Ustaška vojnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ustaška vojnica
Nezavisna Država Hrvatska
Utemeljena 1941.
Raspuštena 1944. (uklopljena u Hrvatske oružane snage)
Grane Pješaštvo
Stožer Glavni stožer Ustaške vojnice
Vodstvo
Vrhovni zapovjednik Ante Pavelić
Glavar Glavnog stožera Ustaške vojnice Franjo Lukac
Tomislav Sertić
Minimalna starost 18
Novačenje Dragovoljno služenje vojnog roka
Povezani članci
Povijest Drugi svjetski rat

Ustaška vojnica bila je vojni ogranak Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru Nezavisne Države Hrvatske tijekom drugog svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije je postala regularni dio oružanih snaga NDH. 1944. je zajedno sa Hrvatskim domobranstvom ujedinjena u Hrvatske oružane snage.

Sadržaj

Povijest[uredi]

Makedonski revolucionar Vlado Černozemski u ustaškoj odori u Italiji 1934. g.

Svoje korijene Ustaška vojnica ima u Ustaškoj vojsci koju je Ante Pavelić stvorio u emigraciji u Italiji od 1933. do 1937. godine. Nakon što je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska, Pavelićev zamjenik Slavko Kvaternik donio je zakon o osnutku Domobranstva kao regularne državne vojske. Usprkos tome, Pavelić je po preuzimanju vlast odlučio stvoriti i stranačku vojsku Ustaškog pokreta. Uredbu o utemeljenju UV Pavelić je izdao je 10. svibnja 1941. god.

Novačenje[uredi]

Regrutiranje, obuka i upotreba ustaških jedinica, kao i njihova vojnička organizacija i dislokacija, određivali su se prema ustaškim propisima i uputstvima Poglavnika. U jedinice Ustaške vojnice primani su oprobani ustaše, ljudi koji su bili odani Poglavniku i ustaškom pokretu. U tisku su bile dane obavjesti o tome "Što svaki Hrvat, koji želi stupiti u Ustašku vojnicu treba da zna". Tu se napominje da ustaška vojska nije redovna vojska, iz koje se otpušta po odsluženju roka, već da se u njoj ostaje doživotno. Pored određenog dijela ustaški nastrojene omladine, koja je iz idealističkih pobuda stupila u Ustašku vojnicu, javljali su se i mnogi problematični i kriminalni tipovi iz materijalističkih i drugih pobuda, jer su u toj vojsci vidjeli mogućnost da nađu utočišta, pljačkanja, dođu do lake zarade, steknu položaje,obogate se, vrše osvetu i si. Kasnije, kada se iz redova dobrovoljaca više nisu mogle popunjavati ustaške jedinice potrebnim brojem ljudi, u Ustašku vojnicu bili su upućivani mladići regrutirani za domobranstvo. Ljudstvo za ustaške jedinice najviše je dolazilo iz krajeva južno od rijeke Save (Lika, Bosna, Hercegovina), a dosta je ustaša bilo iz Srijema i Slavonije. Uzrok tome je bio u slijedećem: u tim krajevima je živjelo mješovito stanovništvo, pa su politička zaoštrenost i vjerska netrpeljivost dolazile do punog izražaja.

Izobrazba[uredi]

U cilju obuke ustaških časnika i dočasnika osnovana je posebna ustaška časnička i dočasnička škola u Zagrebu, čiji je rad i organizaciju propisivao, u sporazumu sa glavarom Glavnog stožera Ustaške vojnice, zapovjednik škole. Za prvog zapovjednika škole bio je postavljen Tomislav Sertić, kada je kao potpukovnik bio unaprijeđen u čin ustaškog pukovnika. Mijo Seletković je bio postavljen za nadzornika škole i kao satnik unaprijeđen u čin ustaškog pukovnika. Škola je počela sa radom u kolovozu 1941. godine.

Prisega[uredi]

Prisega vojnika Ustaške vojnice bila je slična prvotnoj prisezi članova Ustaškog pokreta. Glasila je:"Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime, što mi je sveto, da ću se držati ustaških načela i pokoravati propisima, te bezuvjetno izvršavati sve naloge poglavnika; da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikada nikome ništa odati. Zaklinjem se, da ću se u ustaškim redovima boriti za očuvanje Nezavisne Države Hrvatske i slobode hrvatskoga naroda i sve učiniti što mi poglavnik naloži. Ako se ogrješim o ovu prisegu, ima me po ustaškim propisima stići i kazna smrti. Tako mi Bog pomogao. Amen."[1]

Zapovjedna struktura[uredi]

Časnički kadar ustaških jedinica bio je probran. Najviše rukovodeće položaje zauzeli su u prvom redu najvjerniji Pavelićevi suradnici iz emigracije. Prema naputku o prijemu časnika i dočasnika u Ustašku vojnicu, kao neophodan je bio uvjet, pored ostalog, pripadnost ustaškom pokretu i da je kandidat položio ustašku zakletvu prije 10. travnja 1941. godine.

Pošto je Ustaška vojnica predstavljala vojsku ustaškog pokreta, odnosno jednu od tri upravne grane u sastavu Glavnog ustaškog stana, što znači stranačku vojsku, ona se izgrađivala po ugledu na SS trupe u Njemačkoj i fašističke "Crne košulje" u Italiji.

Ustaška vojnica bila je nezavisna od domobranstva, imala je svoj stožer, svoju intendanturu i sama je nabavljala opremu, a u početku i svoj vlastiti budžet. Oružje je dobila iz plijena kraljevske jugoslavenske vojske, nešto je bilo kupljeno u Češkoj, a kasnije je dobila i njemačko naoružanje.

Za inozemstvo, Ustaška vojnica je bila potčinjena Ministarstvu hrvatskog domobranstva, odnosno bila je dio oružanih snaga NDH. Međutim, to je bilo samo formalno, jer je u stvari Ustaška vojnica bila u biti u svemu, osim operativne upotrebe, nezavisna od domobranstva, pa je čak u mnogo čemu bila i povlaštena. Na čelu svih ustaških jedinica, izuzev Poglavnikove tjelesne bojne, nalazio se Glavni stožer Ustaške vojnice, čiji je glavar, u svojstvu vojno-stručnog izvjestitelja i zapovjednika ustaško-vojnih jedinica, bio neposredno podčinjen Poglavniku, kao vrhovnom zapovjedniku svih ustaških snaga. Jedinice Ustaške vojnice bile su formirane u vodove, satnije i bojne, a u lipnju je donijeta odredba o činovima u Ustaškoj vojnici.

Ratni put[uredi]

Pripadnici Ustaške vojnice iz Tomislavgrada po završetku obuke 1942.

Krajem 1941. UV imala je oko 16,000 boraca.[2] Iako je isprva planirano da najveća postrojba u UV bude satnija, do kraja 1941. ustrojeno je 12 djelatnih bojni. Početkom 1942. bojne su grupirane u 4 stajaća sdruga (brigade).[3] Do 1944. UV je imala pod oružjem 76,000 ljudi.[2]

Protivno tvrdnji današnjih povjesničara iz BiH nisu samo Hrvati činili oružanu silu NDH. Oko 30% ljudstva Ustaške vojnice činili su ljudi islamske vjeroispovijedi - prethodeća generacija današnjim Bošnjacima. Novačenje u tu paramilitarnu organizaciju vršilo se prvenstveno na dobrovljnom pristupanju. Muslimani su imali i svoje vjerske službenike od kojih je jedan bio u činu muftije-pukovnika u najelitnijoj postrojbi Ustaške vojnice - Poglavnikovom tjelesnom zdrugu, a najmanje trojica Bošnjaka dosegla su čin ustaškog generala. [4]

Sastav[uredi]

Početak 1942.[uredi]

Postrojba Stožer Brojno stanje
Poglavnikova tjelesna bojna Zagreb 1000 ljudi
I. djelatna bojna Sarajevo 1100 ljudi
II. djelatna bojna Sarajevo 600 ljudi
III. djelatna bojna Brčko 550 ljudi
IV. djelatna bojna Jasenovac
Bosanska Gradiška		 500 ljudi
V. djelatna bojna Glina 600 ljudi
VI. djelatna bojna Bosanski Novi 900 ljudi
VII. djelatna bojna Dvor na Uni 1000 ljudi
VIII. djelatna bojna Banja Luka 700 ljudi
IX. djelatna bojna Zagreb 600 ljudi
X. djelatna bojna Slunj 700 ljudi
XI. djelatna bojna Vrginmost 700 ljudi
XII. djelatna bojna Kostajnica 600 ljudi
Crna legija Istočna Bosna 1500 ljudi
Obrambena bojna Jasenovac 600 ljudi
I. željeznička bojna Zagreb 600 ljudi
II. željeznička bojna Sarajevo
III. željeznička bojna Osijek
Ustaško-domobranska pukovnija "Dr. Ante Pavelić" 1800 ljudi
Bojna ustaških domobrana Zagreb
Pripremna ustaška bojna Zagreb
Bojna Njemačke momčadi 800 ljudi

[5][6]

Sredina 1943.[uredi]

Postrojba Zapovjednik Sastav Stožer
I. stajaći djelatni sdrug - Sarajevo pukovnik Ivan Stipković II. ustaška bojna Sarajevo
XXII. ustaška bojna Vlasenica
XXIV. ustaška bojna Sokolac		 Sokolac
II. stajaći djelatni zdrug - Vinkovci pukovnik Mihovil Sertić Stožerna satnija Vinkovci
IV. bojna Doboj
VI. bojna Derventa
XV. bojna Podravska Slatina
XVI. bojna Našice
XVIII. bojna Đurđenovac		 Našice
III. stajaći djelatni sdrug - Karlovac pukovnik Ante Magaš V. bojna Švarča
X. bojna Rečica
XI. bojna Koprivnica
XII. bojna Rovine
XIII. bojna Samobor
XXX. bojna Pisarovina
XXXIII. bojna Ogulin
XXXVII. bojna Đurđevac		 Karlovac
IV. stajaći djelatni sdrug - Gospić potpukovnik Delko Bogdanić IX. bojna Gospić
XVII. bojna Drniš
XIX. bojna Senj
XXXI. bojna Klanac
XXXIV. bojna Smiljan		 Gospić
V. stajaći djelatni sdrug - Livno potpukovnik Rafael Boban Stožerna satnija Livno
Oklopna satnija Livno
I. gorska stajaća bitnica Glamoč
I. bojna Glamoč
VII. bojna Livno
XX. bojna Šuica
XXV. bojna Ljubuški		 Livno
I. prometni sdrug - Zagreb I. bojna Zagreb
Udarna bojna prometnih zdrugova Zagreb
I. doknadna bojna Zagreb
II. doknadna bojna Zagreb
Posadna bojna Sveti Ivan Zelina		 Zagreb
II. prometni sdrug - Sarajevo
I. novačka bojna Hrvatski Karlovci
II. novačka bojna Osijek
I. željezničko-stražarska bojna Nova Gradiška
Samovozna satnija Zagreb
Stražarski vod Kerestinec
Zagrebačka ustaška posadna bojna Zagreb
Sarajevska posadna satnija Sarajevo

[7]

Zasebne postrojbe[uredi]

Paravojne ustaške postrojbe[uredi]

Tijekom NDH postojale su i paravojne ustaške postrojbe, tj. postrojbe koje su se nazivale ustaškima ali nisu bile pod kontrolom Vrhovnog zapovjedništva Ustaške vojnice. Bile su poznate i kao divlji ustaše ili seoske straže. Često su radile nerede u krajevima sa mješanim hrvatsko-srpskim ili muslimansko-srpskim stanovništvom i bile su na zlu glasu zbog zločina i pljačke. Formalno su prevedene u sastav Ustaške vojnice krajem 1941.

Ustaške redarstvene i obavještajne službe[uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ustaška nadzorna služba

  • Ustaška Nadzorna Služba - obavještajna i kontraobavještajna organizacija nastala spajanjem Ustaške obavještajne službe i Ureda za sabirne logore 16 kolovoza 1941.

Vojnica Njemačke narodne skupine - Einsatzstaffel[uredi]

Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft (ES) bila je oružana postrojba njemačke manjine sa prostora NDH. Postrojba je bila veličine bojne od 3 satnije. Većina vojnika ES-a bili su iz Slavonije i Srijema. Stožer postrojbe bio je u Osijeku. Prvi zapovjednik ove jedinice bio je Jakob Lichtenberger, imenovan od strane Volksgruppenführera Branimira Altgayera, vođe etničkih Nijemaca u Hrvatskoj. ES je bio pod zapovjedništvom Glavnog stožera Ustaške vojnice. Vojnici ES-a su isprva nosili uniforme Hrvatskog domobranstva, no početkom 1942. uvedene su uniforme u stilu Waffen SS-a. Pripadnici postrojbe polagali su zakletvu odanosti Adolfu Hitleru i Anti Paveliću.

Ustaški časnici[uredi]

Ustaški pukovnik Vjekoslav Luburić

Izvori[uredi]

  1. ↑ Begić, Krešimir Miron; HOS 1941.-1945, 1998., 7. str.
  2. ↑ 2,0 2,1 Nada Kisić Kolanović – NDH i Italija, Naklada Ljevak, 2001., str. 83
  3. ↑ Nada Kisić Kolanović – NDH i Italija, Naklada Ljevak, 2001., str. 82
  4. ↑ Nada Kisić Kolanović – NDH i Italija, Naklada Ljevak, 2001., str. 286
  5. ↑ Jug, Damir; Oružane snage NDH, 2004., 214. str.
  6. ↑ Jug, Damir; Oružane snage NDH, 2004., 215. str.
  7. ↑ Jug, Damir; Oružane snage NDH, 2004., 226. str.

Literatura[uredi]

  • Damir Jug, Oružane snage NDH: Sveukupni ustroj, 2004.
  • Ivan Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, 1992.
  • Krešimir Miron Begić, HOS 1941.-1945, 1998.
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ustaška_vojnica&oldid=4083993"