standard br. 355 na 16/05/2007 (en / [ fr])
Ime Tornjak
Varijetet
Tip
Podrijetlo Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Patronat
Visina 60-75 cm
Težina mužjaci 50-65 kg
ženke 38-50 kg
Popis domaćih pasa

Tornjak (lat. Canis montanus, pas planinac) planinski je ovčarski pas čije je funkcija od jedanaestog stoljeća bila zaštita stada od pljačkaša i krupnih predatora kao što su vuk i medvjed. Danas su izdiferencirani u dva različita oblika 'Hrvatski planinski pas tornjak' i 'Bosanski Tornjak'[1]. Ime mu dolazi po riječi tor, ograđen prostor za ovce.

Osobitosti

Tornjak je 60-75 cm visok, razne boje dlake (crne, bijele, sive, žute, smeđe i crvene), dlaka mu je na prijelazu između kratke u dugu, uši mu vise, a rep je obrastao dugom gustom dlakom. Štenci vrlo brzo rastu i postaju odrasli psi težine od 40 do 60 kg, ovisno ženka ili mužjak, kao što to ovisi i o genetskoj predispoziciji.[2] Iznimno je žilav, izdržljiv i skroman pas, naizgled bez imalo agresije vrlo odlučno i požrtvovno brani obitelj ili stado i odbija nepoznate. Izvrstan plivač u čemu mu pomažu razvijene kožice između prstiju, koje su nastale zbog hodanja po snijegu kao krplje. Ime je dobio po tome što se drži uz torove, odnosno ograđeni prostor za stoku.

Nalazimo ga na području Zagore, Hercegovine i zapadne Bosne, planinskim masivima Dinare, Svilaje, Moseća, Kozjaka, Golije, Cincara i Kupresa, odakle se proširio do Like, Grobničkog polja iznad Rijeke i u ravničarskim područjima Hrvatske.

Podrijetlo

Postoje dvije teorije postanka ove autohtone pasmine koja pripada vrsti malosoidnih pasa. Prema prvoj on je potomak tibetanskog mastifa, tj. tibetanske doge koja je s Himalaja došla kao pratitelj karavana koje su prolazile jantarskim putem. Druga, prihvaćenija teorija, je da su svi pastirski psi nastali na području drevne Mezopotamije, odakle su došli tijekom migracija nomadskih ovčara prije nekih 7000 godina.

U novije vrijeme postoji i mišljenje u skladu s iranskom teorijom podrijetla Hrvata, da su na naše prostore tornjaci došli zajedno s Hrvatima iz sjevernog Irana, odnosno drevne Perzije.

Na izoliranim balkanskim planinama, križanjem s lokalnim pasminama, došlo je do nastanka različitih pasmina tornjaka (kraški ovčar u Sloveniji, Karakašanac u Bugarskoj, Karpatac u Rumunjskoj, makedonski Šarplaninac i Grčki pastirski pas).

Prvi opis tornjaka nalazimo u rukopisu đakovačkog biskupa Petra Horvata iz 1374. godine. Zapis đakovačkog kanonika Petra Lukića iz 1752. godine navodi još stariji manuskript bosanske Katoličke crkve iz 1067. godine koji govori da je ovaj planinski pas rasprostranjen cijelim gorskim područjem Hrvatske.

Opstanak

Razvojem civilizacije u našim krajevima postupno je nestajalo nomadsko stočarenje i depopulacijom tradicionalno ovčarskih visoko-planinskih područja ova drevna pasmina je bila osuđena na izumiranje. Skupina mladih kinologa je 1972. godine počela terenska istraživanja ove pasmine. Godine 1979. u Zagrebu je osnovana prva Komisija za uzgoj tornjaka, a u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, organizirani uzgoj tornjaka. Godine 1996. u matičnoj knjizi za ovu pasminu upisano je stotinjak tornjaka, a danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje tisuće tornjaka, koji se sve više šire u druge zemlje Europe, pa i u prekooceanske zemlje.

Danas se prvenstveno koristi kao pas čuvar, osobni pratilac i kućni ljubimac. Slijedi rad na daljnjem povećanju njihove pasmine i službenom priznavanju od strane Međunarodnoga kinološkoga saveza (FCI).

Izvori

  • Roman Ozimec, »Hrvatski planinski pas tornjak«, , »Meridijani« broj 85, svibanj 2004, Hrvatska, Samobor. ISSN 1333-7289.
  • Špoljarić, Boris. Hrvatska kinološka baština [autor fotografija Mario Bauer (et al.); autori crteža Sanja Krstić-Pašić, Boris Špoljarić], Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-55111-0-6

Poveznice

Izvori

Vanjske poveznice