Tumul

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kraljevski grobovi Gamla Uppsala (5. do 6. st.), Švedska.

Tumul (latinski naziv za humak ili manje brdo[1]), još i gromila i mogila (engleski: barrow; njemački: hügelgrab; ruski: kurgan; irski: cairn; velški: carnedd; škotski: càrn; portugalski: mamoas) je veći ili manji zemljani ili kameni humak pod kojim se nalazi jedan ili više grobova.

Tumuli se mogu pronaći širom svijeta, a može se sastojati od dolmena, kosturnice (cista), grobne kuće, i dvoranske grobnice.

"Tumul" je također i naziv za formaciju glatke, nepuknute ohlađene lave koja nastaje kada lava u svom kretanju naiđe na čvrstu površinu i natekne u obliku tumula.

Tumul poginulih vojnika kod Maratona, Grčka

Znameniti tumuli[uredi VE | uredi]

Tumul d'Hottomont, Belgija
Tračanska grobnica, Strelča, Bugarska
Tumul Klekkende Høj, otok Møn, Danska
Tumul u Dissignacu kod Saint-Nazaire, Francuska

(9. st.) i Olegov grob kod Stare Ladoge (9. st.);

Etruščanski tumul u Populoniji, Italija
Kraljevski tumul u Daeneungwonu, Gyeongju, Južna Koreja

Flag of Croatia.svg Hrvatska[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj za tumule postoji više narodnih imena, humcima se u pravilu nazivaju u sjevernoj Hrvatskoj, dok u krškim krajevima, te u primorju i na otocima najčešće imaju ime gomile ili gromile. Ponegdje su sačuvani i toponimi, kao što su primjerice "Knežev grob" ili "Kneževo brdo", koji upućuju na mjesto gdje je uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumul (poput tumula u Budinjačkom polju u Žumberačkom gorju).

Wikicitati „"Podizanje gromila (gomila) nad grobovima pokojnika Iliri su koristili već od kasnoga bakrenog doba te tijekom brončanog doba, a tijekom željeznog doba to je bio redovit premda ne i jedini način pokopavanja. Gromila se obično dizala nad jednim grobom, no s vremenom su pokraj prvoga središnjeg groba pokopali i druge pokojnike, obično pripadnike njegova roda. Što je pokojnik za života imao viši društveni položaj, to mu je i gromila iznad groba bila veća. U grobove takvih pokojnika stavljana je bogatija popudbina – oružje, odjeća, glinene posude s hranom, ukrasni i drugi predmeti što ih je za života posjedovao.“
()

[2]

Glavni nositelji "kulture tumula" na području današnje Hrvatske i BiH, te Crne Gore i jugozapadne Srbije bili su Iliri, te je na osnovi ostataka materijalne kulture koji se u njima pronalaze moguće utvrditi približno vrijeme njihova nastanka. Oni se podižu otprilike kada i ilirske gradine (utvrde), od srednjeg ili kasnog bakrenog doba (od oko 1600. pr. Kr.) do kraja željeznog doba, odnosno do rimske prevlasti na tlu današnje Hrvatske.[3]

U Hrvatskoj pretežu tumuli kružne ili izdužene (često eliptični) osnove. Neki su bili okruženi vijencem od pločastoga kamena ili suhozidom. Neki veći su visoki i do oko 7 metara, poput malih brežuljaka visine jednokatnice, od kojih dvije s karlovačkog područja imaju i velik promjer osnove, i do 60 metara.

U Istri jedan tumul je pronađen u blizini Vodnjana, kraj sela Škicini. Možda su u njega pokapani stanovnici Lakoršaga, prapovijesne gradine u blizini. Vrlo blizu su ostaci Vrčina, također prapovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj sela Čabrunići, na niz lokacija u blizini Limskog kanala, Rovinjskog sela, Rovinja (jedan od njih je i Maklavun), u Balama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), u Banjolama, u Puli i okolici, na Brijunima, u okolici Fažane, Peroja i Barbarige, kraj Krničkog Porta, u blizini Nezakcija, itd.[4] Na brdu Monkodonja sjeverno od Rovinja istraživanja su počela 1997. godine na poticaj i uz potporu Slobodnog instituta iz Berlina, Arheološkog muzeja Istre iz Pule i Zavičajnog muzeja Rovinj. Tamo se, uz gradinu iz brončanog doba, od oko 1.800. do 1.200. godine pr. Kr., na susjednom brdu Musego nalazi skupina tumula - grobnica (do sada ih je otkriveno 11)[5]

Poveća kamena gomila u Zanogi kraj Borovaca (povrh Neretve, u Dalmaciji) na kojoj se vide tri otvorena groba djelomično zasuta kamenjem, Ilirskog je podrijetla, a možda su je koristili i Hrvati.

Na obroncima Papuka u Slavoniji nedaleko Požege nalazi se skupina od najmanje 20-ak tumula iz oko 800. do 400. pr. Kr., od kojih se njih 14 počelo istraživati prije 30-ak godina (među njima i tumul "Knežev grob"), a s istraživanjima ostalih se nastavilo 2001. godine.[6]

U Budinjaku, u Žumberačkom gorju (gdje je pronađano čak preko 140 grobnih humaka) su pronađene gotovo 3000 godina stari tumuli iz starijeg željeznog doba, a na brijegu povrh polja, znanom kao Gradina, nalazilo se naselje stanovnika iz istog razdoblja.[7]

U široj okolici Karlovca su se nalazili uistinu veliki tumuli. Tako tumul u selu Krč Bosiljevski u Hrsini (blizu čvorišta autoceste Zagreb - Split i Zagreb - Rijeka) visok je, po slobodnoj procjeni, oko 6-7 metara, a dugačak oko 50-60 metara. Ima izdužen, elipsoidni oblik, a okrnjen je oranicama po rubovima uzduž duže osi. Tu su nađeni ulomci keramike Lasinjske kulture. Kustos Gradskog muzeja Karlovac, Lazo Čučković, u izdanju "Arheološka karta Zajednice općina Karlovac" iz 1984. godine navodi, uz već spomenuti humak u Hrsini, još nekoliko tumula: 7 tumula u Dugoj Gori kraj Dobre, tumul na položaju Umak u Točku (Veljunskom) kao dio bedema, te Turska kosa kraj sela Velika Vranovina nadomak toplica u Topuskom.

Don Ante Škobalj dokazao je da su se stari Hrvati nastavili koristiti ilirskim grobnim humkama cijelih tisuću godina poslije nestanka starih Ilira. Služili su se tumulima za ukope, za utvrde i za obredna mjesta. [8] "Zlatno doba" gradnje tumulusa na tlu današnje Hrvatske jest starije željezno doba. Na sjeveru Hrvatsko to je oko 750. do oko 300. pr. Kr..[8]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Naziv dolazi od korijena teuh, tj. tum u značenju oteklina, hrpa, što se može naći i u dr. nazivima kao što je tumor, tajice i dr.
  2. Mate Matas, "Prilog proučavanju gradina i gromila na području općine Lećevica u splitskoj Zagori", članak u Geoadria, Vol. 7/2, 2002.
  3. Goran Majetić, Tumulusi u Hrvatskoj, posjećeno 30. prosinca 2010.
  4. Istarski tumuli
  5. N. Orlović Radić, Jantarne perle i ljudske kosti u opljačkanom grobu, Glas Istre, 19. listopada 2007. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  6. Antonija Vranić, Što kriju tumuli?, Vijenac br. 282.-283., 10. prosinca 2004. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  7. Goran Majetić, Kneževska ophodnja "Stazom kneževa", Kamelon, 14. studenog 2007. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  8. 8,0 8,1 Goran Majetić: Tumulusi u Hrvatskoj - veličanstvene prapovijesne "piramide", Udruga Kameleon, 9. srpnja 2008.,pristupljeno 10. listopada 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tumul