Uskoplje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Uskoplje. Za druga značenja, pogledajte Uskoplje (razdvojba).
Uskoplje
Grad Uskoplje
Grad Uskoplje
Grb
Grb
Koordinate: 43°56′N 17°35′E / 43.933°N 17.583°E / 43.933; 17.583Koordinate: 43°56′N 17°35′E / 43.933°N 17.583°E / 43.933; 17.583
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of Central Bosnia Canton.gif Županija Središnja Bosna
Vlast
 - Gradonačelnik Sead Čaušević (Stranka demokratske akcije)
Površina
 - Općina 402,7 km²
Visina 673 m
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 5.344
 - Urbano područje 25.181 (općina)
Poštanski broj 70280
Pozivni broj (+387) 030
Službena stranica www.gornjivakuf-uskoplje.ba
Zemljovid
Položaj općine Uskoplje u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Uskoplje u Bosni i Hercegovini

Uskoplje je općina u Županiji Središnja Bosna, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Godine 2001. odlukom visokog predstavnika u BiH nosi službeni naziv Gornji Vakuf-Uskoplje.[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Uskoplje je srednjobosanski grad smješten u gornjem toku rijeke Vrbas. Leži u 27 km dugoj i 2 km širokoj Skopaljskoj dolini. Okružen je planinama Vranicom s istočne i Radušom sa zapadne strane, dok se na jugu nalazi prijevoj Makljen. Prema sjeveru se nastavlja dolina Vrbasa ka Bugojnu i Donjem Vakufu. Osima s Bugojnom, uskopaljska općina graniči s općinama Novi Travnik, Fojnica, Konjic, Prozor-Rama i Kupres. Od značajnih vodotoka uz Vrbas, tu su i Bistrička rika, Trnovača, Krušćica, Voljišnica i Tuščica. U samom gradu postoji potok Barica u koju se ulijeva sezonski potok Uševica, dok su potoci Ilidža i Javić od 1964. godine uključeni u kanalizacijsku mrežu.[2] Najveća nadmorska visina općine je 2112 metara koliko iznosi najviši vrh Vranice Nadkrstac. Osim Nadkrstca postoji više vrhova Vranice viših od 2000 metara, a svojom visinom ističe se Ločika sa 2107 metara nadmorske visine. [3] Uskopaljska crkva se nalazi na 669 metara nadmorske visine.

Klima je zbog veće nadmorske visine (za oko 100 m), blizine velikih planinskih masiva Vranice i Raduše, a time i većeg provjetravanja, oštrija u odnosu na umjerenu kontinentalnu klimu na području nizvodno uz Vrbas. Ljetne temperature su u prosjeku nešto niže, ljetne noći svježije i bez većih amplituda što pogoduje povrtlarskim kulturama.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Gornji Vakuf

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Gornji Vakuf / Uskoplje imala je 25.181 stanovnika, raspoređenih u 51 naselju.[4] [5]

Stanovništvo općine Gornji Vakuf / Uskoplje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 14.063 (55,84%) 12.399 (55,27%) 10.482 (54,18%)
Hrvati 10.706 (42,51%) 9.574 (42,68%) 8.605 (44,48%)
Srbi 110 (0,43%) 133 (0,59%) 141 (0,72%)
Jugoslaveni 158 (0,62%) 173 (0,77%) 18 (0,09%)
ostali i nepoznato 144 (0,57%) 153 (0,68%) 98 (0,50%)
ukupno 25.181 22.432 19.344

Gornji Vakuf / Uskoplje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Gornji Vakuf / Uskoplje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 3.274 (61,26%) 2.230 (60,31%) 1.694 (68,72%)
Hrvati 1.805 (33,77%) 1.228 (33,21%) 651 (26,40%)
Srbi 80 (1,49%) 105 (2,84%) 79 (3,20%)
Jugoslaveni 134 (2,50%) 106 (2,86%) 13 (0,52%)
ostali i nepoznato 51 (0,95%) 28 (0,75%) 28 (1,13%)
ukupno 5.344 3.697 2.465

Popis Hrvata katolika u Uskoplju 1743.[uredi VE | uredi]

  • broj sela: 15
  • broj kuća: 115
  • odrasli: 595
  • djeca: 354
  • ukupno stanovnika: 949 [6]

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Batuša, Bistrica, Bojska, Boljkovac, Borova Ravan, Crkvice, Cvrče, Dobrošin, Donja Ričica, Dražev Dol, Duratbegović Dolac, Duša, Gaj, Galičica, Grnica, Gornja Ričica, Gornji Mračaj, Hrasnica, Humac, Jagnjid, Jelače, Jelići, Kozice, Krupa, Kute, Lužani, Mačkovac, Mračaj, Osredak, Pajić Polje, Paloč, Pidriš, Ploča, Podgrađe, Pridvorci, Rosulje, Seferovići, Seoci, Smrčevice, Svilići, Uzričje, Vaganjac, Valice, Vilić Polje, Voljevac, Voljice, Vrse, Zastinje i Ždrimci.

Uprava[uredi VE | uredi]

Šef izvršne vlasti u općini je načelnik, a legislativnu funkciju ima Općinsko vijeće koje ukupno ima. Općinsko vijeće broji 23 člana.

Sastav Općinskog vijeća Uskoplja po izborima iz 2012.
stranka broj zastupnika
SDA 9
HDZ BiH 4
SDP BiH 2
HDZ 1990 2
SBiH 2
SBB 2
HSP BiH 1

Povijest[uredi VE | uredi]

Sutina kod Jagnjida

Prapovijest[uredi VE | uredi]

Područje Uskoplja nastanjeno je od najstarijih vremena. Iz vremena bakrenog doba 2500. - 2400. godine prije Krista poznato je naselje Pod u susjednom Bugojnu. Postojala su gradinska naselje u Krupi, u Boljkovcu i na Sutini u Jagnjidu iz brončanog ili željeznog doba. Prapovijesna gradina bila je i na Šarampovu, dok se tumul iz brončanog doba nalazi na Paloču.[7]

Stari vijek[uredi VE | uredi]

U Krupi su pronađene tri bronce Kartage i Numidije iz 2. stoljeća pr. Kr. koje predstavljaju najstarije, pronađene, antičke novce na području Skopaljske doline.[7]

Područje današnjeg Uskoplja za Batonskog rata zauzima Germanik. Ilirska naselja uništavaju ili zauzimaju Rimljani. Najpoznatije rimsko naselje je bilo na Crkvini (Grudine) u Čipuljiću kod Bugojna koje se nazivalo Bisteus. Poznato je i rimsko naselje Ad Matricem za koje se točno ne zna gdje se nalazilo (najvjerojatnije na Vrsima). Rimsko naselje iz 1. do 3. st. bilo je u Volarima[8], iz nešto kasnijeg perioda je naselje na Mehurištima (Kute)[9]. Rimska naselja bila su i na Pavlinama u Bistrici[9] i Rževinama u Vilić Polju[9]. Na gradini Sutini bila je stražarnica za nadziranje prometnih komunikacija. U blizini, u Jagnjidu, nalazilo se nekoliko rimskih zgrada od kojih su bili očuvani temelji.[10] Na lokalitetu Dimnjače kod Humca na desnoj obali Vrbasa nalazilo se rimsko naselje. Ostaci zidova, promjera od 60 do 80 cm, bili su vidljivi sve do otvaranja površinskog kopa rudnika lignita na tom mjestu.[11] Rimska su naselja obično bila građena od klesanog kamena, opeke i crijepa.[10][9][11] Osnova čitavog života tadašnjeg stanovništva bilo je rudarstvo.

Na Šarampovu (Glavici) nalazila se ranokršćanska bazilika koja je istraživana u ljeto 1958. godine,[2] a sastojala se od naosa, pronaosa i apside .[2] Uz ovaj objekt nalazila se kasnoantička grobnica sa nadgrobnom pločom Rimljanina Aurelija Tirona koja je uz rimsku opeku sa žigom Bisteus iz Bugojna jedini rimski epigrafski spomenik iz ovoga kraja.[12]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Hrvati prilikom doseljenja, krajem VI. i početkom VII. stoljeća, nastanjuju i Skopaljsku dolinu.

U vrijeme stvaranja kneževina Uskoplje je dio Primorske Hrvatske, kao i Hrvatske u vrijeme kraljevstva. Spominje se Uskoplje u sastavu Kraljevine Hrvatske u vrijeme kralja Tomislava, te u vrijeme kralja Mihajla Krešimira II. (kao pogranični kraj, nedaleko od tromeđe Hrvatske, Srbije i Zahumlja) i Stjepana Držislava. Za vrijeme njegovih sinova Svetoslava Suronje, Krešimira i Gojslava izbija građanski rat kojeg koristi bugarski car Samuilo, pa ovladava Bosnom. Ista je sudbina snašla i područje Uskoplja. Samuilo je poražen od bizantskog cara Bazilija II. koji osvaja dijelove Hrvatske, pa i Uskoplje.

Uskoplje je ponovno u Hrvatskoj u vrijeme Petra Krešimira IV. 1069. god.. Tada se župa Uskoplje nalazila u susjedstvu župa Rame, Plive, Lepenice i Lašve. Župa Uskoplje se u povijesnim dokumentima u srednjem vijeku spominje pod različitim nazivima: Uskoplje, Vzcople, Vskopio, Usthopiye, Schoppie, Scopie, Uskopyu, Skoplje.

U vrijeme bitke na Gvozdu 1097., uskopaljski kraj je opet pogranični: zapadno od Vrbasa je u Hrvatskom Kraljevstvu, dok je istočni dio u Duklji.

Početkom XII. st. Bosnu kao svoju pokrajinu spominje Bela II. Slijepi, hrvatsko-ugarski kralj.

Krajem XII. stoljeća Uskopljem i Bosnom vlada ban Kulin. Uskoplje se, 1230., unutar države Bosne, nalazilo u banovini Usori, na spoju Plivske župe i Luke.

Godine 1241. dolazi do provale Tatara kroz čitavu Bosnu i Hrvatsku što je ostavilo tragične posljedice. Banovina Bosna, a s njom i Uskoplje su u sastavu Hrvatske za vrijeme knezova Šubića od 1292. do 1322. godine. Nakon poraza Šubića Ban Stjepan II. Kotromanić je zagospodario i Uskopljem, kojim kasnije vlada i Tvrtko I.. U to vrijeme, uskopaljski je kraj, kao dio banovine Bosne, graničio sa Zapadnim stranama prema jugozapadu i Donjim Krajima prema sjeverozapadu.

Najpoznatija srednjovjekovna naselja na području Skopaljske doline su: Vesela Straža, Susid (Susidgrad) i Biograd. Vesela Straža postaje najvažnije mjesto srednjovjekovnog Uskoplja. Najnapučenije područje na prostoru današnje opčine bila je: Bistrica. Dok su Ždrimci, Pridvorci, Donja Ričica, Ljubova, Voljice, Dobrošin i samo područje grada također bili gusto naseljeni. Tomu svjedoče i srednjovjekovna groblja odnosno nadgrobnici. Prema oblicima, natpisima i ukrasima na stećcima može se vidjeti da su ugledni rodovi živjeli na području Bistrice i Vrsa. Najveći broj stećaka nalazio se u Bistrici (140) i Ždrimcima (105), dok je ukupan broj zabilježnih stećaka - 605.[7]

Neki izvori spominju ranokršćanske crkve u Bistrici i u Crkvicama (Privor). Biskup Mato Delivić 1737. godine spominje ruševine dvaju samostana u Voljicu od kojih jedan povezuje s benediktincima.[13] Mnogi toponimi poput: Crkvina, Crkvište, Misni Dolac, Otarije, Otarine i dr. vjerojatno kriju temelje crkava i samostana. U Dobrošinu biskup Delivić spominje Crkvu sv. Ivana Krstitelja[13], dok nekoliko stoljeća ranije Bela IV u povelji spominje crkvu istog naziva koja se traži i u Jelićima (Privor), a crkva iz Beline povelje mogla bi biti bilo gdje u Uskoplju. Biskup također spominje i ruševine nekog samostana u Bistrici.[13]

Od početka petnaestog stoljeća u Bosnu prodiru Turci, pa i u Uskoplje 1414. godine, na čelu s Ishak-begom Isakovićem, na strani Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji gospodari i Uskopljem, a protiv Žigmunda Luksemburškog.

Krajem 15. stoljeća, Uskoplje je crkveno pripadalo Bosanskoj biskupiji.

Osmanlijsko doba[uredi VE | uredi]

Nakon 1414. godine, 1463. godine ovaj prostor osvajaju Turci. Hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin zajedno s velikašima hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom te sinovima Vlatkom i Vladislavom od srpnja do listopada 1463. godine, izbacio je Osmanlije iz svih svojih krajeva, a Vladislav je to uspio uraditi i s Uskopljem, pa mu je Matijaš Korvin za zasluge i darovao Veselu Stražu.

Osmanlije ga ponovo osvajaju 1468. godine. Uskoplje je u tom vremenu bilo potpuno opustošeno, jer je bilo granično područje, a definitivno je pod osmanlijskom vlašću od 1503. godine Biograd postaje Ak-hisar (Prusac), središte nahije. Osmanlije su u nekoliko navrata gotovo u potpunosti istrijebili katolike s ovih prostora. Sami osmanlijski izvori govore o islamizaciji hrvatskog, kao i o dolasku vlaškog pučanstva.

Posebno teško stanje je bilo od 1516. do 1540. godine, kao i u vrijeme Kandijskog rata od 1645. do 1669. godine. U to vrijeme franjevci su bili prisiljeni 1659. godine odvesti iz Bosne oko 3000 katolika. Izvješće iz 1675. g. spominje u Skoplju 530 katolika. Teško stanje se nastavlja i u vrijeme Bečkog rata od 1683. do 1699. godine. Rat su često pratile, pošasti, suše i kuge. Nakon spaljivanja ramskog samostana 1687. i bijega ramskih franjevaca i dijela bosanskih katolika (oko 5.000 obitelji) pastorizaciju skopaljskog kraja preuzima fojnički samostan.

Uskoplje je stradalo i za Morejskog rata, u pohodima mletačkih postrojbi Stojana Jankovića. Nakon što su opustošeni krajevi u dubini teritorija Osmanskog Carstva (Livanjsko, Duvanjsko, Kupreško i Glamočko polje, Varcar-Vakuf, Lika, Zagora), na red je došlo i Uskoplje: u srpnju 1692. je bilo opustošeno je prvi put, a u srpnju iduće godine Uskoplje je pretrpjelo novi napad.[14]

Prvi spomen župe Skoplje je iz 30-ih godina 18. stoljeća, a njen se teritorij poklapao sa srednjovjekovnom župom Uskoplje. Ne zna se točno kada je župa Skoplje nastala, ali se zna da je postojala prije 1675. godine.[15] Godine 1737. fra Mato Delivić spominje župu Skoplje s 370 katolika. Tijekom 18. i početka 19. stoljeća ovu župu spominju apostolski administratori Bosanskog vikarijata u osam izvješća. Godine 1858. župa Skoplje je podijeljena na dva dijela: u sjevernom dijelu osnovana je župa Malo Selo (Bugojno), a u južnom župa Skoplje Gornje. Od 1844. župom Skoplje Gornje počinje se nazivati područje današnje općine. Sjedište župe je bio grad Uskoplje još od 1802. godine. U sjedištu župe 1847. godine bile su 64 katoličke kuće. U župi Gornje Skoplje je 1855. godine ukupno živjelo 2.898 katolika (osim Rostova i Sebešića to je područje današnje općine). Sjedište župe navodi se pod imenom Skoplje Gornje.[7] Prvu župnu crkvu počelo je graditi 1869. godine župnik fra Pavao Vukadin[16], dok je crkva 1873. pokrivena.

Austro-Ugarska uprava[uredi VE | uredi]

Ma Bečkom kongresu 1878. godine donesena je odluka da se Bosna i Hercegovina stavi pod upravu Austro-Ugarske, pa je tako Uskoplje nakon višestoljetne Osmanske vlasti došlo pod upravu Austrijanaca. Austro-Ugarska uprava obilježena je početkom industrijalizacije, reorganizacijom uprave, poboljšavanjem cestovnog i željezničkog prometa, kulturnim i političkim organiziranjem pučanstva, gradnjom i renoviranjem crkava, izradom katastra i mnogim drugim.

U to vrijeme BiH je podijeljena na kotare, pa je tako Uskoplje postalo gradska općina u sastavu Bugojanskog kotara zajedno s Bugojnom i Donjim Vakufom. U središtu općine bila je kotarska ispostava[17], a između ostalih postojale su tri džamije, medžlis, džemat, katolička crkva, župni ured, osnovna škola s četiri razreda, mekteb, ambulanta i poštanski ured. Prema posljednjem austrougarskom popisu iz 1910. na području Bugojanskog kotara živjelo je 32.371 stanovnik.[7]

Za vremena Osmanskog carstva korištene su ceste izgrađene u srednjem vijeku pa i ranije. Dolaskom Austrijanaca, te su ceste renovirane, a izgrađene su i nove pa je tako Uskoplje povezano s Ramom.[18]

U vrijeme austrougarske vladavine Uskoplje je postalo značajno za tadašnju vlast zbog prirodnog bogatstva ponajprije rude i šume, te poljodjelski proizvodi i stočarstvo. Eksploatacija šumskog bogatstva bila je glavna industrijska grana ovoga kraja. Dok se rudarstvo razvilo u jugoistočnom dijelu današnje opine, u Privoru.

Od prve Jugoslavije do danas[uredi VE | uredi]

Sedamdesetogodišnja srpska uprava ponovo mijenja etničku strukturu Uskoplja na štetu Hrvata. Od 1. prosinca 1918. Uskoplje je u sastavu Kraljevine SHS, koja se od 1929. zove Kraljevina Jugoslavija. Tada je Uskoplje u sastavu Primorske banovine. Ona je postojala do 1941. godine kada je na ovim prostorima započeo Drugi svjetski rat., napadom Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941.

U Drugom svjetskom ratu Uskoplje je u sastavu NDH tj. u kotaru Bugojno, velika župa Pliva-Rama. Velika većina stanovnika Uskoplja (Hrvata i katoličke i muslimanske vjere) sudjeluje u postrojbama tadašnjih Hrvatskih oružanih snaga, no, NDH, s druge strane, progoni Hrvate antifašiste (i općenito Hrvate političke protivnike), Židove, Srbe i Rome.

Partizanske jedinice u srpnju 1942. godine pokušavaju zauzeti uskopaljski kraj (4. proleterska brigada), ali su se povukli, to iznova rade i u kolovozu 1943. godine, kada ga i zauzimaju. Nakon zauzeća počinju progoni, uhićenja i čistke. Početkom 1944. godine njemačka 7. SS divizija "Princ Eugen" zauzima Skopaljsku dolinu i zadržava se do kraja siječnja.

Bugojno zauzimaju partizani, ali samo desetak dana do prodora 369. Vražje divizije 11. veljače koja ostaje u ovom kraju do 9. rujna 1944. godine.

Pripadnici hrvatske vojske su se povukli ka Travniku koji pada pod partizansku vlast 22. listopada. Partizani nakon toga čine stravičan zločin nad zarobljenim uskopaljskim (bugojanskim) Hrvatima. Mnogi Hrvati stradavaju i nakon rata od OZNA-e, a poslije i od UDBA-e. Teško je utvrditi točan broj stradalih jer se u komunističkoj Jugoslaviji nije smjelo ni spominjati te žrtve.

Poslije rata od 1945. do 1990. god. Uskoplje se nalazi u sastavu socijalističke Jugoslavije.

Od 1992. do 1994. Uskopljem bjesni rat. U sukobu između dviju vojska bilo je mnogo ranjenih i ubijenih, sela su spaljena, domovi opljačkani, narod je bježao. Uskoplje je bilo podijeljen grad. Na siloviti bošnjački napad, uskopaljski HVO je snažno odgovorio te je zadržao jednu polovicu grada. Taj dio grada pod kontrolom HVO-a zove se Uskoplje, a pod nadzorom Armije BiH Gornji Vakuf, a to je naziv grada poslije osmanlijske okupacije Bosne i za vrijeme socijalističke Jugoslavije.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poljoprivreda i stočarstvo[uredi VE | uredi]

Nasadi kukuruza nedaleko Uskoplja

U vrijeme ratnih djelovanja poljoprivreda i stočarstvo pretrpjeli su ogromne materijalne štete. Poljoprivredna proizvodna je skoro u potpunosti prekinuta, a stočni fond je i do 80% uništen.

Od ukupnog prostora općine na poljoprivredno zemljište otpada 16.230 hektara ili 40%, a od toga 5.800 čine oranice. Veći dio od 10.300 hektara ili 63% čine travnjaci, a tek 1% voćnjaci.

Prirodni i klimatski uvjeti, plodna zemlja vrbaske doline pružaju velike mogućnosti za razvitak poljoprivredne proizvodnje, posebno uzgoj krumpira, žitarica, repe te kupusa po kojem je ovaj kraj i poznat. Žitarice se u Uskoplju uzgajaju do 920 metara nadmorske visine.[19] Od voćaka dobro uspjevaju jabuke, šljive i kruške. Posljednjih nekoliko godina razvija se proizvodnja jagoda i malina.[20]

Stočni fond 2002. godine izgledao je ovako: 1650 komada goveda i 6.500 komada ovaca. Kada je riječ o proizvodnim kapacitetima u ovoj oblasti Uskoplje ima samo jednu mljekaru za otkup mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda u Pajić Polju. Velike površine pašnjaka na lokacijama Smrčevice i Vranice omogućavaju razvoj stočarstva.

Rudarstvo[uredi VE | uredi]

Prvi tragovi rudarstvu na području Uskoplja javljaju se u Mračaju i Mačkari gdje se oko 1000 pr. Kr. vadio bakar.[7] Zlato su u Uskoplju eksploatiralo još u vrijeme Dezitijata. Rimljani su intenzivno eksploatirali zlato na Vranici što potvrđuje više rudarskih okana, kao i u Bistrici i Krupi.[21] U srednjem vijeku zlato su eksploatirali saski rudari iz Erdelja.[22] U Bistrici i Batuši zlato je ispirano i u 19. stoljeću kada su u Uskoplje dolazili i dubrovački ispirači.[21]

Na području Mačkare nalaze se značajne naslage tetraedrita iz kojeg se dobivaju bakar i živa, ali i srebro i zlato. Bakar je ovdje eksploatiran u prapovijesno i rimsko doba[23], kao i u srednjem vijeku.[21] Za austro-ugarske uprave u Mačkari se eksploatiraju tetraedriti sve do 1917. godine. U Mračaju se proizvodio bakar i živine rude.[7]

Planina Radovan je bogata hematitom[24] i limonitom koji sadrži čak 52,75% sirovog željeza. Na području Sikirskog i Deralskog potoka u Privoru postoje naslage škriljevca i filita koji su obično tamnozelene ili, rjeđe, crne ili svijetlozelene boje. Naslage kvarcporfira nalaze se na Zec planini.[7]

1903. godine počinje jamska eksploatacija lignita u Gračanici. Površinski kop Dimnjače[25] otvoren je 1974. godine koji i danas radi. Naslage lignita se protežu od Ričice, pa sve do Prusca u donjovakufskoj općini. Uz rudnik lignita u općini postoje i rudnik barita Radovan, rudnik kvarca Smrčevice i rudnik gipsa u Bistrici. U južnom dijelu općine nalaze se rudišta bakra, željeza, zlata, srebra, žive, i dr.

Šumarstvo[uredi VE | uredi]

Područje uskopaljske općine bogato je šumama. Glavni dio čine miješane šume bukve i smreke koje rastu na smeđim tlima. Postoje i šume hrasta kitnjaka. Umjetni nasadi johe i vrbe se uglavnom nalaze uz Vrbas i njegove pritoke.[7]

Eksploatacija šume posebno je intenzivna bila za austro-ugarske uprave, pa su tako tadašnje suvremenije pilane bile na Trnovači, Mačkari i na području Točila na Raduši. Trenutačno na području općine postoji više pilana.

Šumama gospodari Šumarija Uskoplje koja je dio tvrtke Šume Herceg Bosne.

Turizam[uredi VE | uredi]

Zbog svog zemljopisnog položaja i klimatskih karakteristika Uskoplje je izuzetno povoljno za razvoj turizma. Planine Vranica i Raduša oduvijek su privlačile planinare ne samo iz ovih krajeva, nego i iz čitave bivše Jugoslavije.

Idealne su mogućnosti za lov i ribolov. Mnogobrojna jezera i rijeke: Ždrimačka jezera u čijoj se blizini nalazi istoimeni slap, Bistrička rika (poznato ribogojilište), planine Vranica i Raduša, Radovina, (“planinarski raj”), te izvorišta sve četiri uskopaljske rijeke. Zbog ratnih djelovanja neka od ovih izletišta su opustošena ili minirana.

Devet kilometara od magistralne ceste M-16.2 Uskoplje - Prozor-Rama nalazi se ski centar Raduša. Skijalište ima kapacitet od 3.000 skijaša, a posjeduje dvosjed žičaru (1900 m) i dvije vučnice Katuni (900 m) i Gare (600 m), te baby ski lift Ski škola (400 m).[26] Pri skijalištu se nalazi motel sa 50 ležajeva.[27]

Poznati Uskopljani[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Srednja škola Uskoplje

Temelje uskopaljskom obrazovanju udarili su franjevci 1852. godine kada su osnovali pučku školu. Najveće zasluge za tu školu imali su fra Pavo Miličević i fra Filip Kunić. Narodna osnovna škola otvorena je 1888. godine.[7]

Na području općine Uskoplje djeluju 4 osnovne i dvije srednje škole, te više područnih škola. Od toga tri osnovne i jedna srednja rade prema bošnjačkom planu i programu, te po jedna osnovna i srednja prema nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku. Srednje škole rade na principu dvije škole pod jednim krovom. Dvije osnovne škole nalaze se u samom gradu, a ostale dvije se nalaze u Pajić Polju i Voljevcu.

Područne četverogodišnje škole OŠ Uskoplje nalaze se u Podgrađu, Ždrimcima, Dobrošinu i na Pidrišu, dok OŠ Gornji Vakuf svoje područne škole ima u Voljicu, Bistrici i na Vrsima. OŠ Pajić Polje područne škole ima u Grnici i Bojskoj, a OŠ Voljevac ima samo jednu područnu školu i to u Borovoj Ravni.

Kultura[uredi VE | uredi]

Detalj sa Uskopaljskih jeseni, najznačanije kulturne manifestacije ovoga kraja

Na području općine djeluju nekoliko kulturno-umjetničkih društva.

Hrvatska uzdanica Uskoplje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hrvatska uzdanica Uskoplje

Hrvatska uzdanica Uskoplje je udruga građana osnovana 11. veljače 1995. godine. Iako je polje rada Hrvatske uzdanice iznimno široko, ona je u godinama svoga postojanja postala prepoznatljiva prije svega po svojoj izdavačkoj djelatnosti.

Uskopaljske jeseni[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Uskopaljske jeseni

Tradicionalnu kulturnu manifestaciju Uskopaljske jeseni, organizira Hrvatsko kulturno društvo Napredak, podružnica Uskoplje.

Šport[uredi VE | uredi]

Od objekata u gradu postoji nogometni stadion Košute za 5000 gledatelja, pri osnovnoj školi športska dvorana za košarku, odbojku i ostale športove, a uz srednju školu igralište ("Rudarevo", naziv je nastao zbog RK Rudar kako se ranije zvala Sloga) za rukomet i mali nogomet za oko 2000 gledatelja. U tijeku je gradnja gradske dvorane za razne športske aktivnosti na Bililu.

Promet[uredi VE | uredi]

Magistralna cesta M-16.2 Uskoplje - Prozor-Rama preko Makljena

Općina Uskoplje cestovnim prometom je povezana s Hercegovinom i južnim Jadranom (Mostar - Neum - Dubrovnik), zapadnim dijelom Bosne i srednjim Jadranom (Bugojno - Livno - Split), sjevernim dijelom Bosne (Jajce - Banjaluka) i središnjim dijelom Bosne (Bugojno - Travnik - Zenica).

Osim autobusnih linija s obližnjim Bugojnom i Donjim Vakufom, Uskoplje je povezano autobusnim linijama s gradovima diljem Bosne i Hercegovine kao i ostatkom Europe napose Hrvatskom, Austrijom i Njemačkom.[28]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Odluka o Općini Gornji Vakuf – Uskoplje
  2. 2,0 2,1 2,2 Ismet Dedić: Sanjajući zavičaj; Bugojno, 2006.
  3. http://www.treskavica.org/2011/04/04/locika-2107-m/, pristupljeno 5. prosinca 2012.
  4. Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo
  5. Popis po mjesnim zajednicama
  6. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 7,7 7,8 7,9 Ante Škegro: Uskoplje; Hrvatska uzdanica Uskoplje; Uskoplje, 1996.
  8. Esad Pašalić: Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini; Sarajevo, 1960., str. 40-41
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 Esad Pašalić: Antički tragovi iz okolice Bugojna i Gornjeg Vakufa, ; Glas. Zem. muz. 8; Sarajevo, 1953., str. 345-348
  10. 10,0 10,1 Ivo Bojanovski: Bosna i Hercegovina u antičko doba, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.
  11. 11,0 11,1 Ante Škegro: Kasnoantički kapitel sa Dimnjača kod Bugojna, Glas. Zem. muz. 45, 1990., str. 137-146
  12. Jozo Petrović: Novi arheološki nalazi iz doline Gornjeg Vrbasa, Glas. Zem. muz., 1960. - 1961.
  13. 13,0 13,1 13,2 J. Jelenić: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar 1927.
  14. Krešimir Kužić: Prilog biografiji nekih Kačićevih vitezova te podrijetlu stanovništva njihova kraja, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 47/2005., str.194.-195.
  15. K. Draganović: Jedan sudbonosni vijek u povijesti Hrvata katolika u Bosni, Sarajevo, 1940.
  16. Borivoj Batinić: Povijesni razvoj dušobrižništva skopaljskog kraja i ocjena sadašnjeg stanja, Zagreb, 1956.
  17. Rječnik mjesta Bosne i Hercegovine prema popisu stanovništva godine 1910., Sarajevo
  18. J. Vladić: Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu, Zagreb, 1991.
  19. Franjo Rački: Prilozi za geografsko-statistički opis bosanskog pašaluka, Starine JAZU XIV, Zagreb, 1882.
  20. Mnogi preživljavaju od branja šumskih plodova
  21. 21,0 21,1 21,2 V. Simić: Istorijski razvoj nsšeg rudarstva; Beograd, 1951.
  22. L. Đaković: Rudarstvo i topioničarstvo u Bosni i Hercegovini; Zenica, 1980.
  23. V. Čurčić: Prilozi poznavanju preistorijskog rudarstva i talioničarstva brončanog doba u Bosni i Hercegovini; Glas. Zem. muz. 20 (1908.) 77-90.
  24. Prilog poznavanju metalurških središta željeznodobnih naselja Srednje Bosne u svjetlu novih istraživanja – primjer autohtone i primarne metalurgije željeza u naselju
  25. O rudarima u BiH danas
  26. Ski Centri » Bosna i Hercegovina » Raduša
  27. Motel Pegasus
  28. Autobusni kolodvor: Vozni red

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Uskoplje.