Upravna podjela NDH

Izvor: Wikipedija

Lipanj 1941.[uredi | uredi kôd]

Tijekom lipnja je dogovorena upravna podjela NDH:

Sporni teritoriji[uredi | uredi kôd]

Mađarska je pripojila Međimurje 16. travnja 1941. godine bez pristanka vlasti NDH, a 11. travnja 1941. godine, Mađarska vojska okupirala je Baranju. NDH to nikad nije priznala. Ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković ocijenio je da su odnosi NDH s Mađarskom u beznadnom položaju, a prigodom sazivanja Sabora 24. veljače 1942. izjavio je da Međimurje "smatra sastavnim dijelom NDH".[1] Premda je Mađarska Međimurje inkorporirala u Zaladsku županiju, NDH je ipak zadržala upravu za kotare Čakovec i Prelog. Oni ipak nisu djelovali u tim gradovima, ali jesu u Varaždinu, u NDH. Međimurje je upravno pričalo velikoj župi Zagorju, a u zemljovidima unošeno u granice NDH.[2]

Srpanj 1941.[uredi | uredi kôd]

Podjela NDH na župe, prije pada Italije

NDH je bila podijeljena na 10 velikih župa. Nakon priprema, koje su trajale četiri mjeseca, napravljena je u srpnju 1941. konačna podjela na 22 velike župe:

velika župa sjedište
Zagorje Varaždin
Prigorje Zagreb
Bilogora Bjelovar
Baranja Osijek
Vuka Vukovar
Posavje Brod na Savi
Livac i Zapolje Nova Gradiška
Gora Petrinja
Pokupje Karlovac
Modruš Ogulin
Vinodol-Podgorje Senj
Cetina Omiš
Hum Mostar
Dubrava Dubrovnik
Vrhbosna Sarajevo
Usora i Soli Tuzla
Lašva i Glaž Travnik
Pliva i Rama Jajce
Krbava i Psat Bihać
Sana i Luka Banja Luka

Kotari u NDH[uredi | uredi kôd]

Podjela NDH na kotare, prije pada Italije
... i nakon pada Italije
Velika župa Kotari
Baranja Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Virovitica
Bilogora Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje, Koprivnica, Križevci
Bribir - Sidraga Grahovo, Drniš, Knin
Cetina Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš, Sinj
Dubrava Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje; Kotor
Gora Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak
Hum Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje, Posušje
Krbava - Pset Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petrovac, Cazin
Lašva - Glaž Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica, Žepče
Lika - Gacka Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Udbina
Livac - Zapolje Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor
Modruš Delnice, Ogulin, Slunj, Vrbovsko
Pliva - Rama Bugojno, Duvno, Glamoč, Jajce, Kupres, Livno, Prozor, Varcar Vakuf
Pokupje Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnić, Topusko
Posavje Bijeljina, Brčko, Brod, Derventa, Gradačac, Županja
Prigorje Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Zagreb
Sana - Luka Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most
Usora - Soli Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić, Tešanj, Tuzla, Zvornik
Vinodol - Podgorje Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kraljevica, Novi, Senj
Vrhbosna Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica
Vuka Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun
Zagorje Čakovec, Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Varaždin, Zlatar

Padom Italije, još neki krajevi su kao posebni kotari ušli u sastav NDH.

Izvori[uredi | uredi kôd]