Urartski jezik

Izvor: Wikipedija

Urartski
Države govorenja:
Regije govorenja:	oko jezera Van u Truskoj
Broj govornika:	izumro
Rang:
Razredba:	huritsko-urartski urartski
Službeni status
Služben u:
Regulatori:
Jezični kôd
ISO 639-1:	—
ISO 639-2:	mis
ISO 639-3:	—
Vidi također: Jezik | Dodatak:Popis jezika

Urartski jezik (također nazivan i vanski, u starijoj literaruri turanski, kaldejski) je uvriježen naziv za jezik koji se govorio na području drevne kraljevine Urartu oko jezera Van u danjašnoj Turskoj.

Prvi put je zabilježen u 9. stoljeću pr.n.e., a smanjuje se nakon pada države Urartu 585 pr.n.e. Nakon 500. pr.n.e. govorio ga je samo uzak krug ljudi.

Sadržaj 1 Vidi još 1.1 U Wikipediji 1.2 Literatura 1.3 Vanjske poveznice

[uredi] Vidi još

[uredi] U Wikipediji

• Hurijski jezik
• Urartu
• Huritsko-urartski jezici

[uredi] Literatura

• C. B. F. Walker: section Cuneiform in Reading the Past. Published by British Museum Press, 1996, ISBN 0-7141-8077-7.
• J. Friedrich: Urartäisch, in Handbuch der Orientalistik I, ii, 1-2, pp. 31-53. Leiden, 1969.
• Gernot Wilhelm: Urartian, in R. Woodard (ed.), The Cambridge Encyclopedia of the World’s Ancient Languages. Cambridge, 2004.
• Mirjo Salvini: Geschichte und Kultur der Urartäer. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1995.
• Jeffrey J. Klein, Urartian Hieroglyphic Inscriptions from Altintepe, Anatolian Studies, Vol. 24, (1974), 77-94.

[uredi] Vanjske poveznice

• Englesko-urartski rječnik zasnovan na listi riječi Melikischvilija, 1971
• Popis luvijskih hijeroglifa (PDF)

Nedovršeni članak Urartski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.