Trilateralna komisija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Trilateralna komisija ((engl.)Trilateral Comission) je privatno udruženje osnovano 1973. godine sa svrhom promoviranja bliskih odnosa između SAD, Еurope i Japana.

Inicijator osnivanja bio je David Rockefeller, jedan od vodećih članova iznimno bogate obitelji Rockefeller. Danas ima nešto manje od 400 članova, koji dolaze iz reda najviđenijih osoba iz poslovnog i političkog života.

Izdaje razne izvještaje ("Trilateral papers") kojima se želi utjecati na globalna kretanja; tako na samom početku djelovanja Trilateralne komisije nalazimo izvještaj "Kriza demokracije"("The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies") od znamenitog Samuela P. Huntingtona[1] u kojem se autori zalažu za demokraciju sa manje sudionika i procedura, ali više autoriteta vlasti.

Među najutjecajnijim pripadnicima Trilateralne komisije nalazimo primjere Henrya A. Kissingera bivšeg državnog tajnika SAD-a i dobitnika Nobelove nagrade za mir 1973., Marija Montija, bivšeg člana Europske komisije i premijera Italije; Madeleine K. Albright, američke državne tajnice (tj. ministrice vanjskih poslova) za vrijeme predsjedništva Billa Clintona, Carla Bildta, bivšeg premijera i potom ministra vanjskih poslova Švedske, svojedobno Viskog predstavnika za BiH; Alana Greenspana, dugogodišnjeg (1987.-2006.) šefa Sustava federalnih rezervi (FED), Paula Volckera, koji je bio šef FED-a 2009.-2011. (inače rukovodilac u tvrtkama iz konglomerata Rockefellerovih, poput Chase Manhattan Bank i Rockefeller Gropu, Inc.); Jeana-Claudea Trichettea, bivšeg šefa Europske središnje banke (2003.-2011.).

Iz Hrvatske su u članstvo Trilateralne komisije primljeni Kolinda Grabar-Kitarović, bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija RH i potom pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Franjo Luković, predsjednik uprave Zagrebačke banke d.d. i odvjetnik Marijan Hanžeković[2]

Trilateralna komisija se zalaže za globalnu dominaciju načina organizacija gospodarstva i društva kakvi postoje u vodećim zemljama Zapada (tj. kapitalizma i demokracije).

Brojni kritičari smatraju Trilateralnu komisiju opasnom koncentracijom moći, i smatraju da doseg njihovih dogovora mora nadilaziti ono što su voljni podijeliti sa javnošću. Na razini teorije urote, pokušavaju se dokumentirati njihovi potencijali da utječu na svjetska kretanja mimo nekih demokratskih izbora i drugih načina formiranja legitimne vlasti, te veze sa tajnim društvima.

Trilateralna komisija je usko povezana sa Bilderberg grupom.[3]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies, Michael J. Crozier, Samuel P. Huntington i Joji Watanuki, The Trilateral Comission 1975., pristupljeno 11.02.2014.
  2. Popis članova iz Europe, službene stranice Trilateralne komisije, pristupljeno 02.11.2014.
  3. Popis članova "Steering comitee" Bilderberg grupe,, službene stranice Bilderberg Grupe, pristupljeno 11.02.2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]