Uholaže

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Uholaže
Obična uholaža (Forficula auricularia)
Obična uholaža (Forficula auricularia)
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Insecta
Podrazred: Pterygota
Red: Dermaptera
De Geer, 1773
Područje života
Podredovi
Sinonimi
*Euplecoptera
  • Euplexoptera
  • Forficulida

Uholaže (Kožaši; Dermaptera) su red manjih, vitkih, ponešto sploštenih kukaca kojima su krila su jako smanjena i čvrsto hitinizirana u sjajni oklop koji sliči koži a obilježava ih par oštrih jako hitiniziranih izraštaja (cerci) na zatku. Nazvane su prema pogrešnom vjerovanju da mogu ući u uho te snažnim škaricama probiti bubnjić.

Obalna uholaža (Labidura riparia)
Gnijezdo obične uholaže, jaja i mlade ličinke.
Labia minor afrička je vrsta prenesena u Europu. Zadržava se na sunčanim mjestima. Duga je do pola centimetra.

Izgled[uredi VE | uredi]

Tijela su im smeđe do crne boje. Stražnja se krila pri mirovanju slažu uzduž i poprijeko tako da stanu pod mala prednja krila. Rijetko lete. Neke vrste nemaju krila. Prvi prsni kolutić je velik i pokretan. Nitasta ticala su im srednje duljine. Noge služe za hodanje. Kliješta su u mužjaka krupnija i zakrivljenija nego u ženke a služe za obranu od drugih malih životinja, u nekih vrsta za slaganje krila pod pokrilje, u nekih pri parenju. U opasnosti ih prijeteći podižu.

Prehrana[uredi VE | uredi]

Po danu se uglavnom skrivaju, a po noći se hrane najčešće trulim biljnim plodovima, biljnim ušima, grinjama i jajima leptira.

Ličinke[uredi VE | uredi]

Ženke uholaže čuvaju svoja jaja i neko vrijeme njeguju svoje mlade ličinke. Tijekom razvoja ličinke se presvlače oko 5 puta.

Poznatije porodice[uredi VE | uredi]

Poznato je oko 1 800 vrsta, koje su podijeljene u 12 porodica i tri podreda. Podred Forficulinea sadrži, između ostalih, porodice koje žive u Hrvatskoj: obalne uholaža (Labiduridae), prave uholaže (Forficulidae), Labiidae.

Najpoznatija porodica podreda Arixeniinea je Arixeniidae a podreda Hemimerinea je Hemimeridae. Žive kao nametnici na sisavcima.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8