Ukrajinska pravoslavna Crkva
Ukrajinska pravoslavna Crkva stvorena je 988. godine službenim pokrštavanjem Kijevske Rusi no danas nije jedinstvena što je posljedica vrlo burne ukrajinske povijesti u kojoj je Crkva imala često i političku ulogu. Dio Ukrajinaca u Rusiji odnosno ukrajinskih crkvenih dužnosnika također je imao vrlo veliku ulogu u razvoju Ruske pravoslavne crkve koju su doživljavali kao vlastitu u sklopu izgradnje jedinstvenog Ruskog Imperija.[1]
Ukrajinska pravoslavna crkva podijeljena je između tri glavne pravoslavne Crkve:
- Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata okuplja najveći broj ukrajinskih vjernika, a reformirana je uspostavljanjem neovisne Ukrajine. Ima velike simpatije i pretendira zauzeti čelno mjesto Crkve u Ukrajini.
- Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata druga je po broju okupljenih vjernika i autonomna sljednica Ruske pravoslavne crkve iz razdoblja Sovjetskog Saveza. Za sada je jedini službeni predstavnik među ostalim Pravoslavnim crkvama. U svojim redovima okuplja višemilijunsku rusku manjinu u Ukrajini.
- Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva osnovana je 1921. nakon uspostavljanja Ukrajinske Narodne Republike i prema ukrajinskim stručnjacima jedini je relevantan sljednik Ukrajinske nacionalne crkve osnovane 988. godine u Kijevskoj Rusi. Okuplja relativno malen broj vjernika u Ukrajini i dijaspori te se zalaže za stvaranje jedinstvene Ukrajinske pravoslavne crkve.
U Ukrajini također živi veliki broj pravoslavnih vjernika koji ne priznaju ni jedan od spomenutih Patrijarhata. To je posljedica velike politizacije u crkvenim redovima i čestog pritiska Ruske pravoslavne crkve koja se već stoljećima iz političkih razloga protivi uspostavljanju posve neovisne, jedinstvene i međunarodno priznate Ukrajinske pravoslavne crkve.[2][3][4]
Posebno mjesto u ukrajinskoj crkvenoj povijesti zauzima Ukrajinska grkokatolička crkva koja je zadržala autohotni ukrajinski crkveni identitet i pretendira na mjesto čelne crkve u Ukrajini. Po svom velikom broju crkvenih institucija nalazi se na drugom mjestu.[5]
Sadržaj |
Rusko-ukrajinski crkveni odnosi [uredi]
Ukrajinska pravoslavna crkva do danas nije razriješila pravno-politička pitanja sa Ruskom pravoslavnom crkvom koja se protivi njezinoj samostalnosti. Razlog tim nesuglasicama nalazi se u vrlo složenoj povijesti i činjenici da je Ukrajina više stoljeća bila rusko-carska i potom rusko-sovjetska kolonija. Posebno je problematično razdoblje u 16. stoljeću kada su Ukrajinci prešli na Katoličanstvo i prihvatili autoritet Rima jer je Carigrad pao u ruke Turcima. Dodatan problem stvorila je Ruska pravoslavna crkva koja je ukrajinske grkokatolike u 17. počela preobraćivati na Pravoslavlje te je navodno «nelegalno» preuzela nadležnost nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom koja je do Brestske crkvene unije bila posve neovisna, jedinstvena te odgovorna jedino Carigradskom patrijarhatu i potom Vatikanu. Ti su postupci doveli do toga da su se Ukrajinci u 18. stoljeću u sklopu Ruskog Imperija masovno okretali od nove rusificirane Crkve na prostorima Ukrajine koja je često zagovarala jedinstvo s Rusijom i potpuno ukidanje prethodno dogovorene ukrajinske autonomije.[6]
U Ukrajini se često napominje činjenica da je 1686. godine Carigradski patrijarhat pod turskim okupacijskim pritiskom nelegalno prepustio svoju nadležnost nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom u Kijevu i svom Rusi-Ukrajinom jurisdikciji mlađeg Moskovskog patrijarhata odnosno danas Ruskoj pravoslavnoj crkvi.[7] Nisu se još razriješile pravno-političke nesuglasice između Ukrajinskih crkvi Kijevskog i Moskovskog patrijarhata. Jedna od njih zastupa stajališta potpune neovisnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, a druga autonomiju u sklopu Ruske pravoslavne crkve.[8]
Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata smatra se i dalje direktnim nasljednikom Kijevske crkve Sv. Volodimira uspostavljene u 10. stoljeću pokrštavanjem Kijevske Rusi i Ukrajine (sinonim za kršćansku maticu Kijevske Rusi). U kršćanskim istočnoslavenskim krugovima staru Kijevsku Rus' dovode u izravan kontakt sa današnjom Ukrajinom što je od izuzetnog značaja za poglavara Ruske pravoslavne crkve Patrijarha Kirila.[9][10] Autoritet Crkve u tradicionalno jakoj kršćanskoj zemlji Ukrajini koristi se često kao političko sredstvo pri postizanju određenih ciljeva što pogoduje jačanju ateizma i nakon sloma SSSR-a. Ukrajinci u Rusiji također su kroz povijest imali poseban značaj kada je u pitanju razvoj Ruske pravoslavne crkve što danas dodatno komplicira i ovako složene odnose.
Vidi još [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ The Orthodox Church in the history of Russia, by Dimitry Pospielovsky
- ↑ Ukrajinci prosvjeduju protiv moskovskog pape
- ↑ Patriarch Kirill against Independent Ukraine Church
- ↑ KYIV PATRIARCH WARNS AGAINST LIQUIDATION OF INDEPENDENT ORTHODOX CHURCH
- ↑ The Conversion of Ukraine and Tensions Between East and West
- ↑ Orthodox Church divisions in newly independent Ukraine, 1991-1995.
- ↑ Časopis Matice hrvatske, 3, Zagreb – Prosinac 1997. – Ukrajina (str. 171-340), ured. Vlaho Bogišić – Brestska crkvena unija, autor Dmitro Stepovik, (str. 223-226).
- ↑ Ukraine leader pleads for independent church
- ↑ Patriarch Kirill praises changes in Ukraine since election
- ↑ ПАТРІАРХ КИРИЛ ЗДІЙСНЮЄ СВІЙ ТРЕТІЙ ВІЗИТ В УКРАЇНУ
Vanjske poveznice [uredi]
- orthodoxy.org (ukr.)
