Uru-Chipaya

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Uru-Chipaya, ime dano porodici indijanskih jezika u područjima Bolivije, čija je moguća srodnost sa starim populacijama Arawaka, kojima se još u andskim predjelima pripisuje Indijance Chango i Puquina. Porodica Uru-Chipaya, povezuje se i sa porodicom Mayan, u veliku porodicu Macro-Mayan, a obuhvaća istoimena plemena po kojima je dobila ime.

Uru Indijanci sebe nazivaju Kot'suñ (na uru jeziku "gente del lago"; jezerski narod) i nastanjeni su na plovećim otocima na jezeru Titicaca i na rijeci Desaguadero, i sebe smatraju najstarijim narodom naa bolivijskom altiplanu[1]. Pleme Chipaya živi u područjku slane pustinje (slanjača) Salar de Coipasa, a njihov ogranak Morato kod jezera Lago Poopó.

Neki autori tvrde da Uru Indijanci svoj jezik nazivaju pukina ili bukina (Métraux, 1935b: 89) kako bi ga razlikovali od ajmarskog. Uruquilla kako se još naziva jezik uru, da nije isto što i pukina (puquina) i uru, govore stari dokumenti iz ranog 16. stoljeća[2]. Do zbrke sa imenima koji su izavali raspravu u jezičnim krugovima,izazvao je proces pukinizacije nekih Urukilla Indijanaca, koji su kasnije ajmarizirani. Naziv Urukilla nekad je označavao posebnu etničku skupinu koja se spominje uz Indijance Uru, Aymara i Sevaroyo (Espinoza Soriano, 1575-1577[3], gdje se kaže da su uru među njima najmalobrojniji.

Jedini izdanak pukina jezika danas je callahuaya, kojim govore Indijanci Callahuaya sjeveroistočno od jezera Titicaca, a na glasu su kao iscjeljitelji. Uru Indijanci sve više preuzimaju kastiljski i quechua jezik i polako se tope u druge populacije.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]