Trnovac Glinski
|
|
|
|---|---|
| Županija | Sisačko-moslavačka županija |
| Općina/Grad | Glina |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 46 |
| - Broj domaćinstava | 22 |
| Pošta | 44400 Glina |
| Pozivni broj | +385 044 |
| Autooznaka | SK |
Trnovac Glinski je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Glina, Sisačko-moslavačka županija.
Geografski položaj
Geografski se nalazi u središnjem dijelu Banije(ili Banovine) na sjevernim obroncima Zrinjske gore jugoistočno od Gline na udaljenosti oko 16km. Cijelom svojoj dužinom, pravcem sjever-jug naslanja se na šumu Šamarica. Između sela i šume je potočić Bručina koji se svojim tokom od juga prema sjeveru usjekao između strmih padina prema selu i nešto blažih padina prema šumi. Selo je razmješteno u 4 odvojena zaseoka na brdovitom i blago brdovitom zemljištu nadamorske visine 190-359m. Kao posebno naselje pojavljuje se tek pred kraj 19st.,tj. oko 1900-e godine. Prije toga selo je bilo u sastavu sela Mali Gradac. Nije poznato zašto je ovo naselje dobilo naziv Trnovac, iako u Hrvatskoj i susjednim zemljama postoje mnoga naselja istog naziva.
Stanovništvo [uredi]
Popisi stanovništva za Trnovac kao samostalno naselje vrše se od 1900.godine. Prije toga popis je vršen zajedno sa selom Mali Gradac gdje je još bilo uključeno i selo Momčilović Kosa. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 46 stanovnika[1] te 22 obiteljskih kućanstava.[2]
Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]
- Napomena:Iskazuje se odvojeno od 1900. Te godine iskazano pod imenom Trnovac. Od 1857. do 1890. podaci su sadržani u naselju Mali Gradac. Od 1900. do 1931. označavano kao dio naselja.
Stanovništvo po svim popisima bilo je srpske nacionalnosti. Nakon Drugog svjetskog rata imamo stalno opadanje broja stanovnika uslijed iseljavanja u druga mjesta i krajeve i salbijeg prirasta.U mirnodopsko vrijeme od 1948-1991.godine, Trnovac je u prosjeku svake godine ostajao bez 6,8 svojih stanovnika, tako da je krajem 1989.godine u drugim mjestima bilo više stanovnika rođenih u Trnovcu nego onih nastanjenih u selu. Smanjenje broja stanovnika u razdoblju 1991-2001.najvećim je dijelom posljedica rata i egzodusa u Srbiju 1995.godine. Po svim popisima stanovništva do 1991.godine u selu je bilo 10 prezimena i to: Banjanac, Birač, Drekić, Drljača, Paripović, Sanković,Radulović, Šukunda, Tintor i Vučković. Neka prizimena su opće poznata i česta ( Vučković, Radulović), a neka rijetka i specifična za ove krajeve ( Birač i Šukunda). Tradicionalno najbrojniji su bili Birači i Vučkovići. U zadanjih 10-ak godina dolazi do velikih promjena pa i do samanjenja broja prezimena. Po popisu 2001. imamo tri prezimena manje (Banjanac, Drekić i Drljača).
Povijest sela
Doseljavanje ovog stanovništva u Trnovac započelo je poslije ratova s Turcima u XVI. i XVII. stoljeću i uspostave Vojne Krajine. Prva doseljavanja spominju se u dokumentima 1689.godine kada je osnovana i Glinska kapetanija. Doseljavanje se se nastaviti do kraja XVII. i u XVIII.stoljeću. Ne zna se kad je došlo do masovnijeg doseljavanja u Trnovac, ali je najvjerovatnije da je doseljavanje bilo postepeno što bi se moglo zaključiti i po većem broju prezimena. Nakon doseljavanja povijest ovog sela kao i ovih krajeva sastavni je dio povijesti Vojne Krajine sve do njene demilitarizacije 1873.godine i ukidanja 1881.godine. U razdoblju demilitarizacije narodu je podijeljena zemlja koju su do tada obrađivali. U Trnovcu zemlju su dobila 42 kućanstva, a u prosjeku svako kućanstvo je dobilo 16,6 jutara zemlje. Kućanstva su tada bila vrlo brojna, u prosjeku s više od 15 članova. Prestankom Vojne Krajine prestale su i sitne povlastice koje su do tada imali ( ispaša stoke,ogrijev i sl.), pa narod mora živjeti isključivo od zemlje i uz to još plaćati porez.Zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda i sve većih poreza krajem 19.stoljeća selo siromaši, a narod sve teže živi. Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća ljudi masovno odlaze u ekonomsku emigraciju u očekivanju neke zarade i poboljšanja svog ekonomskog položaja. Iz Trnovca je 90 ljudi bilo u emigraciji.Mnoga očekivanja o boljem životu i zaradi se nisu ostvarila, a osim toga 39 ljudi ili 43% nikad se nije vratilo u svoje selo. Za vrijeme mobilizacije za Prvi svjetski rat u emigraciji su bilo 73 čovjeka pa je mobilizirano njih 39, a na front upućeno 25. U ovom ratu poginulo je 12, a ranjeno 5 Trnovčana. U kasnijoj fazi rata na suprotnoj strani priključilo se 14 dobrovoljaca na Solunskom frontu. Drugi svjetski rat započeo je u Trnovcu iznenada i tragično u srpnju 1941. kad su ustaše pod izgovorom saslušanja odveli veliki broj muškaraca (njih 34) i pogubili ih u glinskoj crkvi i drugim stratištima NDH. Ovo je bio samo početak stradanja mještana Trnovca i njihovog učešća u antifašističkoj borbi. Za vrijeme ovog rata Trnovac je izgubio preko 20% svog stanovništva (ili 132 žrtve). Od ukupnog broja stradalih 72% su bile civilne žrtve. Uz sva stradanja, Trnovac je dao velik doprinos antifašističkoj borbi kroz učešće i partizanskim jedinicama i drugim oblicima pomoći. U NOB-i sudjelovalo je 105 boraca iz Trnovca, a od toga njih 37 je izgubilo život. Nedaleko od Trnovca u šumi Šamarica bila je smještena partizanska bolnica,a pred kraj rata u kolovozu 1944.g.tu je održan i veliki slet omladine Hrvatske kome se tada, a i mnogo godina kasnije, pridavao veliki politički značaj. Povijest sela od kraja Drugog svjetskog rata do početka 90-ih godina može se poistovijetiti s drugim brdsko-planinskim selima u Hrvatskoj čija je osnovna značajka masovno iseljavanje u razvijenija mjesta (gradove) i postepeno uvođenje agrotehničkih mjera kod obrade zemlje. 60-ih godina XX.stoljeća u Trnovcu je sagrađena nova Osnovna škola s jednom učionicom i stanom za učitelja. Škola je radila do početka 90-ih godina kada je zatvorena zbog nedostatka učenika. 1995.godine za vrijeme rata škola je porušena zajedno sa spomen-pločom žrtvama fašističkog terora. U razdoblju od 1991-1995.g. Trnovac je u sastavu Republike Srpske Krajine. Za vrijeme vojnoredarstvene akcije "Oluja" u Srbiju je izbjeglo 115 ili 75% stanovnika sela. Nakon uspostave mira povratak izbjeglih odvijao se veoma sporo, tako da se vratilo samo 34 mještana sela pa je time i povratak završen.
Trnovac sada
Početkom drugog desetljeća XXI stoljeća Trnovac je sa svojih tridesetak stanovnika starije životne dobi selo na izumiranju, s mnogo napuštenih kuća i imanja. Prostorom sve više prevladavaju grmlje i šikara umjesto oranica, livada i pašnjaka. Postoje naznake (a i prvi počeci) da bi selo zahvaljujući svom geografskom položaju i prirodnoj raznolikosti u budućnosti moglo postati mjesto za odmor kroz prenamjenu starih drvenih kuća, izgradnju novih i dr. Ovdje takođe postoje iznimne mogućnosti za ekološku proizvodnju mnogih poljoprivrednih proizvoda.
Izvori [uredi]
Ljubomir Vučković: Trnovac Glinski i banijska ognjišta
Sofija Popović: Hrvatski "lungo mountain" (Nacional br.826 od 13.09.2011.)
Nedovršeni članak Trnovac Glinski koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|
|||||||
.gif)
