Uljana repica
| Uljana repica | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Brassica napus
|
||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||
| Sistematika | ||||||||||
|
||||||||||
|
|
||||||||||
| Brassica napus L. |
||||||||||
| Područje života | ||||||||||
Uljana repica (lat. Brassica napus) je industrijska biljka.
Koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i za biodizel. U prosjeku 1 hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela [1]
Najveći proizvođači su u zemljama Europske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema Američkom Odjelu za poljodjelstvo, uljana repica je bila trećim glavnim izvorom biljnog ulja 2000., nakon soje i palme uljarice (Elaeis guineensis). Drugi je svjetski glavni izvor proteinske hrane, iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.
U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese.
Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu.
U poljodjelstvu se koristi za plodosmjenu, u smjeni uzgoja pšenice i kukuruza.
U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.
Izvori i referencije [uredi]
- ↑ Glas Koncila br.38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.
