Turingova nagrada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

ACM A.M Turingova nagrada je godišnja nagrada koju daje Association for Computing Machinery (ACM) za „ biranog pojedinca koji je pridonio tehničko-računalnoj zajednici“. Propisano je da doprinos mora biti od velike važosti u tehnologiji i grani računalstva. Turingova nagrada je največe priznanje u računalnoj znanosti, nešto kao „Nobelova nagrada“ samo za računalstvo. Nagrada je imenovana po Alanu Mathisonu Turingu, britanskom matematičaru kojeg se smatra jednim od otaca suvremenog računalstva i znanosti umjetne inteligencije. Od 2007 do 2013 god. , nagrada je povišena na $250,000, sa financijskom podrškom od strane Intel-a i Google-a. A od 2014 god., nagrada je povečana na cifru od $1,000,000. Prvu nagradu 1966 godine je dobio Alan Perlis, sa sveučilišta Carnegie Mellon. Frances E. Allen of IBM, 2006 godine je prva žena koja je dobila Turingovu nagradu u četrdeset godina povijesti. 2008 i 2012 godine, nagrada je otišla isto ženama, Barbari Liskov i Shafi Goldwasser.


Dobitnici Turingove nagrade[uredi VE | uredi]

Godina Dobitnici Citat
1966. Alan J. Perlis Za utjecaj na polju naprednih programerskih postupaka i konstrukcije jezičnog procesora
1967. Maurice V. Wilkes Profesor Wilkes je najviše poznat kao graditelj i dizajner EDSAC-a, prvog računala sa interno spremljenim programom. Izgrađen 1949., EDSAC je koristio memoriju sa odgađanjem zasnovanu na živi. Poznat je i kao autor, zajedno s Wheelerom i Gillom, sveska "Preparation of Programs for Electronic Digital Computers" iz 1951., u kojem je efektivno uveden koncept programskih biblioteka
1968. Richard Hamming Za rad na numeričkim metodama, automatskim sustavima kodiranja, te kodovima za detekciju i ispravljanje pogrešaka
1969. Marvin Minsky umjetna inteligencija
1970. James H. Wilkinson Za istraživanje u području numeričke analize kako bi olakšao uporabu visokobrzinskih digitalnih računala, nakon što je primio specijalno priznanje za svoj rad u računanjima u području linearne algebre i "unazadne" analize pogrešaka
1971. John McCarthy Predavanje Dr. McCarthya "The Present State of Research on Artificial Intelligence" je tema koja pokriva područje u kojem je postigao značajno priznanje za svoj rad
1972. Edsger Dijkstra Edsger Dijkstra je bio principijelni doprinositelj razvoju programskog jezika ALGOL kasnih 1950-ih, višeg programskog jezika koji je postao uzor za jasnoću i matematički rigor. Bio je jedan od principijelnih eksponenata znanosti i umjetnosti programskih jezika uopće, te je iznimno doprinjeo našem razumijevanju njihove strukture, prikaza, te ostvarenja. Njegovih petnaest godina objavljivanja radova opsegom obuhvaćaju sve od teoretskih članaka teorije grafova, pa do osnovnih priručnika, uvodnih tekstova te filozofskih kontemplacija u području programskih jezika
1973. Charles W. Bachman Za izvanredne doprinose tehnologiji baza podatka
1974. Donald E. Knuth Za velike doprinose analizi algoritama i dizajnu programski jezika, napose doprinosa u vidu dobro poznate četverosveščane serije "The Art of Computer Programming".
1975. Allen Newell i Herbert A. Simon U zajedničkim znanstvenim nastojanjima u vremenu od preko dvadeset godina, početno u suradnji sa J. C. Shawom u tvrtci RAND, te naknadno sa brojim fakultetskim i studentskim kolegama pri Carnegie Mellon sveučilištu, dali su osnovne doprinose polju umjetne inteligencije, psihologiji ljudske spoznaje te obradi listi
1976. Michael O. Rabin i Dana S. Scott Za njihov zajednički rad "Finite Automata and Their Decision Problem", koji je uveo koncept nedeterminističkih strojeva a koji se pokazao od iznimne važnosti. Ovaj klasični rad je bio neprestani izvor inspiracije za daljnji rad u ovom području
1977. John Backus Za duboke, utjecajne i trajne doprinose dizajnu praktičnih programskih sustava visoke razine, napose rad na programskom jeziku FORTRAN, te plodonosne radove o formalnim postupcima za specifikaciju programskih jezika
1978. Robert W. Floyd Za jasan utjecaj na metodologije za stvaranje učinkovite i pouzdane programske podrške, te za pomoć pri osnivanju sljedećih važnih poddisciplina računarstva: teorija parsiranja, semantika programskih jezika, automatska verifikacija programa, automatska sinteza programa, te analiza algoritama
1979. Kenneth E. Iverson Za pionirske napore u programskim jezicima i matematičkoj notaciji koji su rezultirali u onome što računarstvo danas poznaje kao APL, za doprinose ostvarenju interaktivnih sustava, za obrazovne uporabe APL-a, te za teoriju i praksu programskih jezika
1980. C. Antony R. Hoare Za fundamentalne doprinose definiciji i dizajnu programskih jezika
1981. Edgar F. Codd Za fundamentalne i neprekinute doprinose teoriji i praksi sustava za upravljanje bazom podataka, napose relacijskih baza podataka
1982. Stephen A. Cook Za značajno i dubokoumno unaprjeđenje razumijevanja složenosti računanja
1983. Ken Thompson i Dennis M. Ritchie Za zajednički razvoj generičke teorije operacijskih sustava te posebno za ostvarenje operacijskog sustava UNIX.
1984. Niklaus Wirth Za razvijanje niza inovativnih programskih jezika, EULER, ALGOL-W, MODULA i PASCAL
1985. Richard M. Karp Za neprekinute doprinose teoriji algoritama uključujući razvoj učinkovitih algoritama za mrežne tokove podataka te ostale kombinatorne optimizacijske probleme, za prepoznavanje sličnosti koncepta izračunljivosti u polinomnom vremenu i intuitivniog pojma algoritamske učinkovitosti, te najznačajnije, za doprinose teoriji NP-potpunosti
1986. John Hopcroft i Robert Tarjan Za fundamentalna postignuća u dizajnu i analizi algoritama i podatkovnih struktura
1987. John Cocke Za značajne doprinose dizajnu i teoriji jezičnih procesora, arhitekturi velikih sustava te razvoju računala sa smanjenim brojem instrukcija (RISC).
1988. Ivan Sutherland Za pionirske i vizionarne doprinose računalnoj grafici, počevši sa Sketchpadom pa nadalje
1989. William (Velvel) Kahan Za fundamentalne doprinose numeričkoj analizi. Jedan je od najistaknutijih stručnjaka za računanja s pomičnim zarezom. Kahan je svoje djelovanje posvetio "čineći svijet sigurnim za numerička računanja."
1990. Fernando J. Corbató Za pionirski rad u organizaciji koncepata koji su vodili ka razvoju time-sharing računalnih sustava opće namjene i velikog opsega, CTSS i Multics.
1991. Robin Milner Ta tri različita i potpuna postignuća: 1) LCF, mehanizaciju Scottove logike izračunljivih funkcija, vjerojatno prvo teoretski zasnovan a usto i praktičan alat za strojno potpomognutu konstrukciju dokaza; 2) ML, prvi jezik koji je istovremeno posjedovao polimorfnu inferenciju tipova skupa sa tipno sigurnim mehanizmom upravljanja iznimka; 3) CCS, općenita teorija konkurentnosti. Kao dodatak, oblikovao i jako uznapredovao potpunu apstrakciju, proučavanje odnosa između operacijske i denotacijske semantike.
1992. Butler W. Lampson Za doprinose razvoju raspodijeljenih, osobnih računarskih okoliša te tehnologiji za njihovo ostvarenje: radnim stanicama, mrežama, operacijskim sustavima, sustavima programiranja, zaslonima, sigurnosti i nakladništvu.
1993. Juris Hartmanis i Richard E. Stearns Za prepoznavanje utjecajnog rada koji je postavio temelje discipline računske teorije složenosti.
1994. Edward Feigenbaum i Raj Reddy Za pionirske pothvate u dizajnu i konstrukciji velikih sustava umjetne inteligencije, demonstriranje praktične važnosti i potencijalnog komercijalnog utjecaja tehnologije umjetne inteligencije.
1995. Manuel Blum Za prepoznavanje doprinosa u osnovama računske teorije složenosti te primjena u kriptografiji i provjeri programa.
1996. Amir Pnueli Za utjecajan rad koji uvodi koncept temporalne logike u računarstvo te za izvanredne doprinose verifikaciji programa i sustava.
1997. Douglas Engelbart Za inspirirajuću viziju budućnosti interaktivnog računarstva te izum ključnih tehnologija koji su je potpomogli ostvariti.
1998. Jim Gray Za poticajne doprinose u bazama podataka i istraživanju u obradi transakcija i tehničkom vodstvu prilikom sustavskog ostvarenja.
1999. Frederick P. Brooks, Jr. Za značajne doprinose računalnoj arhitekturi, operacijskim sustavima te programskom inženjerstvu.
2000. Andrew Chi-Chih Yao Kao priznanje za fundamentalne doprinose teoriji računanja, uključujući teoriju pseudoslučajnih generatora brojeva zasnovanih na složenosti, kriptografiju te komunikacijsku složenost.
2001. Ole-Johan Dahl i Kristen Nygaard Za fundamentalne ideje koje su iznjedrile objektno orijentirano programiranje, preko dizajna programskih jezika Simula I i Simula 67.
2002. Ronald L. Rivest, Adi Shamir i Leonard M. Adleman Za genijalne doprinose u praktičnoj primjeni kriptografije javnog ključa.
2003. Alan Kay Za pionirstvo mnogih ideja ukorijenjenih u suvremenim objektno orijentiranim jezicima, vođenje tima koji je razvio Smalltalk, te za fundamentalne doprinose osobnom računarstvu.
2004. Vinton G. Cerf i Robert E. Kahn Za pionirski rad na međuumrežavanju, uključujući dizajn i ostvarenje osnovnih internetskih komunikacijskih protokola, TCP/IP, te za inspirirano vodstvo u umrežavanju.
2005. Peter Naur Za fundamentalne doprinose dizajnu programskih jezika i definiciji programskog jezika Algol 60, dizajnu jezičnih procesora, te umijeću i praksi računalnog programiranja.
2006. Frances E. Allen Za pionirske doprinose u teoriji i praksi tehnika optimizirajućih prevodilačkih programa koji su postavili temelje modernih optimizirajućih prevodilačkih programa i automatskog paralelnog izvođenja.
2007. Edmund M. Clarke, E. Allen Emerson i Joseph Sifakis Za (njihove uloge) u razvoju modela visoko učinkovite tehnologije verifikacije, široko usvojen od strane hardverske i softverske industrije.
2008. Barbara Liskov Za doprinos praktičnih i teorijskih temelja programskog jezika i projektiranja sustava, posebno u vezi s podacima apstrakcije, tolerancije kvarova, i distribuiranog računarstva.
2009. Charles P. Thacker Za svoj pionirski dizajn i realizaciji Xerox Alto, prvog modernog osobnog računala, i za njegov doprinos u Ethernet i tablet računalima.
2010. Leslie Valiant Za transformacije doprinosa u teoriji računanja, uključujući teoriju vjerovatnosti oko ispravnog (PAC) učenja, složenosti popisivanja i algebarskog izračunavanja, te teorije paralelnih i distribuiranih računarstava.
2011. Judea Pearl Za temeljni doprinos umjetne inteligencije kroz razvoj računa za vjerovatnost i uzročnost rasuđivanja.
2012. Shafi Goldwasser i Silvio Micali Za transformativni rad koji je postavio složenosno-teoretske temelje za kriptografiju i u proces je uveo nove metode za učinkovito provjeravanje matematičkih dokaza u teoriji složenosti.
2013. Leslie Lamport Za temeljni doprinos u teoroji i praksi distribuiranih i istodobnih sustava,i osobito izuma kao što su kauzalnosni i logički satovi.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]